Malić: Kako bi izgledala Puljkova vlada vidljivo je iz lešinarskog graktanja nad smrću novinara

Komentar prenosimo u cijelosti. 

"Hrvatska politička scena već dugo nije imala tako beskrupuloznog aktera kakav je gradonačelnik Splita, Ivica Puljak. Fizičar elementarnih čestica postao je jedan u nizu hrvatskih 'karizmatskih' gradonačelnika koji sanjaju da vode državu, a tu je svoju ambiciju odlučio realizirati preko ranjenih i mrtvih. Prvo se uoči lokalnih izbora solidarizirao s navijačima Torcide koji su na cesti A1 napali policiju, a jučer se na društvenim mrežama javio podužim statusom o tragičnoj smrti splitskog novinara Vladimira Matijanića.

Matijanić je umro od posljedica Covida, vjerovatno i uslijed nemara medicinskog osoblja splitske bolnice. Sam državni vrh, premijer i ministri zauzeli su se oko pokretanja istrage, što uglavnom nije slučaj s preminulim Covid pacijentima. Ali, čitajući Puljkovo obraćanje, stječe se dojam da je u pitanju svojevrstan politički atentat ('ubila ga je korupcija', 'ubile su ga HDZ-ove afere') pa nikakva istraga nema smisla jer je ubojica sam sustav, odnosno država, a Covid, osoblje hitne pomoći i liječnici na infektivnoj u tome su sporedni.

Nije iznio konkretnija saznanja. Matijanića i ne naziva novinarom 'nego građaninom našega grada' (novinari, naime, u Splitu nisu svima omiljeni). Kako nije liječnik nego političar, izbjegao je 'govoriti o dijagnozi', i javnosti ponudio ono u šta se bolje razumije, a nisu elementarne čestice - spin i politički pamflet.

Ponudio je i moguće rješenje slučaja, 'zgaziti HDZ-ov model upravljanja'. Time se splitski gradonačelnik, meni jako nalik na dobrodušnog Monsieura Hulota, svrstao među one koji zahtjevaju brutalnu odmazdu ne birajući riječi. Povodom smrti splitskog novinara, na portalima i u mainstream medijima možemo čitati kako ovakva država 'ne zaslužuje da slavi svoje obljetnice', niti 'da postoji'. Dane pobjede 'trebalo bi pretvoriti u dane poraza'. Radi se o državi koja kod nekih 'izaziva povraćanje', 'po kojoj se teba posrati' jer je 'besmislena i uzaludna'. Državi 'koja propada' i u kojoj 'treba proglasiti fajront', odnosno 'raspustiti je'.

Ova emotivna zapažanja u neskladu su s većinskim raspoloženjem društva i stanjem u državi. Ne znam šta misle birači u Puljkovom Splitu, ali u tijeku je uspješna turistička sezona, zaposlenost raste kao i investicijski rejting, ljudi ponovno rade, ekonomija stoji bolje nego ikad u protekloj dekadi ili dvije, Hrvatska je u eurozoni i ulazi u Schengen, što je povijesni iskorak s Balkana u političkom i u pejorativnom smislu, ma što to kome značilo. Meni znači. Imamo demokratsku prozapadnu vladu koja vodi promanjinsku politiku, u kojoj participiraju predstavnici srpske manjine i koja je po svim kriterijima otvorena, politički uključiva i tolerantna vlada, iz čijeg se budžeta financiraju i stajališta 'o državi koja je propala i gdje treba proglasiti fajront' (osim subvencija medijima i NGO-ima, jer od njih se živi).

Što se dogodilo pa da javni govor kod nas postane kloaka za fiziološke izljeve bunta i mržnje, za vulgarno poricanje svega, pa i Ustava koji garantira zaštitu države, duga je priča. Ja mislim da je afirmaciji netrpeljivosti i prostačkog govora, temeljno pridonio predsjednik države. On to čini iz dana u dan. Za doručkom, ručkom i večerom slušamo njegova uvredljiva zapažanja, rasističke dosjetke i primitivizam od kojeg se čovjeku doista povraća. Ima li išta pogubnije za društvo od toga da Zorana Milanovića (kako pokazuju istraživanja) podupiru mlađi, urbani i obrazovani hrvatski birači? Gdje im je takozvani mozak? U što su ulupali godine obrazovanja i upoznavanja svijeta?

