Muke po staračkom domu: Ostao sam šokiran!

Prvi dom u koji mu je otac bio smješten imao je brojne propuste, pa su ugovor koji je potpisan na mjesec dana morali raskinuti tjedan dana ranije, govori nam M.Š. Riječ je o jednom privatnom domu izvan centra Zagreba.

“Nisu mu davali lijekove na vrijeme, skrb je bila loša, a brinu li dobro o mom ocu morao sam provjeravati svaki dan. Otac mi se žalio da ne dobiva lijekove, da nije okupan i slično”, svjedoči nam M.Š. No, kako je dom bio izvan centra grada cijena mu je bila znatno niža. Stoga je naš sugovornik krenuo u potragu za skupljim domom koji je bliže centru, nadajući se da će usluga biti bolja.

Pronašao je jedan privatni dom u užem centru grada i telefonski se raspitao o cijeni i uvjetima koji su mu se činili u redu. No, po dolasku u dom dočekao ga je ‘hladan tuš’.

“Rekli su mi rekli da je cijena 5.500 kuna mjesečno. No, kada sam došao upisati oca krenuli su dodatni troškovi. Prvo sam uz dogovorenu cijenu morao platiti i jednokratnu upisninu od 350 kuna – i to djelatnici doma koja vrši upise. No, to je tek bio prvi šok. Potom su me upitali želim li da se ocu odjeća pere u domu. Ako da, cijena je dodatnih 300 kuna mjesečno!”, priznao nam je razočarani M.Š. koji nije pristao platiti dodatan novac za pranje odjeće.

Iznenadilo ga je i to, dodaje, što su ga zatražili da odmah uplati novce za cijelih mjesec dana i još domu priložiti kopiju uplate. Kada je rekao vlasnici doma da će joj novac odmah sjesti na račun i zašto mora donijeti potvrdu, ona je odgovorila:

“Imali smo raznih negativnih slučajeva. Neki ljudi su nam rekli da su uplatili, a nisu i slično”, bio je njezin odgovor.

Sve ga je to ipak natjeralo da se predomisli i za svog oca potraži novi dom. Ovaj nas je slučaj potaknuo da pogledamo kakvih je sve prigovora bilo na domove za starije, pa smo ‘zavirili’ u Izvješće pučke pravobraniteljice za 2017. godinu u kojem je navedeno niz propusta – od skromnih kapaciteta do loših iskustava korisnika domova za starije i nemoćne.

Oskudni obroci, loši uvjeti

Prema Izvješću u 2016. godini u Hrvatskoj su djelovala dva državna, 45 decentraliziranih te 97 tzv. privatnih domova za starije i teško bolesne odrasle osobe, koje osnivaju druge pravne i fizičke osobe, s ukupno 17.620 smještajnih kapaciteta, od čega su decentralizirani i državni domovi raspolagali s ukupno 10.900 smještajnih kapaciteta.

“Imajući u vidu da je prema popisu stanovništva 2011. u Hrvatskoj živjelo 758.633 starijih od 65 godina, zapravo se radi o vrlo skromnim kapacitetima, pogotovo s obzirom na to da decentralizirani i državni domovi uglavnom nude pristupačnu cijenu i visoku kvalitetu. Zbog toga interes višestruko nadmašuje kapacitete, a čekanje na smještaj pretvara se u višegodišnji pothvat”, piše pučka pravobraniteljica.

Što se tiče pritužbi korisnika na kvalitetu smještaja, provođenje nadzora je u nadležnosti MDOMSP-a, a tijekom 2017. inspektori su ga proveli nad radom 99 pružatelja usluge smještaja za starije i nemoćne, najčešće nad radom obiteljskih domova.

“Kod nekih pružatelja inspekcijski nadzor proveden je više puta, utvrđen je manjak zdravstvenih radnika i prekobrojnost korisnika u odnosu na propisane uvjete, a odgovorne osobe upozorene su na održavanje higijene prostora i opreme te nedostatke u pružanju njege i brige o zdravlju. Također, pritužitelji su i pučkoj pravobraniteljici opisivali loše uvjete, primjerice oskudne obroke od namirnica upitne zdravstvene ispravnosti, upozoravali su na manjak potrošnog materijala, npr. rukavica koje osoblje koristi tijekom pružanja njege, te iznosili navode o (pre)učestalom korištenju sedativa kako bi se smanjio broj osoblja u noćnoj smjeni”, stoji u Izvješću.

