Luka Modrić: Kada se život pretvori u bajku, ali ne čarobnim štapićem, već krvavim i teškim radom

Čovjek koji je uspio ostvariti ono što nisu ni najveći u nogometu; ni Matthaus, Van Basten, Baggio, Romario, Weah, Pravi Ronaldo, Zidane, Rivaldo, Figo, Ronaldinho, Cannavaro, Kaka, Cristiano Ronaldo ni Messi. Luka je jedini uspio u istoj godini, ovoj, za naš nogomet i nacionalni ponos čarobnoj, 2018. godini, osvojiti još: UEFA-inu nagradu za najboljeg europskog igrača godine, Zlatnu loptu za najboljeg igrača SP-a te FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša godine na svijetu. Time je postao prvi nogometaš u povijesti koji je iste godine osvojio sve tri najvažnije nagrade u nogometu!

Ali, ni to nije sve - Luka je i prvi favorit i Zlatnu loptu, koju dodjeljuje France Football. Pa, gdje mu je kraj?! Naklon do poda, Kapetane.

Veliki na terenu, mali u životu

Napuhani Portugalac Cristiano Ronaldo (koji je bio u konkurenciji), a ni Argentinac Lionel Messi, koji službeno nije konkurirao, ali je sve do jučer smatran najboljim svjetskim igračem, najboljim možda i u nogometnoj povijesti uopće, nisu se pojavili na dodjeli nagrade u Londonu, pokazujući time zavidnu količinu jala i ljubomore. Iako je Messi dao svoj glas Luki, ipak se nije ukazao na dodjeli nagrade, pravdajući to ''obiteljskim obvezama''. A Ronaldov egotrip poznat je već godinama, što ga, unatoč činjenici da je fantastičan na zelenom travnjaku, u životu svrstava u nezrele ljude. "To je manjak poštovanja prema kolegama igračima i prema nogometu. Možda su osvojili previše i ne vole gubiti, ali moraju biti dobri i kad ne pobjeđuju", oderao ih je legendarni talijanski trener Fabio Capello.

Vjerojatno je taj nedolazak dvojice najvećih iskaz revolta prema tamo nekom Luki iz neke male Hrvatske, jer, Luka je prvi nogometaš koji je prekinuo već dosadnu nadmoć Ronalda i Messija koji su međusobno podijelili sva individualna priznanja, još od 2007. kad je nagradu odnio Brazilac Kaka. Ali, nije to ni najmanje pokvarilo Lukin trijumf, kojim se upisao u svjetsku nogometnu povijest, ostavši skroman kakav i jest, ali i briljirajući emotivnim govorom koji je rasplakao svakoga tko ima iole malo srca.

Govoreći na svom hrvatskom, zahvaljujući svom idolu, još jednoj legendi, Zvonimiru Bobanu, koji nije skrivao suze. "On je bio moj uzor i inspiracija. Oni su nam pokazali da i mi možemo sanjati veliki rezultat. Volio bih pohvaliti i moju Hrvatsku. Imali smo predivno ljeto, hvala vam na podršci i predivnim emocijama," gotovo stidljivo rekao je Luka, gledajući u svog idola Zvonu koji se gušio u emocijama. Tako se ponašaju pravi muškarci, pravi heroji- plaču i kada ih svi gledaju, ne srameći se svoje emotivnosti. Bravo i Zvone, gospodin uvijek.

S velebitskog krša

Možda je mali Luka u prevelikoj plavoj jakni, čuvajući koze na velebitskom kršu, tjerajući ih štapom u štalu, što je vidio cijeli svijet na snimci napravljenoj prije gotovo 30 godina, sanjao kako će jednoga dana postati poznati nogometaš. Možda je u tim trenucima mislio samo o tome kako odvesti koze na sigurno, jer od njih je njegova siromašna obitelj živjela, veliku je odgovornost na svojim dječačkim leđima imao još kao mališan. Možda se samo želio skloniti od neumoljive bure koja rastura Velebit i smrzava kosti. Samo Luka zna što je mislio tada…

Naime, prije 28 godina Pavle Balenović, nekadašnji svirač bendža u legendarnoj country grupi Plava trava zaborava, snimao je dokumentarac o vukovima na Velebitu i uhvatio kadar koji će uskoro postati apsolutni hit. Na velebitskom kršu u zaleđu Zadra uhvatio je malog Luku u prevelikoj mu jakni. Tko je mogao sanjati gdje će taj dječačić danas biti?

