Je li Dodik tražio od Milanovića stopiranje američke presude protiv Srbije i RS čiji odštetni zahtjevi imaju vrtoglav iznos?

Barem tako piše Emir Subašić,umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije, smjer međunarodni odnosi i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima za Radio Sarajevo.

Naime, Dodik je po nalogu Vučića odletio na noge Milanoviću kako bi od njega tražio da svojim utjecajem na zagrebačkom Općinskom sudu zaustavi verifikaciju (a time i izvršenje) prvostupanjske presude američkog suda protiv Srbije i RS po tužbama žrtava genocida iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Radi se o odštetnom zahtjevu koji je (s kamatama) krajem lipnja iznos  117,65 milijardi američkih dolara!

Informacija je do novinara očito "kontrolirano procurila" iz obavještajnih krugova hrvatskih službi pa je za pretpostaviti da su određeni politički krugovi u RH željeli "provalili" sadržaj tajne misije, koja bi mogla naštetiti Hrvatskoj i na vjetrometinu istjerati Milanovića, navodi Subašić.

Afera puna pitanja

Ovaj slučaj netipične međudržavne trilateralne komunikacije polako postaje "afera Hvar" koja će, prvenstveno zbog uloge Milanovića, zbog karaktera gosta i otkrivenog razloga sastanka, ovih dana otvoriti niz osjetljivih političkih i sigurnosnih pitanja.

Npr. zbog čega je Milanović i dalje osoba od povjerenja srpskih lidera (usprkos negodovanju hrvatske javnosti i vlasti), ima li u pozadini i "ruske veze" među njima, zatim kako se eventualno "miniranje" američkih presuda na zagrebačkom sudu može odraziti na hrvatsko-američke odnose i na koncu, kako je povjerljiva informacija vrhunske obavještajne vrijednosti (ili konstrukcija?) dospjela do novinara?!

Podsjetimo, radi se o presudama po tužbama koje su još 1993.  podnese u njujorškom Okružnom sudu po osnovi univerzalne sudske jurisdikcije poznatim pod nazivima: ''Jane Doe v. Radovan Karadžić'', No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), s odštetnim zahtjevom od 4,9 milijardi američkih dolara i "Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih", broj1:93-cv-01163 (PKL) (S.D.N.Y), čiji je odštetni zahtjev 750 milijuna američkih dolara.

Tužbe su sadržavale sve optužbe za koje je Karadžić kasnije osuđen i u ICTY-ju. U sporu koji je trajao sedam godina tužitelji su dokazali sve navode o zločinima (Karadžić je odustajanjem od obrane 1997. sve i priznao) te je sud 2000. godine potvrdio prvostupanjsku presudu.
Od tada traje pravna borba za izvršenje presude tj. naplatu odštetnih zahtjeva žrtava koje zastupa međunarodni odvjetničko-istražiteljski tim koji predvodi sarajevski odvjetnik Ramo Atajić, profesor međunarodnog prava.

Osim Karadžića/RS i Srbija je kroz niz postupaka u ICTY-ju označena najmanje kao sudionik u genocidu i drugim zločinima u Bosni i Hrvatskoj, a nedavnim presudama čelnicima SDB Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću za zločine u Hrvatskoj (u tzv. RSK) i u šest bosanskih općina potvrđena je i izravna odgovornost države Srbije.

Od dana prvostupanjske presude do danas iznos dodijeljen žrtvama s kamatama je višestruko premašen (117,65 milijardi američkih dolara) i to je cifra koju Srbija i bh. entitet RS ne mogu u cijelosti platiti, niti ekonomski i politički preživjeti.

Ovaj problem Beograd i Banjaluka godinama su ignorirali, odbijali nagodbu smatrajući da je presuda neizvršiva ("…nemamo para i ništa nam ne možete…"), navodi Subašić.

Međutim, postupak priznavanja američkih presuda, koji su zastupnici žrtava pokrenuli na jednom od sudova zemalja članica EU, u ovom slučaju na zagrebačkom Općinskom sudu, upalila je alarm u kabinetima srpskih lidera, koji su konačno shvatili neminovnost pravnih, a zatim i ekonomskih sankcija.

