čitanje optužnice

Mustač i Perković planirali i dali nalog - ubiti hrvatskog emigranta

Autor

Direktno.hr

17.10.2014. u 06:45
Ispiši članak

Suđenje bivšim agentima jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića nastavljeno je u petak prijepodne pred Višim pokrajinskim sudom u Muenchenu čitanjem dijela materijala koje je obrana dostavila sudu.

Prvo je pročitano pismo koje je Josip Perković poslao sucu Berndu von Heintschel-Heineggu, koji je predsjedao sudskim vijećem koje je Krunoslava Pratesa 2008. osudilo za suučesništvo u ubojstvu Đurekovića.

U pismu se Perković ispričava zato što ne može pojaviti kao svjedok na suđenju Pratesu jer je u tomu spriječen iz zdravstvenih razloga. Perković istodobno u pismu tvrdi kako Prates ne može biti upućen u događaje oko Đurekovića jer nije bio upućen u planiranje rada jugoslavenske tajne službe.

U pismu Višem pokrajinskom sudu od 2008. godine se niječe i postojanje neke vrste "prave" tajne službe koja je organizirala ubojstva emigranata, kako je to sugerirano u procesu protiv Pratesa. U nastavku pisma Perković suca detaljno upućuje u rad tajnih službi u SFRJ i tvrdi kako je njegov zadatak bio SFRJ a posebice jadransku obalu zaštiti od terorističkih napada koji su joj prijetili izvana, između ostalog i od političkih emigranata. No on je isto tako utvrdio kako Stjepan Đureković nije bio na listi onih za koje su se zanimale sigurnosne službe.

Nakon toga je pročitano pismo Josipa Perkovića tadašnjem predsjedniku RH Franji Tuđmanu iz 1992. o formiranju tajnih službi i analiza dosadašnjeg rada. U pismu koje obiluje detaljima iz životopisa Perković tvrdi kako je protiv svoje volje, nakon rada u odjelu SDS-a za praćenje stranih terorističkih i obavještajnih aktivnosti, prebačen u MUP na čelo odjela neprijateljske emigracije. U pismu tadašnjem predsjedniku RH Perković naglašava kako nikad nije nikoga zlostavljao niti dao naredbu za takvo nešto.

Perković se u pismu Franji Tuđmanu prikazao kao osoba koja je pokušala djelove nasilne emigracije privoliti na to da odustanu od nasilja te se zalagao za integraciju dijelova emigracije u hrvatsko društvo nakon proglašenja neovisnosti zbog čega je, kako se navodi u pismu, imao problema i s pretpostavljenima u Beogradu. Isto tako govori o svom članstvu u HDZ-u te kako je istupio iz SKH-a.

Nadalje se žali na neugodnosti koje je doživio nakon osamostaljenja RH i to od "nekompetentnih osoba" koje su ga pokušale dovesti u vezu s ubojstvom hrvatskog emigrantskog političara Brune Bušića.

Suđenje se nastavlja nakon podnevne pauze. U sudnici je prisutno i sedamdesetak posjetitelja, a od 133 akreditiranih novinara se pojavilo njih tridesetak. Suđenje zasad protiče u relativno opuštenoj atmosferi prije svega zahvaljujući neformalnom načinu vođenja procesa predsjedavajućeg suca Manfreda Daustera. Optuženi Perković veći dio suđenja radi bilješke, dok Mustač bez vidnih znakova uzbuđenja prati proces.

Čitanje optužnice

Suđenje je jutros počelo čitanjem optužnice po kojoj su okrivljeni za planiranje i davanje naloga za ubojstvo tog hrvatskog emigranta.

Prethodno je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster započeo postupak zahtjevom svjedocima koji se nalaze u publici da napuste dvoranu jer svojom nazočnošću sami sebe čine nevjerodostojnima.

"Dobio sam informaciju da se neki svjedoci nalaze u publici i zamolio bih ih da napuste dvoranu", rekao je sudac Dausner, koji je nakon toga izravno prozvao svjedoka Roberta Zagajskog.

