Mlinarić podijelio bolnu uspomenu na svoga brata: 'Govorio sam si da je bolnica najsigurnija'

Nakon sloma obrane Vukovara, u noći s 20. na 21. studenog 1991. dogodio se najteži zločin u Domovinskom ratu - pokolj na Ovčari.

Ubijeno i nestalo je više od 260 osoba, sve ranjenici, civili i medicinsko osoblje. "Informativni razgovori" s kojih se nitko nije vratio prethodili su ubijanjima.

Ovi ljudi nasilno su odvedeni na Ovčaru: Njihova imena nikada ne smijemo zaboraviti

Fizičko zlostavljanje i mrcvarenje zatočenih Hrvata s fiksatorima i krvavim zavojima, bio je uvod u pokolj koji je potrajao dugo u noć.

Jedan od ubijenih hrvatskih branitelja bio je Mile, brat Stipe Mlinarića koji je podijelio svoje bolno sjećanje na svojem Facebook profilu.

Moj brat

"Kraj se bliži. To znamo svi. Svjesni smo da nas čeka pakao kada uđu zvijeri u odorama JNA i četnika. Puno smo ih namučili da bi očekivali bombone. Brat Mile već nekoliko tjedana leži u bolnici. Ranjen je u predjelu oka 23.10. na Trpinjskoj cesti pri razminiravanju jednog malo oštećenog transportera kojega smo htjeli osposobiti i koristiti", započeo je Ćipe.

"Četnici su u međuvremenu presjekli put na Priljevu i odvojili nas od Vukovara. Našao sam se u dvojbi. Što da napravim? Da odem po njega u bolnicu? To je bila večer kada se sve slomilo u meni. Da budemo zajedno ili da ga ostavim tamo? Morao bih se probijati noću kroz njihove redove. Ali taj rizik bi prihvatili, jer je posljednjih dana i tako sve rizično. Robo vidi da sam na mukama i ja mu kažem o čemu se premišljam. Prijateljski mi je rekao da se odmaknem na samo i da razmislim u miru sat vremena. Rekao mi je ako odlučim ići po njega da će i oni ići sa mnom. Mile je isto bio pripadnik Turbo voda, zamjenik zapovjednika Roberta Zadre".

Nikad dužih sat vremena u mom životu. Kakva teška odluka na mladiću od 22 godine. Odlučivati o sudbini svoga brata. Mislim da sam u tih sat vremena ostario 10 godina. Sve scenarije sam vrtio po glavi. Volio bi da je sa mnom skupa da budemo blizu kad bude kraj, to mi srce govori. S druge strane mozak mi govorio da je trenutno u paklu Vukovara bolnica najsigurnije mjesto gdje možeš dočekati bradate spodobe. Iznutra sam se lomio poput velikog stakla koje puca na tisuću komadića i bode te po svim organima.

'Šansa za preživljavanje nam je veća ako smo razdvojeni'

"Nakon sat vremena dolazim kod Robe i kažem mu da sam prelomio i da ću ga ostaviti u bolnici i da mislim da je to najsigurnije u ovome trenu. Rekao sam da je veća šansa da će barem jedan od nas dvojice preživjeti ako smo razdvojeni. Bio sam siguran da će mene ubiti kada me uhvate s puškom u ruci, a on je ipak ranjenik koji leži u krevetu, bespomoćan.

A tako je u mojoj glavi tada bilo posloženo, bolje da Mile preživi jer je imao kćerkicu Doris koja je rođena u prvom mjesecu 1991. godine, a ja nisam bio oženjen. Robert mi je na to rekao samo da bi i on na mom mjestu isto napravio i da mi to nije htio prije govoriti da mi ne sugerira", napisao je.

Najtužniji dan u povijesti: Vukovar i Škabrnja sjećaju se svojih heroja

"Sigurno bih danas isto postupio, milijun puta u ovih 30 godina pomislio sam što bi bilo da sam otišao po njega. Jesam li donio krivu odluku? U tom trenutku svi argumenti su bili da je to racionalna i prava odluka".

'Nije žalio umrijeti za Hrvatsku'

"O, kako sam pogriješio. Ponekad priča, baš kao ova, nema nikakvu drugu svrhu, nego da podijelim s vama bol. Plakao sam dok sam ovo pisao, premda je prošlo 30 godina. I nikad neće proći. U neke scene se ni danas ne usudim uživjeti, teško je. Ali, znam i siguran sam, da moj brat Mile nije žalio umrijeti za Hrvatsku. S njim sam na neki način umro i ja… A opet, znam da je živ, gore na nebesima za kojima i ja čeznem".

FOTO: HINA

"Dragi mladi, cijenite i do kostiju poštujte žrtvu branitelja, i gradite Domovinu. Zbog vas samih. Ta, za vas se umiralo", zaključio je Ćipe.