Malić o nagrađenom filmu u Cannesu: 'Da Sedlar ispriča najistinitiju priču o Domovinskom ratu...'

"Problem s hrvatskim desničarskim autorima je što su lokalni i nemoderni. Čak i kad uzmu internacionalni casting, ostaje dojam provincijskog. A dojam je na tržištu presudan. Da Jakov Sedlar ispriča i najistinitiju priču o Domovinskom ratu, koga ona u svijetu može zanimati? Čak je i Veljko Bulajić s Neretvom uspio samo u komunističkim i zemljama trećeg svijeta", započeo je Malić. 

"Jest, plakat mu je radio Picasso, glumili su Orson Welles i Yul Brynerr, holivudski ljevičar i holivudski Rus, glazbu za američku verziju filma skladao je oscarovac Bernard Herrmann, ali na zapadnim tržištima nije dobio ni jednu nagradu. Nominiran je za Oscara, ali je na američkom tržištu skoro bankrotirao. Bio je gledan i nagrađivan u Sovjetskom Savezu, Kini i Indiji", napisao je u nastavku. 

Nadalje je napisao da je naš 'Čovjek koji je odbio šutjeti', nagrađen u Cannesu, ali da nije hrvatska, nego univerzalna priča poput Tanovićeve Ničije zemlje. "Bosna je neka vrsta Arkadije, koja ne pripada ni određenom vremenu ni odredenom prostoru. Zamrznuta u univerzalnoj slici multietnicizma. Da nije tako, film bi u Cannesu prošao kao i Baby Lasagna na Euroviziji s onim okruglim pa na ćoše tabletićima", stoji u objavi.

'Što taj film govori o našim ratovima?' 

"Malić je napisao kako ne postoji kulturni okvir koji bi dopustio pobjedu nacionalnih sadržaja, pogotovo ako su oni politički i ratni. "Imali smo sreću što je u Slijepčevićevom filmu riječ o zločinu četnika. Moglo je biti i drugačije. Šta taj film govori o našim ratovima? Ništa. Vjerojatno bi tako bilo i da je dugometražni. Šta govori o 'svim ratovima'? Sve", stoji u nastavku objave. 

Hrvatska braniteljica kaže da je spremna suočiti se s kritikama: 'Ovo je kontekst filma o Buzovu'

Malić je istaknuo kako "naši ratovi zanimaju samo nas". "To neće promijeniti ni Assante u ulozi Mladog Jastreba. Zapravo, stvar će učiniti gorom, provincijalnijom. Naše ratne filmove i treba raditi za našu publiku. Ili uvesti žanr antiratnih filmova, koji važi za male kinematografije i lokalne kulture kako bi se znalo tko smije, a tko ne smije voditi ratove", zaključio je u objavi.