Mate Janković emotivno o Bourdainu: Samo se veliki čovjek može vratiti iz pakla i napraviti što je on napravio

Svog prijatelja na društvenim mrežama prisjetio se i Mate Janković, koji je napisao emotivni status.

"Jučer telefon nije prestajao zvoniti, a u inbox su stizale poruke o smrti Anthony Bourdaina. Ostao sam šokiran i trebalo mi je vremena da prožvačem tu informaciju. Šok je bio još veći kada sam saznao da je riječ o samoubojstvu. Zapravo priča Bourdaina i mene počinje početkom 2000-ih kada sam prvi puta pročitao Kitchen Confidential. Njegov stil izražavanja bio mi je vrlo blizak, a bitter sweet opis kulinarskog svijeta nešto što smo svi u barem jednom obliku prošli. Zapravo, to je priča o kaosu, o demonima jednog čovjeka koji je odlučio postati kuhar.

Priča zapravo ima happy end, ili sam to do danas mislio. Bouurdaina sam prvi puta upoznao na Bermudama gdje je kao gost kuhar bio domaćin večere u restoranu u kojem sam radio. Njegov No Reservation je već bio show o kojem se pričalo, ali je to daleko bilo od popularnosti koja je došla u sljedećim sezonama. Visok, tanak, nasmiješen, elokventan i šarmantno vulgaran. Na prezentaciji večere u sali u kojoj su sjedili uvaženi gosti izašao je prvi puta 'jedan od nas' i bez ustručavanja počeo pričati klasičnim kuharskim vokabularom ne libeći se koristiti psovke. Zapravo bio sam sretan jer prisustvujem trenutku u kojem netko ruši sva pravila restoranske komunikacije.

Nikada mi u životu psovke nisu zvučale tako dobro i ispravno. U sali su s odobravanjem prihvatili taj ležerni pristup te ga nagradili velikim pljeskom. Čovjek je kao gost sjeo za stol, ali već nakon trećeg slijeda ustao se, uzeo svoju cugu i otišao u kuhinju, više se u salu nije vraćao. Večer je završila s težim pijanstvom u komori frižideru u kojoj je 10 kuhara pilo pive do zore. On je otišao, a ja sam pozornije počeo pratiti njegov show i ne jednom si rekao kako bi ga bilo super voditi po Hrvatskoj. Prošlo je 7 godina i život je odradio svoje. Ne znam kako, ne znam zašto ni kojim čudnim silama došli su do mene i zamolili me da surađujem s njima. Mislim da mi je to bio jedan od najsretnijih dana u životu.

Kontaktirao sam kolege za koje sam znao da će odraditi fenomenalan posao promocije. Negova produkcija mi je zadala radijus kretanja, a ja sam unutar njega odabrao što smatram najboljim. Devet dana smo putovali i snimali. Ali to zapravo nije bio posao, ja sam proveo to vrijeme kao u snu. Atmosfera je bila savršena. On opušten, duhovit i spreman na avanturu na koju smo ga vodili. Pilo se puno, možda previše i zapravo niti jedna sekvenca nije odrađena u posve normalnom stanju. Razgovori koje smo znali voditi nekada su bili duboko intimni. Priča o ovisnosti, o obitelji, o razorenom pa opet složenom životu. Jednu večer smo sjedili na terasi Boškinca gdje mi je ispričao u kojem trenutku je odlucio da će se skinuti s heroina. Ta će mi priča biti zauvijek urezana u mozak. Pored mene je sjedio čovjek koji je pobijedio ovisnost, složio si život, napravio korak i napisao knjigu o lijepim, ali i ružnim trenucim svog života.

Ispijajući Cabernet Merot Boškinca u toploj jesenskoj noći slušajući tu priču, ja sam sjedio pored čovjeka koji je pobijedio svoje demone. Sa zanosom mi je pričao o ulozi oca djeteta koje je tek dobio i muža jednoj predivnoj ženi. Ali danas sam shvatio da ti jebeni demoni nikad ne odu, uvijek su s tobom i čekaju samo trenutak slabosti da ti otmu sve. Kroz tu priču svatko može naći sebe, i ja tu vidim dio sebe. Žao mi je što ga nikad više nisam vidio, potajno sam se nadao da ćemo još jednom sjediti na nekoj terasi i pričati o životu. Otišao je velik covjek, jer samo se velik čovjek može vratiti iz pakla i napraviti ovo što je on napravio. Ne znam što se desilo s njime ali nešto se prelomilo i život je stao tako kako je stao. Chef, gdje god da jesi, pojedi jednu kamenicu i za mene", napisao je Janković.