Na današnji dan otišao je čovjek velike vizije: Preminuo prvi predsjednik RH Franjo Tuđman

Tuđman je rođen u Velikom Trgovišću 14. svibnja 1922. godine. Njegov otac Stjepan bio je član HSS-a i općinski načelnik, te vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Franjo Tuđman je nakon pučke škole stigao u Zagreb gdje je prvo pohađao Državnu II. mušku građansku školu (1935.–39.) te Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca (1939.–41.).

Kao srednjoškolac bio je 1940. pritvoren zbog sudjelovanja u ljevičarskoj manifestaciji, a već u proljeće 1941. prekinuo je školovanje i uključio se u antifašistički pokret te je 1942. godine upisan u Komunističku partiju Jugoslavije. Od 1942. bio je na čelu ilegalne partizanske tiskare (Glas Hrvatskog zagorja), od 1943. zamjenik komesara 2. zagorskoga partizanskog odreda, a od 1944. zamjenik komesara Brigade ''Braća Radić'', komesar 32. divizije te načelnik Personalnog odsjeka Štaba X. korpusa.

Godine 1957. završio je Višu vojnu akademiju, u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave, a od polovice 1950-ih počinje i s objavljivanjem radova s područja vojne povijesti i doktrine pa je tako 1957. godine svjetlo dana ugledala knjiga Rat protiv rata: partizanski rat u prošlosti i budućnosti. 

FOTO: Davor Pongracic / CROPIX

Pomogao mu Krleža

Potkraj 1960. bio je promaknut u čin general majora, ali je na osobni zahtjev 1961. napustio aktivnu vojnu službu i prešao u Zagreb, gdje je postao direktor (1961.–67.) novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest). Predavao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a 1965. doktorirao je iz povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru tezom Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.

Zbog suprotstavljanja službenim stajalištima o HSS-u i Sporazumu Cvetković–Maček, te kritičkoga pisanja o II. svjetskom ratu, u ožujku 1964. bio je optužen za ''buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju'', a u travnju 1967. prisiljen na povlačenje s mjesta direktora Instituta, isključen iz SK, uklonjen sa Sveučilišta i umirovljen.

To ga je nagnalo da djeluje kroz Maticu iseljenika Hrvatske. Tuđman je bio aktivan i za vrijeme Hrvatskog proljeća te biva uhićenu siječnju 1972.godine. Tada je u političkom procesu osuđen na dvije godine strogog zatvora, no kazna mu je smanjena na devet mjeseci nakon intervencije književnika Miroslava Krleže. 

FOTO: Ronald Gorsic / CROPIX

Problematični intervjui

U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnog djelovanje, a sve zbog intervjua koji je dao  švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju, kao i intervjua objavljenog u emigrantskom listu ''Hrvatska država''. Tuđman je tada govorio o neravnopravnosti Hrvatske i Hrvata u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), progonu disidentskih intelektualnih elita i preuveličavanju žrtva logora u Jasenovcu od strane režima u Beogradu. Kaznu je služio u kaznionici u Lepoglavi. 

Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) koji će pobijediti na prvim višestranačkim izborima u travnju i svibnju 1990. te su zastupnici u Saboru izabrali Tuđmana za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Nakon ustavnih promjena u srpnju postao je predsjednik republike, a nakon donošenja novoga, demokratskog ustava, u prosincu preuzeo ustavne predsjedničke ovlasti.

FOTO: CROPIX

Ključna politička figura

Za predsjednika je potom biran na izravnim izborima u kolovozu 1992. te ponovno u lipnju 1997., oba puta u prvom krugu. Tuđman je bio ključna figura u hrvatskoj borbi za neovisnost te uspostavu države.

Zadnji put se pojavio u javnosti na blagdan Svih svetih 1999. godine na Medvedgradu, nakon povratka iz Rima. Posljednjih 40 dana života proveo je u Kliničkoj bolnici Dubrava. Jedna od posljednjih želja predsjednika Tuđmana bila je da se u njegovoj bolničkoj sobi pusti tiha klasična glazba. Preminuo je 10. prosinca 1999. godine u Zagrebu.

Prije 26 godina Tuđman se zadnji put pojavio u javnosti: Nakon toga imao je samo jednu želju

"Usudio bih se štoviše reći: i najodgovorniju dužnost, jer ona obvezuje na čuvanje i zastupanje, jačanje i osiguranje punoga suvereniteta hrvatskoga naroda i neokrnjivih sloboda i građanskih prava svih državljana Hrvatske ... Neka nam živi i napreduje demokratska i suverena Hrvatska!" (Dio govora Franje Tuđmana u Saboru 30. svibnja 1990. godine)