Nakon što je predsjednik sudskog vijeća završio s utvrđivanjem osobnih podataka optuženih, državni odvjetnici su započeli s čitanjem optužnice.

Kao predstavnici optužbe pred sudom su se pojavili državni odvjetnici pri Glavnom državnom odvjetništvu Wolf Dieter Dietrich i Lienhard Weiss, koji su obavljali ovu dužnost i u procesu protiv Krunoslava Pratesa 2008., koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog suučesništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Zdravku Mustaču se predbacuje da je suoptuženom Perkoviću "u Zagrebu ili negdje drugdje" i to prije 28. srpnja 1983., dakle prije ubojstva Đurekovića, kao nadređeni dao nalog za planiranje ubojstva hrvatskog emigranta Đurekovića.

Perkoviću se predbacuje da je "u Luksemburgu i na drugim mjestima" zasad nepoznatim počiniteljima svjesno pomogao u počinjenu kaznenog djela ubojstva.

Perkoviću se između ostalog predbacuje da je nepoznatom počinitelju predao ključ garaže u kojoj je Đureković ubijen.

Nakon detaljnog opisa počinjenog djela, odvjetništvo zaključuje kako su ubojstvo naložile "zasad neidentificirane osobe u komunističkom vrhu". Državno odvjetništvo nadalje polazi od toga da je ubojstvo Stjepana Đurekovića inicirano od strane komunističkog čelnika Mike Špiljka koji je time htio ukloniti svjedoka koji bi mogao svjedočiti u slučaju ilegalnih poslova njegova sina Vanje, koji je također kao i Đureković bio visoki dužnosnik u državnoj naftnoj kompaniji Ina.

Državno odvjetništvo je zaključilo kako se radi o ubojstvo iz "kako se čini, političkih razloga, dakle iz posebno niskih pobuda".

"Optuženima je bilo jasno da će Đureković biti ubijen uz njihovu pomoć", stoji u optužnici.

Nakon čitanja optužnice optuženi Perković i Mustač su preko svojih odvjetnika poručili da će se braniti šutnjom tj. da neće davati nikakve izjave u vezi s osobama ili događajima koji će biti predmetom suđenja.

Istodobno Perkovićev odvjetnik Bayer je iznio primjedbu u svezi sa svjedocima.

"Imamo informacije i dokaze da su neki svjedoci primili novac i upute od Njemačke obavještajne službe (BND-a) kako svjedočiti u ovom procesu", rekao je Beyer našto mu je sudac ukazao na to da kasnije u iznošenju obrane mora biti konkretniji i reći o komu se konkretno radi.

Suđenje se nastavlja nakon pauze iznošenjem dokaza.

Uoči početka suđenja Josipu Perkoviću pred Vrhovnim pokrajinskim sudom u Münchenu se okupila skupina Hrvata na prosvjedu podrške njemačkom pravosuđu. Prosvjeduju i protiv predsjednika Ive Josipovića kojem sa svojih plakata poručuju "Kandidaturu povlači izdajniče". Na plakatu je Josipović prikazan s crvenom zvijezdom, javlja Večernji list.

Optužba i obrana

Jedan od nekadašnjih direktora Ine i potom hrvatski emigrant Stjepan Đureković ubijen je 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Muenchena u garaži koja mu je služila kao tiskara. U optužnici koju je glavno državno odvjetništvo iz Karlsruhea podiglo krajem svibnja Perkovića se tereti da je planirao i organizirao ubojstvo.

Optužba

"U tu svrhu optuženi je stupio u kontakt sa svojim doušnikom Krunoslavom P. (Pratesom) koji je bio blizak Stjepanu Đurekoviću i čije je povjerenje uživao. Nakon što je optuženi svog doušnika uputio u planove o ubojstvu Đurekovića, odlučili su za mjesto ubojstva odabrati garažu u Wolfratshausenu pokraj Muenchena u vlasništvu Krunoslava P. Nakon toga je Krunoslav P. optuženom predao kopiju ključa garaže koju je ovaj, direktno ili preko posrednika, dostavio počiniteljima ubojstva. S ovom kopijom ključa počinitelji su neopaženo ušli u garažu gdje su 28. srpnja 1983. dočekali Đurekovića te ga usmrtili s nekoliko hitaca iz vatrenog oružja te udarcima tupim predmetom po glavi", stoji u optužnici.