Sad vidimo da se Milanović otvoreno insinuira splitskom gradonačelniku, ili je možda obratno. Skupa već mjesecima ostavljaju dojam političkog tandema, jednog na Pantovčaku drugog u niskom startu za Banske dvore. Navodno grade novu strukturu na oporbenoj sceni, sastavljenu od drugih 'karizmatskih načelnika i gradonačelnika'.

Kao da nije bilo dovoljno referendumskog terora prvog MOST-a, već se gradi i drugi. Gradonačelnička funkcija Puljka, očito, ne ispunjava. On o tom poslu nema pojma. Nema ni vizije ni strategije razvoja grada. U intervjuima djeluje kao prostodušna politička neznalica i amater koji propovjeda poštenje i 'promjenu paradigme'.

Dok ga čitaš ili slušaš ne možeš saznati ništa o upravljanju financijama, prometu, stambenoj politici, prostornom planiranju, poljoprivrednoj politici, socijali ili o upravljanju ljudskim resursima. Raspisat će javne natječaje, dobro, a kakve i za što? S kojim ciljem? Otvorit će vrata svima, pogotovo stručnjacima, dok su mu prvi suradnici i dalje svojevrsni politički komesari. Kada ne agitiraju i ne uvode red na peškariji, svađaju se s novinarima i prijete im. Na društvenim mrežama, gdje očito provode puno vremena, prostače i zajebavaju se s Holokaustom ili razmjenjuju intimne selfije s 'atraktivnim maloljetnicama'. Promjena paradigme, nema šta. Željko Kerum je, barem, u te svrhe iznajmljivao jahte i plaćao svojim kešom.

Ukoliko Puljak i Milanović sada zajedno rade na novoj političkoj paradigmi (MOST 2), što bi bio njen zajednički nazivnik ? Hrvatski birači pokazali su da ih ideologija zanima sve manje. U Splitu je glasove lijevih dobio kandidat koji na svadbama reve ustaške pjesme, a Milanović ogrezao u ksenofobiji i dalje ima potporu ljevice. Što bi onda bila paradigma pod kojom se formira nova oporbena fronta, ako ona nije ideološka? Sigurno ne neki zahtjevni koncept reforme zdravstva ili neka suvisla demografska politika. Bit će to nešto puno jednostavnije, s čime možeš mahati HDZ-ovcima pred nosom kao crvenom krpom. A to je - poštenje. Kako Puljak i najavljuje, imat ćemo još jednu inicijativu poštenih, preciznije, onih koji za sebe kažu da su pošteni i zaslužuju da vode državu. On je tako pobjedio na lokalnim izborima. Jer je pošten. Nije dodao još i da je visok i lijep, ali i ovako je dobro prošao. Što bi u državi koju neki nazivaju kriminalnom, propalom i besmislenom, značilo pošteno upravljanje ?

Politika naklapanja o korupciji i širenje teorija zavjere ? Statementi tipa 'ja sam pošten' i 'moja supruga je poštena'? Ili neovisno funkcioniranje institucija zaduženih da istražuju i sankcioniraju one koji krše zakon? Pratim rad DORH-a i policije već više desetljeća i pouzdano znam da nikad nisu funkcionirali neovisno, sve do danas. U ratu su djelovali u skladu s ratnom politikom, Račan ih je u cjelosti imobilizirao (jer se bojao desne hunte), Ivo Sanader također (da bi se slobodno kralo). Milanović ih je koristio protiv političkih protivnika, otprilike kao i Jadranka Kosor, a Andrej Plenković je prvi koji njima ne upravlja.

Njegova Vlada omogućila je formiranje Europskog ureda za borbu protiv prijevara koji je podigao optužnice protiv nekih njegovih ministara. Na čelu USKOK-a nalazi se tužiteljica koja je progonila HDZ. O korupciji i kriminalu mediji danas pišu slobodno i bez političke cenzure. Premijer je zabranio svojim ministrima i državnim tajnicima da tuže novinare i time poslao poruku javnosti, ali i svojoj administraciji. Je li to bolje od 'poštene vlade' u kojoj se ne hapsi ministre ili direktore javnih tvrtki jer su oni 'pošteni'? Ja smatram da jest. Ova vlada u tom je pogledu puno poštenija od prethodnih. A, je li poštena, o tome neka odlučuju OLAF i DORH. Kako bi izgledala Puljkova vlada vidljivo je iz lešinarskog graktanja nad grobom preminulog novinara. Zato unaprijed upozoravam parafrazirajući Goranove stihove, kada kucne i moj čas 'nitko da ne dođe, ni prijatelj drag'!", napisao je Malić.