Lošo se prisjetio Oluje, a onda poslao oštru poruku Šimpragi: 'Gospođo, da nije bilo te kolone, vi danas ne biste...'

Njegova strategija "četiri koridora" i široko znanje o suvremenim ratnim doktrinama učinile su hrvatske snage superiornima tijekom Oluje koju on smatra jednom od najuspjelijih i najčišćih vojnih operacija u povijesti ratovanja. S admiralom Lošom novinari su razgovarali u Pagu gdje se tradicionalno u ovo doba godine družio s otočnim braniteljima koji su sudjelovali u Oluji, piše Slobodna Dalmacija.

Kučanov dogovor sa 'Slobom'

"Dolaskom iz Beograda Tuđmana sam upoznao s njihovim planovima i zašto je rat u Sloveniji bio namješten. Kučan se bio dogovorio s Miloševićem da Slovenija izađe iz Jugoslavije na način da će ih JNA okupirati, a Hrvatska će im priskočiti u pomoć. Tako će Milošević i JNA dobiti legitimitet da izvrše agresiju na našu zemlju. Da je Tuđman donio takvu odluku i krenuo 'u pomoć' Sloveniji bio bi to znak da smo nasjeli na njihov plan.

Tuđman je bio upoznat s planom okupacije Hrvatske i BiH. Počeo je Domovinski rat, no prva dva koraka planirane strategije JNA nisu se ostvarila. Rat se, to morate znati, odlučuje i dobiva na razini strategije. Samo su dvije operacije strateške razine bile izvedene u Domovinskom ratu. Jedna je osvajanje vojarni 14. rujna 1991., jer nismo imali oružje, a druga je operacija Oluja. Strategija vas uči da protivnik gubi ako svoj plan ne ostvari u određenom vremenu, a JNA na početku rata nije uspjela doći do tri strateške točke, odnosno zapadne granice Velike Srbije.

Gube strateški, gubi i britanska i francuska politika koje su ih podržavale, i dolaze međunarodne snage koje zatečeno stanje cementiraju. Srpska politika na čelu s Miloševićem i JNA ne može više spriječiti međunarodno priznanje Hrvatske i 1992. prenose rat u BiH", rekao je Lošo.

Englezi proizveli Ahmiće

"Pogrešna politika Alije Izetbegovića ostavlja BiH bez obrane, Hrvati se pripremaju i 1992. kreće glavni srpski udar na BiH prema planu za koji je Tuđman znao: zatvoriti 'kliješta' Kupres - Tomislavgrad - Livno, te druga u dolini Neretve. Kad se ta kliješta spoje, nema Hrvatske, odnosno nema BiH. Zato u travnju 1992. kao zapovjednik južnog bojišta dolazi general Bobetko, a u Livno, nakon pada Kupresa, general Gotovina i moja malenkost.

Potom 23. travnja kreće sinkronizirana operacija, zaustavlja se prodor srpskih snaga u dolini Neretve te na području Livna i Tomislavgrada i BiH je drugi put spašena.

Iduće godine Srbi osvajaju 70 posto BiH, ali ostalo nisu uspjeli osvojiti zahvaljujući Hrvatima. Engleska geopolitika sve to drži pod kontrolom. U to vrijeme pokušavaju spriječiti da se otkriju srpski zločini i logori u BiH, a kako bi svi bili podjednako krivi, trebaju u BiH pokrenuti rat svih protiv sviju.

Posljedica toga su Ahmići. Oni su 'proizvod' engleske obavještajne službe u kojem je, nažalost, s hrvatske strane, između ostalog, sudjelovala i postrojba Jokeri, a koje su na terenu u stopu pratile kamere BBC-a. Tako su stvoreni Ahmići. Zločin je nedvojbeno počinjen, ali zna se u čijoj režiji. Takvo će stanje u BiH potrajati sve do 1994. godine.

Beograd: Neka pobiju Srbe

"Prisluškivanje Miloševića dovelo nas je do ključnog saznanja za Oluju. U listopadu 1993. doznali smo za sastanak Miloševića i Momčila Perišića, zapovjednika Generalštaba JNA. Informacije smo dobili operativnim putem, preko agenta. Raspravljali su o stanju u BiH i Hrvatskoj. U tom trenutku Srbi pod kontrolom imaju 70 posto BiH i 30 posto Hrvatske.

Njihova je procjena bila da se Hrvati neće s tim pomiriti i da će ići u oslobađanje okupiranih područja. Milošević i Perišić postižu dogovor kako bi u tom slučaju bilo poželjno da tijekom vojnih oslobodilački operacija hrvatske snage pobiju između 40 i 50 tisuća Srba! To će, naime, značiti da su Hrvati zločinci i fašisti, a da Srbi pobjeđuju u ratu. Oni su se dogovorili da će nas, krenemo li, dovesti u takvo vojno i operativno stanje u kojem ćemo morati pobiti nekoliko desetaka tisuća Srba.

S tom informacijom odmah sam upoznao predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška. Tuđman je od nas tražio rješenje, kako isplanirati oslobodilačku akciju, a da ne upadnemo u tu zamku. Da ne postanemo dio njihove monstruozne strategije u kojoj su bili spremni žrtvovati gotovo 50 tisuća svojih sunarodnjaka, a sve kako bi se nas prikazalo kao fašiste, i da oni tako dobiju rat.

Niti dva tjedna od tog Tuđmanova zahtjeva nastaje dokument koji se zove 'Strateška napadna operacija za oslobađanje okupiranih područja RH pod nadzorom UNPROFOR-a'. Sastavljen je na 14 i pol stranica i on je bio prvi strateški korak u osmišljavanju operacije Oluja. Kad sam ga donio Bobetku, pitao me u koliko ga primjeraka imam. Rekao sam mu da je jedan kod mene u računalu, a drugi kod njega, na papiru. 'Neka tako i ostane!', kazao mi je", zaključio je Lošo.

Šimpragina kolona

"Danas saborska zastupnica Anja Šimpraga lamentira kako je ona kao djevojčica s deset godina bila u toj koloni. Pa, gospođo, da nije bilo te kolone, vi danas ne biste bili zastupnica u Hrvatskom saboru. Jer vas je htjela žrtvovati srpska politika, a spasile su vas hrvatske snage.

To se pokušalo napraviti i na Haaškom sudu. Kad nisu mogli dobiti rat, onda su nam, uz pomoć britanske politike, na suđenju Gotovini i Markaču, htjeli prilijepiti etničko čišćenje. Kako je obrana bila oslonjena na logiku koridora jer drukčije nije mogla biti postavljena, došlo je do oslobađajuće presude hrvatskim generalima.

Koridori nisu bili štićeni od strane Hrvatske vojske, ali nisu bili ni napadani. U Brijunskom transkriptu možete pročitati kako iznosim tijek operacije, kako ističem četiri koridora kao 'vrata spasenja' i 'vrata života'. Zbog toga je čak i bilo razmišljanja da se operacija Oluja nazove 'Četiri vrata'", zaključio je Lošo.