Moćni topovi koji su nas branili u Domovinskom ratu: Britanski protuoklopni top od šest funta

Primjerice, pojava tenkova u Prvome svjetskom ratu dovela je do razvoja protuoklopnih topova veće probojne moći. U Domovinskom ratu korišteno je oružje iz Drugoga svjetskog rata, poput britanskog 6-funtnog topa, kojega ćemo ovdje ukratko predstaviti.

Top probojne moći od 57 mm razvijen je u Kraljevskom arsenalu Woolwich, smještenom na južnoj obali Temze u jugoistočnom dijelu Londona. Radovi na izradi ovog protuoklopnog topa počeli su još tridesetih godina prošlog stoljeća, a završeni su 1940. Te je godine izrađen tenkovski top od 6 funta, no iduće je godine je proizvedena i samostalna verzija na podvozju (lafetu). Top, međutim, nije odmah došao na bojišnicu, zbog nestabilne situacije na ratištu.

Naime, nakon što su se britanske snage povukle iz Francuske u bitci kod Dunkerquea, smatralo se da ne treba kretati u proizvodnju novog oružja jer bi ono u trenutku gubitaka bilo kontraproduktivno. Njegova proizvodnja nije tražila samo prilagodbu proizvodnog pogona već i izobrazbu ljudstva. Masovnija je proizvodnja krenula tek krajem 1941., a na bojišnicu je stigao 1942. Zamijenio je raniji top od dvije funte ili 40 mm, piše Povijest.hr.

FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL (ilustracija)

Glavno protuoklopno oružje Drugog svjetskog rata

Bilo je to glavno protuoklopno oružje tijekom Drugoga svjetskog rata. Prvi put je upotrjebljeno u Africi 1942. godine, da bi se iste godine počelo proizvoditi i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Američka vojska je ranije koristila top od 37 mm, koji više nije mogao parirati njemačkim tenkovima. Amerikanci su kopirali britanski top, uz određene promjene – primjerice, njihova je cijev bila dulja od britanske. U Britaniji su postojale četiri inačice ovog topa, a u Americi čak njih šest.

Posada topa od 57 mm brojala je šest osoba smještenih iza njega, a zaštitu su im pružali njegovi pomoćni bočni štitovi. Taj je top korišten u sastavu pješaštva, ali su se cijevi tog kalibra koristile u zračnim i pomorskim snagama. Tijekom Drugoga svjetskog rata, najviše se koristio na zapadnom bojištu. Na području Azije su se, naime, koristili manji tenkovi zbog čega su ovi topovi tu bili manje potrebni.

Bruno Konjevic / CROPIX (ilustracija)

Brzo zastarijevanje oružja

Proizvodnja topa od 6 funta se tijekom rata povećavala, a najveći porast je doživjela 1945. godine. Top se koristio i novim, razornijim projektilima, koji su u odnosu na one ranije imali dvostruku mogućnost prodora. Novi projektili (poput APDS – Armour Piercing Discarding Sabot) nisu, međutim, uspjeli u potpunosti zamijeniti one manje razorne jer su s većom probojnošću izgubili na preciznosti. APDS su prvi put upotrijebljeni 1944. godine, prilikom iskrcavanja Saveznika na Normandiju.

Nastavak razvoja njemačkih jačih tenkova (Tigra i Panzer) doveo je do daljnjeg razvoja novih protuodgovora, pa su se tako počeli proizvoditi topovi veće probojne moći, no ovaj je top i dalje bio važno oružje.

Zbog brzog zastarijevanja oružja, proizvodnja ovog topa se kasnije smanjila, ali je i dalje ostao u upotrebi. Američka vojska ga je potpuno prestala proizvoditi odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata, dok ga je Britanija proizvodila još do 1960. godine te ga koristila u Korejskom ratu i Sueskoj krizi 1956. U slabije razvijenim dijelovima svijeta, poput Afrike, i danas je u aktivnoj upotrebi. Kod nas, odigrao je važnu ulogu tijekom Domovinskog rata.

FOTO: Bruno Konjevic / CROPIX (ilustracija)

Pojava 6-funtnih topova na području bivše Jugoslavije

Način na koji su opisani topovi dospjeli u Jugoslavensku narodnu armiju, a potom u Hrvatsku vojsku, uistinu je zanimljiv. Naime, nakon prekida veza Titove Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom, Zapad je počeo pružati znatnu vojnu pomoć Jugoslavenskoj narodnoj armiji i ona je sredinom dvadesetog stoljeća dobila velike količine zapadna vojnog naoružanja, uključujući topove od 57 mm. Dio tih topova zarobili su pripadnici HV-a, pretvorivši ih u važno sredstvo obrane zemlje.

Nakon Domovinskog rata, sve do 1988. godine, bili su smješteni na nekadašnjem vojnom poligonu JNA kod Slunja. U Karlovac su ih dopremili pripadnici 14. Domobranske pukovnije Slunj, a u Gradski muzej su dospjeli 2007. godine, kao dio donacije umirovljenog brigadira HV-a Dubravka Halovanića.

Srbi su od Hrvata izgubili rat, ali su odnijeli političku bitku: Ubijali su pod lažnim imenom

Analiza natpisa na topovima iz Karlovca pokazala je da su proizvedeni u Britaniji, uključujući i model podvozja. Ako se nađete u blizini Karlovca, možete ih razgledati izbliza, u obnovljenom stanju, u sklopu Muzeja Domovinskog rata Karlovac-Turanj. Nalaze se na mjestu na kojem su vođene najžešće borbe za Karlovac tijekom Domovinskog rata, i gdje je obranjen sam grad.

**Tekst je nastao u okviru projekta “Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.