Pavle Balenović ispričao je kako je prije skoro tri desetljeća nabavio štene vuka u Gračacu, ali kako je shvatio da  vuk neće preživjeti u Zagrebu te ga je odlučio pustiti na slobodu u velebitskim prostranstvima. Emotivnu priču o čovjeku i vuku ekranizirao je BBC u svojem dokumentarcu ''Čovjek-vuk, dnevnik Pavla Balenovića''. A autor je sam objasnio kako je nastala snimka u komentaru pod videom na YouTubeu:

''Od djetinjstva me oduševljavala priroda i životinje. Divio sam se divljim životinjama, a onda posebice vukovima. Kako sam počeo putovati, skupio sam pristojno znanja i vrijedno iskustvo. Upoznao sam ljude i prostore na kojima su živjeli vukovi. Sjećam se obitelji Nekić (Perila) na krajnjem jugu Velebita … penjući se kamenom cestom, pokupio sam jednu baku u moj džip da joj pomognem doći kući, da se ne uspinje pješice. Grga, koji je, nakon školovanja, ostao doma nastavivši tradicionalni način života na planini, često mi se pridružio lutanjima divljinom. Spomenuo je slučajeve kada su im koze i ovce nestajali preko noći. Uhvaćene od vukova. Dolje južno na samoj staroj cesti nalazila se kuća Modrića (Jasenice). Jedne sam večeri sreo Stipu. Zbog čestog gubitka svjetla dok smo razgovarali, zbog labavih, žičanih kontakata na akumulatoru koji je koristio u sobi, dao sam mu svoju lampu za akumulator. Taj mali dar bio je dovoljan za početak našeg prijateljstva. Godinu dana kasnije snimili smo scene za moj vlastiti dokumentarni film o vukovima. Ideja je bila rekonstruirati česte napade na stoku držanu na planini od ljeta do prvog snijega. Odavno je čovjek u tim krajevima zauzeo stanište vuka i otjerao mu njegov prirodni plijen. Da bi preživio, vuk je počeo otimati ljudsku imovinu, stoku koja je tamo bila uzgajana u priličnom broju. Unatoč svemu nije bilo rata između vuka i čovjeka. Očekivalo se da treba ostaviti nešto i za vukove. Ali to je stvorenje ipak smatrano štetočinom, što je uzrokovalo istrebljenje na mnogim područjima. Moja je namjera bila doprinijeti boljem razumijevanju vukova i promjeni negativnog stava prema njima. Činilo se da i Stipe misli isto. Tako smo organizirali i snimili planiranu epizodu. Životinjama koje su se koristile tijekom snimanja nije nanesena nikakva bol.

Obitelj Modrić, bili su pristojni i dobri ljudi. Posjetio sam ih kad god bih odlazio snimati divlje životinje, prirodu i život u planinama. Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina koji su prikupljali stado koza, zatvarajući tor i neke planirane scene prema planu za film. Ubrzo nakon 1990. godine rat je uništio njihov dom. Sve se odjednom promijenilo i više ih nisam vidio. Otišli su kao i mnogi ljudi iz tog kraja.. I onda sam tek prije samo nekoliko godina dobio informacije o tome tko je mali dječak koji je pomagao ocu u mojoj epizodi? Taj dječak postao je poznati hrvatski nogometni igrač Luka Modrić. Čitao sam kako je ostvario svoj dječački san. Ove snimke nije vidio (snimljene 1989 -1990.) jer su sada prvi put objavljene. Nakon rata puno je mina ostalo po planini što je uništilo sliku cijelog tog planinskog područja. Strah i nesigurnost za svakog posjetitelja. Danas se to područje još više promijenilo. Izgradnja nove autoceste trajala je nekoliko godina što je uništilo mir i sklad potreban divljači za život. Možda čak i pregust sezonski turizam i promet prema obali također su sudjelovao u tome. Vukovi su nestali. I ljudi su nestali. Nedavne klimatske promjene, ekstremno vruće ljeto, nemar i nedostatak ljudske brige izazvali su požare u okolišu. To je vjerojatno pokrenulo i vukove prema sjeveru gdje su upravo započeli novi projekti u stočarstvu.

I evo upravo se  događa da vuk, zakonom zaštićen kao visoko ugrožena vrsta, postaje smetnja u prostoru u kojem je oduvijek uspijevao živjeti. Već svjedočimo idejama za ograničavanje potpune vuka i smanjenje njegovog broja ubijanjem. Novac će odlučiti kako će sve završiti kao što je to u većini važnih problema u našem životu. Kao što sam spomenuo, vuk je simbol prave divljine, tako je i ponosni simbol Velebita. Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu. A ponosna Lika počašćena je imenom koje je dobila upravo po vuku, tom veličanstvenom stvorenju čiji je dom i prirodno stanište uvijek bila''.

Teško djetinjstvo

Modrić je rođen u Zadru, a djetinjstvo je proveo u mjestu Modrići kraj Zatona Obrovačkog. No njegovo odrastanje prekinula je srpska agresija. U prosincu 1991. četnici i pripadnici JNA ubili su njegovog djeda Luku, po kojem je dobio ime, zajedno s još nekoliko mještana. Nakon što mu je djed ubijen, Lukinu su kuću zapalili i cijela obitelj je zbog srpske agresije morala u izbjeglištvo preselivši se u Zadar gdje su bili smješteni u hotelu Iž. Luka je svaki trenutak koristio za igru s loptom, a od tada postoji anegdota kako je maleni Luka razbio više prozora loptom nego srpske granate u napadima.

