MIROSLAV ŠKORO Ovo je bogatstvo predsjedničkog kandidata: kuća, četiri stana, suvlasništva u kompanijama...

U susjednoj zgradi, na adresi Gračanske dužice, tvrtka Campus u vlasništvu supružnika Škoro posjeduje, prema podacima iz zemljišnih knjiga, peterosobni stan u prizemlju površine 146,9 četvornih metara. U tom prostoru smješten je i njegov muzički studio. Na prvom katu iste zgrade kao vlasnik dvosobnog stana od 78 kvadrata upisan je Škorin 24-godišnji sin Matija. Matijina tri godine starija sestra Ivana u istoj je zgradi upisana je kao vlasnica četverosobnog stana u potkrovlju, površine sto kvadrata.

Ovako bi, ukratko, izgledala početna stranica imovinske kartice predsjedničkog kandidata Miroslava Škore. Da je morao ispunjavati imovinsku karticu prije nekoliko godina, u nju bi bila upisana i u kuća u osječkoj Keršovanijevoj ulici od 350 kvadrata za koju je dao 300 tisuća eura. No tu kuću je, kako Škoro tvrdi, prodao i više ne posjeduje nekretninu u svom rodnom gradu.

Od poslovnih udjela tu je diskografska kuća Campus. U posljednje tri godine ta je tvrtka ostvarila ukupnu neto dobit od 1,7 milijuna kuna. U sklopu Campusa razvija i svoju etiketu “Vina Škoro” od koje godišnje uprihoduje oko 600 tisuća kuna.

Ipak, zlatna koka je brzorastuća zagrebačka tvrtka Omega software u kojoj je Škoro jedan od osam suvlasnika. U imovinskoj kartici Škoro bi napisao da ima pet posto udjela u toj tvrtki kojoj su lanjski prihodi iznosili 55,319 milijuna kuna, a dobit 12,7 milijuna kuna.

Morao bi Škoro u karticu upisati i da je s prijateljem Brankom Žibratom suvlasnik tvrtke MB kvadrat koja se bavi najmom skladišnih prostora. Poslovanje varira iz godine u godinu, ali unazad pet godina tvrtka je zabilježila ukupno više od milijun kuna dobiti. E da, morao bi navesti još i to da je investirao u perspektivnu istarsku turističku kompaniju Mon perin u kojoj ima manje od jedan posto vlasničkog udjela.

''Političke elite potpuno su se otuđile od naroda, bahate su i arogantne'', rekao je Miroslav Škoro na dan objave predsjedničke kandidature uz obećanje da će biti ”narodni predsjednik koji će samo nama (građanima) polagati račune”.

Nama ih nije želio položiti. Svakako ne do kraja. Od nekretnina naveo je “kuću u Zagrebu i pola kuće na moru”, te da stanove imaju i njegova kći i njegov sin.

A na pitanje koliko je stvarno težak, odgovorio je kako to “nikada na taj način nije računao”.

''Svoje prihode uvijek dalje investiram. Ali morat ću napraviti inventuru. Campus svake godine izbaci neku dobit, u MB kvadratu preživljavamo, to bi mogao biti dobar posao u budućnosti, a ostale dvije tvrtke zasad ne izbacuju dividende, te tvrtke dobit reinvestiraju. Da bih vam znao odgovoriti na pitanje koliko sam “težak”, trebalo bi napraviti dubinski snimak svih tih tvrtki u kojima imam udjele. Ja nikad nisam sudjelovao u privatizacijskim procesima, sve sam napravio uz pomoć suradnika i obitelji. Moji poslovni procesi nisu propulzivni, ja sam strpljiv čovjek. Zagorci kažu “bolje da kaplje nego da curi” , tako je prije nekoliko dana Miroslav Škoro odgovorio na pitanje može li javnost znati koliko je bogat njihov moguće novi predsjednik države.

Škoro možda stvarno nije odnarođen, bahat i arogantan kao ostatak političke kaste koja drma Hrvatskom od 90-ih naovamo, ali je svakako dio elite. Predsjednik Franjo Tuđman odabrao ga je za prvog generalnog konzula RH u Mađarskoj (1995. - 1997.) u vrijeme kada je šef hrvatske diplomacije bio Mate Granić. Prije toga Škoro je u hrvatsku javnost ušao s hitom “Ne dirajte mi ravnicu” 1992. godine, a sredinom 80-ih nastupao je i školovao se u SAD-u. Škoro je Graniću pjevao u njegovoj predsjedničkoj kampanji 2000. godine. Zanimljivo, tada je kamera u istom kadru uhvatila Škoru s gitarom i aktualnog premijera Andreja Plenkovića – bez gitare.

Škoro je pjevao i Ivi Sanaderu u kampanjama za parlamentarne izbore 2004. i 2007. godine. A pjevao je on i u slavu i čast Branimira Glavaša, dugogodišnjeg “gazde” slavonskih ravnica, bivšem Tuđmanovom jastrebu, a kasnije šefu HDSSB-a, jedno vrijeme glavnom rivalu HDZ-a u Osijeku i široj okolici.

Iako se Miroslav Škoro danas “prodaje” kao altruistički borac protiv zlih političkih elita, istina je da je on sam dugo bio blisko vezan uz HDZ – od kratke diplomatske karijere sredinom devedesetih, preko šefovanja na HRT-u koji je tada bio na kratkoj uzici vladajuće partije, pa do njegove borbe za glasače prvo na parlamentarnim, a onda i na osječkim gradskim izborima u plavom dresu Sanaderova HDZ-a.

Na parlamentarnim izborima 2007. godine Miroslav Škoro bio je na listi Sanaderova HDZ-a u četvrtoj izbornoj jedinici, te je kao član HDZ-a tada i ušao u Sabor, donosi opsežan pregled imovine ovoga predsjedničkog kandidata Jutarnji list.