U trenutku kada presuda uskoro postane izvršna, žrtve će preko svojih zastupnika moći naplatiti pljenidbom imovine Srbije i RS u zemljama EU. Također, bit će obaviještene i sve međunarodne i strane financijske institucije da su bh. entitet RS i Srbija dužni po toj presudi određeni iznos.

Time se blokiraju svi njihovi financijski tokovi, obara se kreditni rejting RS i Srbije. Realna opasnost od ovakvog scenarija je ono što je Vučića i Dodika natjeralo u hitnu i paničnu akciju.

Što se tiče službenog Zagreba, radi se o dva ključna momenta, navodi Subašić.

Kao prvo, Hrvatsku na verificiranje presude obavezuju najmanje dva domaća zakona – Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZRSZ, član 88) i Zakon o međunarodnom privatnom pravu (ZMPP, član 68), a kojima se utvrđuje da li je bilo povrede postupka.

Kako je iz presuda vidljivo da tu nije bilo ništa sporno, hrvatski Općinski sud bi trebao po automatizmu potvrditi presudu i omogućiti njeno izvršavanje na isti način kako bi to učinio američki sud.

Drugi aspekt je znatno osjetljiviji za RH, jer se tiče međunarodnih obaveza Hrvatske, kao članice EU. Hrvatska je od bivše SFRJ naslijedila trgovinski ugovor kojim se, među ostalim, garantira zaštita američkih interesa u RH na polju pravne sigurnosti, pri čemu se misli na fer, pošten i zakonit pravosudni postupak u priznanju i izvršenju konačnih sudskih odluka u arbitražnim, trgovačkim, građanskim i drugim postupcima pravosnažno okončanim u SAD-u.

Zemlja priznanja, u ovom slučaju RH, je dužna osigurati zakonom predviđene uvjete za izvršenje bez upuštanja u meritum presude.

Milanović ugrožava odnose RH i SAD?!

Pravno gledajući, vrlo jednostavan postupak, ali činjenica da se on oteže već tri godine ukazuje na političku, obavještajnu i tajnu diplomatsku dimenziju.

Jer, zahtjev za verifikaciju odvjetnički tim je u Zagrebu predao još 2020. godine. Predmet je dugo stajao neriješen, a zatim je Općinski sud u prvom postupanju odbio potvrdu presude! Tada se kalkuliralo da se to dogodilo prema dogovoru Zorana Milanovića i Milorada Dodika, koji su u to vrijeme testno surađivali, a zatim bili jedni od rijetkih čelnik koji su se početkom ruske agresije na Ukrajinu etablirali kao "Putinovi ljudi" na Balkanu.

Međutim, Županijski sud u Zagrebu je u lipnju  2022. prihvatio žalbu odvjetnika žrtava, poništio prvostupanjsku presudu sutkinje Ive Tisanić Vilček, vratio predmet na ponovno odlučivanje i naložio da se američke presude priznaju i daju na izvršenje, shodno jasnim zakonskim obavezama RH, ali i sukladno hrvatskim interesima u odnosima sa SAD.

A to bi se trebalo dogoditi baš ovih dana, jer je štrajk zaposlenih u hrvatskim sudova okončan pa će i američke presude doći u rad, navodi Subašić.

BIA i srbijanski vrh očito su došli u posjed informacije da će ovaj put verifikacija biti pozitivna te su poduzeli akciju preko Dodika igrajući ponovo na Milanovića. Kolika panika je obuzela srpske lidere svjedoči hitnost i način na koji su došli do "partnera" na Hvaru – kršenjem sigurnosnih, protokolarnih i diplomatskih procedura RH i korištenjem helikoptera MUP-a Srbije, a zatim i upornim zataškavanjem priče iz oba kabineta.

Stoga, priopćenje obojice da su razgovarali "…o situaciji u Bosni, Trgovskoj gori, uspostavi vlasti i reformama…" samo su bacanje "magle" preko stvarne teme, budući da ova pitanja ne zahtijevaju demonstriranu hitnost i konspiraciju, a niti Dodikovo učešće. Samo njih dvojica znaju što su dogovarali, ali uskoro će se vidjeti dokle se Milanović usuđuje ići.