Luka je prve nogometne korake napravio u nogometnoj školi Zadra. Poslije je sve išlo svojim tijekom, korak po korak, uz silne muke, odricanja, trud, polomljene noge, tetive, pokušaje omalovažavanja, čak i ismijavanja, ali ponosni se Luka nije dao smesti. Sve dok nije stigao na vrh Olimpa. Potpuno zasluženo, potpuno pošteno, krvavo, teško, borbeno i nenametljivo. Uvijek je bio među prvima, ali nikada najglasniji, ni najhvalisaviji, uvijek nekako po strani, sramežljivo.

Mučna epizoda suđenja

Kada je početkom ožujka ove godine osječko Županijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv kapetana hrvatske nogometne reprezentacije Luke Modrića zbog lažnog svjedočenja na suđenju bivšem čelniku NK Dinama Zdravku Mamiću u vezi izvlačenja novca iz tog kluba, na Luku je krenula paljba sa svih strana.

Modrića se tereti da je 13. lipnja 2017. na Županijskom sudu u Osijeku na suđenju Mamiću i još trojici svjesno neistinito iskazao da je anekse ugovora o profesionalnom igranju nogometa, kojima se regulira podjela transfernog obeštećenja u omjeru 50:50 između njega i kluba u kojem je igrao, potpisivao svaki puta kada bi produžavao ugovor te da je te anekse ponovno potpisao nakon odlaska u novi klub zbog navodne izmjene bankovnog računa na koji mu novac treba biti uplaćen.

Okrivljenog  terete također da je navedeno iskazivao iako je znao da to ne odgovara istini, jer je navedene anekse potpisao u vrijeme kada je već igrao za novi klub, nakon realizacije ugovora između tih klubova, pri čemu je cjelokupan iznos pripao matičnom klubu, objavilo je Državno odvjetništvo navodeći samo dob okrivljenika.

Podsjetimo, Mamiću se u Osijeku sudilo zajedno s njegovim bratom Zoranom, bivšem direktorom Dinama Damirom Vrbanovićem te poreznikom Milanom Pernarom zbog optužbi da su Dinamo izvlačenjem novca oštetili za nešto manje od 116 milijuna kuna, a državni proračun za barem 12,2 milijuna kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza.

Po izlasku iz sudnice nakon Modrićeva svjedočenja Mamić mu je odao priznanje na svjedočenju rekavši kako je njegov iskaz "nešto najdivnije i najpoštenije što je ikada bilo". "Njemu su uvalili rečenicu koju on jednostavno nikada nije rekao", kazao je Mamić, ocijenivši da Modrić nije promijenio iskaz iz Uskoka već je svjedočeći rekao "upravo suprotno".

Luka je zasut drvljem i kamenjem, proglašavalo ga se lažljivcem, utajivačem poreza, prevarantom, lopovom, doslovce kriminalcem par exellence. ''Znam da mi je savjest čista, to je meni najbitnije. Mislim da je sve ovo što mi se događa velika nepravda, ali što je tu je, vjerojatno tu ima i neke moje krivice, no dobro... Ponavljam, najbitnije je da mi je savjest čista i da mi te stvari ne smetaju i ne utječu na moju izvedbu na terenu'', reći će kratko Modrić na tu temu, negdje uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. A potom na tom istom prvenstvu dovesti Vatrene do srebra, postavši i sam najbolji igrač.

Čemu uopće miješati veličanstveni sportski talent sa suđenjem u kojem i dalje stvari nisu do kraja razjašnjene?

Iako to nije sve. Naime, još krajem 2017. godine, u španjolskim medijima objavljena je vijest da je Španjolsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv kapetana hrvatske nogometne reprezentacije Luke Modrića tvrdeći da je prevario poreznu upravu za najmanje 870.728 eura. U pitanju je neisplaćeni dio poraza za 2013. i 2014. godinu.

No među slavnima koje se teretilo za slična (ne)djela nalazio se impresivan niz nogometnih bogova- Xabi Alonso, Iker Casillas, Pepe, Ricardo Carvalho, Marcelo, Fabio Coentrao, Angel Di Maria, ali i nekadašnji trener momčadi Jose Mourinho. Također, zbog iste stvari u sudskom je postupku prva zvijezda kluba Cristiano Ronaldo kojeg se sumnjiči za utaju 14,7 milijuna eura poreznih davanja.

Ipak, iako se i dio hrvatske javnosti naslađivao Lukinim nevoljama, a još uvijek to čini, zlurado komentirajući i ovo najnovije priznanje, trebao bi ipak svatko najprije počistiti ispred svoga praga.

Uostalom, neka baci kamen prvi onaj tko je bez grijeha. Luka ih ima, a jesu li svi oni koji mu se rugaju i pokušavaju mu osporiti sportski genij baš tako bezgrešni? Ne bi se reklo. Prije da su - zavidni. A toj bolesti koja ne boli, ali izjeda iznutra, nema lijeka.