Zaprimili su i nekoliko pritužbi članova obitelji korisnika koji su preminuli u obiteljskim i privatnim domovima, koji navode kako do smrti ne bi došlo uz odgovarajuću skrb i prehranu.

“Ministarstvo je povodom ovakvih pritužbi obavljao nadzore, ali utvrđivanje činjenica nesumnjivo bi bilo kvalitetnije da su oni provođeni ranije, za života korisnika. Uopće, sustav nadzora domova za starije trebao bi imati preventivnu funkciju kroz redovite, nenajavljene nadzore nad svim pružateljima usluga smještaja, što zahtjeva značajan broj inspektora, pa s tim u vezi ohrabruje prihvaćanje preporuke pučke pravobraniteljice da se njihov broj poveća”,  navodi se.

Potvrđeno je i to da problem predstavljaju i nepredvidivi troškovi, na što nam se požalio i M.Š.

“U ranijim izvješćima pisali smo kako uz osnovnu cijenu smještaja, korisnici nerijetko snose i dodatne troškove, koji variraju od doma do doma, a u 2017. je zabilježen slučaj decentraliziranog doma koji u osnovnu cijenu smještaja ne uključuje njegu nepokretnih i teško pokretnih korisnika, već se ona naplaćuje dodatno.”

U izvješću se navodi i to kako se radi osiguranja urednog plaćanja, od korisnika u pravilu traže podatci o iznosu mirovine i ovjerena izjava obveznika uzdržavanja, ali nerijetko i podatci o nekretninama, drugim prihodima i kompletnoj imovini, što predstavlja pretjerano zadiranje u privatnost korisnika i otvara prostor za zlouporabe.

Preopterećenost, ignoriranje, tepanje

Problem su i aktivnosti u domu koje korisnici ne koriste ili ih nema dovoljno.

“Domovi bi korisnicima trebali nuditi različite aktivnosti, primjerice društvene igre, umjetničke radionice, vježbanje ili druge aktivnosti. U pojedinim domovima, niska stopa uključenih korisnika ne dovodi se u vezu s kvalitetom ponuđenih aktivnosti, već tumače „da većina ipak želi odmarati i gledati televiziju“, što nije točno”, piše u Izvješću.

U jednom od domova, dodaju, u kojima je veći broj korisnika smješten na stacionaru, rečeno im je da se radi o osobama koji su na umoru, koje ništa ne zanima i kojima stoga ništa, osim prehrane i njege, ne treba ni ponuditi! “Takav stav na najgrublji način vrijeđa ljudsko dostojanstvo korisnika te je posve neprihvatljiv”, navodi se.

Nedostaje i kvalificiranog i motiviranog osoblja doma, što znatno utječe na kvalitetu pružene usluge.

“Slobodna radna mjesta njegovateljica i medicinskih sestara na raspisanim natječajima slabo se popunjavaju zbog bolje plaćenih prilika za zaradu u inozemstvu i u turizmu, radi čega je konstantan manjak osoblja, a zaposleni djelatnici rade više i teže, što je i za njih dugoročno destimulirajuće”.

Iako bi djelatnici trebali raspolagati osnovnim vještinama komunikacije s korisnicima, događa se niz nepravilnosti kod ophođenja sa starijim osobama:

“Svjedočili smo slučajevima u kojima su se prema njima odnosili na neprimjeren način, ignoriranjem upita, cikom ili tepanjem, kao prema maloj djeci, radi čega je važno uspostaviti jasna pravila o načinu komunikacije. Osim toga, preopterećenost je zasigurno jedan od razloga za manjak strpljenja i posljedično neprimjerenu komunikaciju.”

U Izvješću se navodi i to da niti jedan od domova koje su obišli nema protokol o postupanju s pritužbama, radi čega korisnici nisu upućeni kako ju podnijeti pa se one rješavaju usmeno i neformalno.

“Iako neki imaju postavljene sandučiće za pritužbe, oni se prazne rijetko, a korisnik nema informaciju kako će se po njegovoj pritužbi postupati, hoće li dobiti odgovor i u kojem roku, što je osobito problematično ako se radi o pritužbi na nasilje od strane zaposlenika ili drugog korisnika”, zaključuje se u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godinu, piše generacija.hr.