U optužnici drugooptuženom Zdravku Mustaču od kraja srpnja stoji da je optuženi od 1982. do 1985. obnašao dužnost voditelja bivše jugoslavenske tajne službe SDS i da je kao takav bio pretpostavljeni djelatniku SDS-a Josipu Perkoviću.

U slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića njemačko pravosuđe već je 2008. na doživotnu kaznu zatvora osudilo hrvatskog državljanina Krunoslava Pratesa. Već tijekom tadašnjeg suđenja, koje se zbog, kako je to tada priopćio viši zemaljski sud u Muenchenu, otezalo dvije godine zbog nesuradnje pravosudnih organa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, spominjalo se ime Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

U presudi Pratesu koji je, na kraju osuđen zbog suučesništva u ubojstvu, a ne pomaganja u ubojstvu kako je prvobitno stajalo u optužnici, spominju se i mogući razlozi ubojstva.

Tijekom suđenja Pratesu postavljena je teza kako je Đureković ubijen zbog spoznaja o navodnoj umiješanosti Vanje Špiljka, sina kasnijeg predsjednika predsjedništva Jugoslavije Mike Špiljka, u malverzacije oko financijskog poslovanja naftne tvrtke INA u kojoj je Stjepan Đureković do odlaska u Njemačku radio kao direktor marketinga.

Presuda Pratesu se najvećim dijelom zasnivala na svjedočenjima glavnih svjedoka optužbe Vinka Sindičića i Bože Vukušića, kao i na opširnim analizama jugoslavenskog političkog sustava i funkcioniranja obavještajne službe. Ova dva svjedoka se spominju i kao mogući svjedoci u predstojećem procesu protiv Perkovića i Mustača.

Obrana

Perkovićeva obrana argumente optužbe smatra neutemeljenima, dok je obrana Zdravka Mustača najavila da će se on braniti šutnjom.

Jedan od odvjetnika iz braniteljskog tima Josipa Perkovića, Peter Wagner, ustvrdio je u razgovoru za Hinu kako će obrana pokušati oboriti optužbu na temelju nekoliko elemenata, a to su nedostatak motiva, nedostatak dokaza i nevjerodostojnost glavnih svjedoka optužbe.

"Postoje mnogi detalji optužbe koji nas nisu uvjerili. Primjerice, nedostaje po našem mišljenju bilo kakav motiv za hrvatsku tajnu službu za likvidaciju Stjepana Đurekovića. On za Hrvatsku, po našoj procjeni, kao disident nije bio tako opasan. Aktivan je postao tek nakon što je stigao u Njemačku", smatra minhenski odvjetnik Wagner, koji je dio odvjetničkog tima koji će Perkovića zastupati pred Višim pokrajinskim sudom u Muenchenu. Uz Wagnera, u radu Perkovićeve obrane će još sudjelovati minhenski odvjetnici Richard Beyer i Francziska Zurr te odvjetnik Anto Nobilo iz Hrvatske.

Wagner je nadalje iznio kako Perkovićeva obrana smatra kako tužiteljstvo ne raspolaže niti jednim dokazom. "Nema oružja, počinitelji nikad nisu pronađeni. I o samom počinjenju djela postoje različite verzije", kaže Wagner.

Minhenska odvjetnica Daniela Dopf, koja uz Lidiju Horvat iz Hrvatske zastupa Zdravka Mustača u procesu nije za Hinu htjela iznositi strategiju obrane, ali je naglasila da će se njezin klijent braniti šutnjom.

Suđenja Perkoviću i Mustaču su odlukom Višeg pokrajinskog suda u Muenchenu od kolovoza ove godine, spojeni u jedan. Za postupak je zasad predviđeno 50 ročišta, 81 svjedok i vještak, a presuda bi trebala biti donesena krajem travnja iduće godine.

Za ovo suđenje vlada veliko medijsko zanimanje. Akreditiralo se 133 novinara od čega 15 iz Hrvatske.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.