Mladi Jastreb o začecima Kolone sjećanja: 'Tražio sam od Kleina da jedno ne dozvoli vukovarskim Srbima'

Službeno, ovo je 25. Kolona sjećanja računa li se da je prva, koja je organizirana prema protokolu i na način kako se i danas održava, bila ona iz 1999. godine.

U javnosti se, međutim, rjeđe spominje okupljanje koje se dogodilo godinu dana ranije, 18. studenoga 1998. na glavnom trgu u Vukovaru, a deset mjeseci nakon završetka dvogodišnjeg procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja.

Prva komemoracija u Vukovaru prije prve službene

U Vukovaru se te godine, na dan tužne godišnjice, tada sedme, okupilo nekoliko stotina ljudi. Misu je služio tadašnji vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac, a na pozornici su govore održali ondašnji gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl, zapovjednici obrane Mile Dedaković i Branko Borković, Vesna Škare-Ožbolt kao izaslanica predsjednika Franje Tuđmana, izaslanica Vlade Jadranka Kosor, Mirko Norac kao izaslanik ministra obrane i Tomislav Merčep. Nakon toga su prošli gradskim ulicama, a posebno bolan bio je njihov ulazak u neke od hangara poduzeća Velepromet gdje se nakon pada grada nalazio sabirni logor za vukovarske civile i branitelje.

Foto: HINA/Damir Senčar

Tek sljedeće, 1999. godine, održana je prva službena komemoracija s prvim mimohodom u Koloni sjećanja, a Hrvatski sabor proglasio je 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara.

'Kod Nuštra smo 1993. bacili vijenac u Vuku'

Svoje sjećanje na tu prvu komemoraciju u samom Vukovaru podijelio je Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara. On kaže da je ideja obilježavanja tragedije Vukovara i Kolone sjećanja zapravo bila začeta pet godina ranije.

"Godine 1993. prvi put sam okupio zapovjednike iz Vukovara koje sam tada uspio pronaći. Bila je to jezgra iz koje je nastala ideja za obilježavanjem vukovarske tragedije onakvog kakvo je sada. Okupili smo se u Vinkovcima, otišli u Nuštar i 18. studenoga bacili vijenac u Vuku. Sljedeće godine u Đakovu smo okupili preživjele vukovarske branitelje i opet otišli baciti vijenac u Vuku. Ponovili smo to i 1995.", prisjetio se Borković.

'Tada nije bilo dozvoljeno da se u Vukovar donose ikakvi simboli'

Sljedeće, 1996. godine, mirna reintegracija već je bila u tijeku pa je Borković od generala Jacquesa Kleina, tadašnjeg upravitelja UN-ove Prijelazne uprave za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) zatražio da vukovarskim Srbima ne dozvoli proslave u dane oko 18. studenoga i na sam taj dan.

Mladi Jastreb svima začepio usta: 'HOS će biti na čelu kolone sa mnom, pozivam stranke da zašute'

"Klein je to učinio i odobrio mi da s još deset ljudi, a pod pratnjom pripadnika UNTAES-a, odemo na današnje Novo groblje i Ovčaru. S nama je bio i svećenik, pokojni fra Branko, pa smo tamo izmolili molitvu i položili vijence. Godinu kasnije u Vukovaru se već pomalo normaliziralo stanje. Dao sam u Ogulinu izraditi jedan križ, montažni, jer tada nije bilo dozvoljeno da se u Vukovar donose ikakvi simboli. Križ smo donijeli u dijelovima, našarafili ga na samom groblju i postavili. Stajao je tamo sve dok nije uređeno Novo groblje i ondje podignut veliki središnji križ”, kazao je Mladi Jastreb za N1 govoreći o ranim obilježavanjima vukovarske tragedije.

Poruka političarima

"Nakon što smo održali govore, spontano smo otišli na groblje. Taj skup je, na neki način, bio začetak Kolone sjećanja”, kazao nam je Borković.

Foto: HINA/Damir Senčar

"Mi tamo nismo došli ikoga proganjati, a istinu je bilo teško zatomiti. Već godinama ponavljam kao mantru kako smo od početaka željeli da kolona sjećanja bude bez političkih govora. Ovo što se sada radi pokušaji su skretanja pozornosti. Neka svi koji žele dođu pred bolnicu i tih par sati prohodaju do groblja, tamo budu na misi, pomole se i potom idu svojim putem. Od početka smo htjeli da pijetet bude najvažniji. Neka bude poruka političarima i svima: Suzdržite se i zašutite tog dana! Pokažite koliko ste zreli jer ovo treba biti događaj koji ujedinjuje", poručio je posljednji zapovjednik obrane Vukovara.