HRVATSKI I FRANCUSKI HEROJ

Majka Jean-Michela Nicoliera na bolnu obljetnicu: Nosio je moj križ oko vrata, posljednji put kad smo se čuli, rekao je da ide u Vukovar

Autor

bl

Godinama je skupljala sve komadiće priče o sinu koji se borio za Hrvatsku, najviše je doznala tek kad je rat završio, od njegovih suboraca...

21.11.2020. u 21:24
Ispiši članak

Nade da će ikada više vidjeti sina, vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera, odavno više nema. No, njegova majka još se nada da će ga makar dostojno pokopati.  Preselila je u Karlovac, no ove godine u Vukovar nije išla, izjavila je za RTL

Reportaža iz vukovarske bolnice, u kojoj su francuski novinari snimili Jean Michela je zapravo posljednji put da je vidjela sina, no tada je već bio ubijen.

''Mislim da ga je sve to jako pogodilo, kad su ga te večeri intervjuirali Herve Ghesquiere i Agnes Vahramian, kad mu je Herve postavio pitanje što vama Vukovar predstavlja, vidim da mu je tu nestao osmijeh s lica i rekao je – klaonicu. Pravu klaonicu. I tada sam shvatila, a i kasnije sam doznala što je uistinu bio Vukovar'', izjavila je Lyliane Fournier, majka Jean-Michela Nicoliera.

Godinama je skupljala sve komadiće priče o sinu koji se borio za Hrvatsku, najviše je doznala tek kad je rat završio, od njegovih suboraca. Ovo joj je ispričao Jean Michelov prijatelj, Paša.

''Htio je izvući Jean MIchela iz bolnice, a on je to uvijek odbijao. Jednom, kad smo bili u Vukovaru. Rekao mi je da kad priča o Jean Michelu, koža mu se naježi i kaže mi trebao sam ga onesvijestiti, staviti sebi na leđa i odvesti ga'', ispričala je Fournier.

Od 255 ranjenika i civila među kojima je bilo i žena i djece, još je šezdeset nestalih tijela. Svi su oni, u isto vrijeme, na današnji dan pogubljeni su na Ovčari. Prije toga i mučeni.

Danas živi u Hrvatskoj

''Čini se da je bio prvi kojeg su pogubili, i rekla sam si, to me treba tješiti. Bio je prvi, pa nije vidio sve što se dogodilo, ali vjerujem da je znao. Morao je znati. Sigurno se bojao, ali kao i svi ostali, uostalom. Najmlađa žrtva je bio dečko od 16 godina, kad je ubijen. Bila je i jedna mlada žena, zarobljena, koja je bila trudna'', ispričala je Fourneir.

Danas i sama živi u Hrvatskoj i razumije, kaže zašto je njen sin otišao boriti se za narod o kojem je gledao samo na televiziji. Jedan od njihovih zadnjih susreta bio je tri mjeseca prije nego je Jean-Michel otišao.

''Rekao mi je idem u Hrvatsku, nemaš mi što reći, imam 25 godina, dođi, pomozi mi da spremim kofer. I ja sam mu pomogla. Htjela sam mu napraviti sendvič, rekao je da neće, jer nema vremena. Nosio je moj križ oko vrata, jer je svoj bio izgubio, pa je uzeo moj. Sjećam se da sam mu rekla, hajde Jean Michel, vrati mi križ, jer ti ćeš i ovaj izgubiti, rekao je ''ne čuvat će me'', ispričala je Nicolierova majka.

Posljednji put kad su se čuli telefonom, rekao joj je da se prijavio za odlazak u Vukovar.

''Posljednji put me je zvao 6. listopada. Bio je u suzama, rekao mi je ''Da samo znaš što rade, treba nam poslati pomoć'', a u Francuskoj je svima bilo svejedno'', kazala je.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.