Mladi u Vukovaru gestom dirnuli mnoge: 'Bila je godište moje mame i imala je valovitu kosu'

Hvalevrijedna inicijativa "Umjesto njih" okupila je 2656 mladih koji su nosili majice s imenima poginulih. "Nosila sam na majici ime Karoline Šarić", kazala je Milana Grujić, članica organizacijskog tima inicijative "Umjesto njih". "Sve što sam našla o njoj na internetu je da je nestala, bila je godište moje mame, visoka oko 170 cm i da je imala smeđu valovitu kosu. 'Voljela bih upoznati nekog Karolininog', bila je moja misao kad sam dobila majicu. Jučer navečer dobivam poruku na Facebooku: 'Hvala ti što si nosila ime Karoline Šarić, to je moja majka.' Suze su samo potekle", ispričala je Milana.

"Karolina mi je u početku bila jedna od 2656 žrtava, meni nepoznato ime, poslije toga skup informacija o nestaloj osobi, a sada je slika o Karolini živa, ona je Mirelina mama koju ću, nadam se, imat priliku upoznati. I Mirelina majka je dala život za mene, za nas i našu slobodu. Hvala joj na tome", kazala je. Iskustvo je podijelio i Matija Buzinac, član organizacijskog tima inicijative. "Kao skupina mladih iz SKAC-a, krenuli smo iz Osijeka prema Vukovaru u jedan sat iza ponoći. Put nas je vodio kroz gustu maglu, mrak i neki neobjašnjiv nemir", započeo je u svjedočanstvu.

"Osjećao sam snažnu potrebu da molim – za nas, za vozače koji nam dolaze u susret, i za to da sigurno stignemo do cilja. A cilj je bio Vukovar: sudjelovanje u Koloni sjećanja u inicijativi 'Umjesto njih', hodajući s majicama na kojima su ispisana imena žrtava. Taj dan mi je uvijek poseban i važan, kao i sami branitelji – naši heroji. Ali ono što me najviše dotaknulo bile su reakcije njihovih obitelji. Ljudi su stajali, čitali imena na našim majicama, prepoznavajući nekoga svoga. Zamolili bi nas za fotografiju, kao da im je to bio način da ponovno osjete povezanost s onima kojih više nema", kazao je Matija.

FOTO: Vlado Kos/CROPIX

'Pronašao je svog tatu'

"Tada sam shvatio koliko smo mi njima bili važni. Koliko im znači što su te žrtve i dalje zapamćene, što ih mi – mladi – nosimo u srcima i hodamo za njih. I to tako mora biti. Ta veza, ta kohezija između nas mladih i onih koji su branili našu domovinu, onih kojih više nema – to je nešto što ne smije nikad prestati. Na nama je da njihova žrtva nikad ne padne u zaborav. Jedan trenutak posebno mi je ostao urezan u sjećanje. Dok smo pješačili, dogodila se nezgoda s križem – čavli su popustili, i Isus je ispao s križa. Nastala je kratka tišina, a onda su djevojke skinule gumice iz svojih kosa i brzo ga pričvrstile natrag", kazao je.

"To me podsjetilo da su i branitelji bili takvi: domišljati, spontani, pomalo nespretni za ono što najviše vole. Taj naš križ, koji smo zajedno popravili, postao je još veći simbol. Kasnije je upravo taj Isus, zajedno s nama, hodao u prvome redu, od Vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja. Dok smo hodali, vidio sam koliko je taj križ dotaknuo ljude. Zastajali su, prignuli glave, kleknuli i prekrižili se. Bio je to trenutak koji me podsjetio na to koliko je vjera u toj žrtvi bila snažna i koliko nas ona sve povezuje – i s onima kojih više nema, i s onima koji su ostali", ispričao je.

Bijele majice iz Vukovara postale jako tražene: 'Molim vas javite se, želim je pokloniti mami'

Članica organizacijskog tima inicijative Kristina Mihaljević podijelila je svoje iskustvo. "Najupečatljiviji mi je ostao događaj s Memorijalnog groblja prije same mise. Stajali smo, a nekih 20 metara od mene bila je žena koja je oblačila majicu jednom visokom dečku. Ja sam gledala prema njima jer mi je to djelovalo jako dirljivo i onda je žena pogledala prema meni i viknula: 'Pronašao je svog tatu!' To mi je bio najdirljiviji trenutak koji sam vidjela. Susreo me jedan branitelj ispred dvorca Eltz, zahvalio mi je i rekao da mu je ovo jedina Kolona sjećanja u kojoj su njemu žrtve bile žive. Da je baš zaživjelo i oživjelo. Da je ovo bila najposebnija Kolona u kojoj je prisustvovao", rekla je za Bitno.net.