Ni logori u Srbiji je nisu zaustavili: 'Pala sam u nesvijest od uzbuđenja što sam slobodna'

Uoči obilježavanja održan je razgovor pod nazivom 'Hrabrost ima lice žene: priče iz Vukovara', na kojem su sudjelovale vukovarske braniteljice i svjedočile o svojim iskustvima tijekom rata i zatočeništva. 

Jedna od njih, Željka Radić, branila je vukovarsko prigradsko naselje Sotin. Kada je započela agresija na Hrvatsku, imala je 36 godina. Bila je pripadnica 204. vukovarske brigade, gdje je djelovala u sanitetskom timu.

"Danas, s odmakom od 34 godine od agresije na Hrvatsku, mogu reći kako bih ponovno sve ponovila i da ništa ne bih mijenjala. Nisam napadala nikoga, nisam išla u drugu državu da bih nekoga napadala, ali jesam branila svoje selo i svoju obitelj", rekla je Radić.

Nakon logora se vratila u vojsku

Tijekom rata provela je 11 mjeseci u logorima u Srbiji, gdje je u Beogradu bila i optužena na 15 godina zatvora. O samom zatočeništvu ni danas ne želi govoriti. Razmijenjena je 14. kolovoza 1992. godine u velikoj razmjeni u Nemetinu, nakon koje je od uzbuđenja pala u nesvijest.

"Pala sam u nesvijest vjerojatno od uzbuđenja što sam konačno slobodna i u Hrvatskoj. Odmah poslije razmjene prijavila sam se u 5. gardijsku brigadu, čija sam pripadnica bila sve do 1996. godine, ali me više nisu slali na bojišta iako sam bila spremna ići. U mojoj postrojbi bile su još dvije žene, od kojih se i danas jedna vodi kao nestala", kazala je Radić.

Ovo još nikad nije viđeno u vukovarskoj Koloni sjećanja: Grad objavio posebnu vijest

Njezina je obitelj također platila visoku cijenu rata – izgubila je oca, dva mlađa brata i supruga. Otac i braća ekshumirani su iz masovne grobnice kod Negoslavaca, gdje su bili pokopani jedan do drugoga, prenio je Večernji list.