VELIKA KRITIKA
Lektorica kaže da su Hrvati žrtve vlastitog jezika: 'Od devedesetih godina smo postali mučavi'
Lektorica hrvatskoga jezika Nives Opačić na tribini Društva hrvatskih književnika (DHK) u srijedu je izjavila kako je u Hrvatskoj devedesetih godina primitivno nametanje nekih stvari u jeziku dovelo do toga da smo postali "mučavi" govornici pa zbog toga imamo strah od jezika.
Ustvrdila je kako su Hrvati od početnoga entuzijazma postali žrtve vlastitoga jezika pa se u njih usadio nevjerojatan strah da će izgovoriti svoje riječi na nepravilan, odnosno pogrešan način.
Kao posljedicu toga straha, ocijenila je, i danas imamo, na primjer, u službenim glasilima, na radiju i na televiziji naglaske kojih nema nigdje. To nisu regionalni naglasci, a slušamo ih samo zato što su "oni načuli nešto" o naglascima, rekla je Opačić i dodala kako je lako to što tako govore ljudi koji ih govore, ali je problem kad tako govore i novinari koji ih pitaju.
"Mi smo devedesetih godina svjedoci velikoga uzleta u hrvatskom jeziku, a kad nešto jako naglo skoči, onda je sva prilika da će i pasti", rekla je lektorica i dodala kako su se u tom velikom skoku nametnuli neki ljudi koji su proglašavali: ovo je hrvatsko, ovo nije hrvatsko.
Foto:HINA/Zvonimir Kuhtić
'Uzbunili su se na tobožnje srbizme'
Naglasila je kako su se ti ljudi silno "uzbunili na tobožnje srbizme" te dodala kako su se u tom dijeljenju riječi dogodile velike pogreške i da se tada javio strah.
Na pitanje kako komentira hrvatsku jezičnu putanju od euforije do ravnodušnosti, odgovorila je kako su te putanje manje-više stalne u hrvatskom jeziku.
Ako gledate još od Andrićeva "Braniča jezika hrvatskoga" iz 1912. pa jezičnih savjetnika između dva rata, sve do Jugoslavije i u postjugoslavensko vrijeme, kao i u vrijeme hrvatske samostalnosti, možete vidjeti kako se stalno javlja isti uzorak.
Za Brodnjakov "Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika" rekla je da je to knjižurina u koju je utrpao sve i svašta, što nije bilo potrebno pa ispada da su ogromne razlike između hrvatskoga i srpskog jezika.
Foto:HINA/Zvonimir Kuhtić
Jezik treba promišljati, učiti i voljeti
Razlike u knjižici Guberine i Krstića iz 1940. svedene su na puno manji opseg i bile su primjerenije, ocijenila je lektorica."Mi smo, uz jezično i obrazovno zapušten narod, upali u novu situaciju", napomenula je.
Društvo hrvatskih književnika uz Maticu i HAZU: Srpski filolozi pokušavaju prekrojiti granice!
U nastavku je dodala kako bi, da su se držali Jonkeove "elastične stabilnosti" znali da ono što je nekad bilo, nije nužno bilo i loše. Poručila je kako o jeziku treba razmišljati, treba ga promišljati, učiti, voljeti, uspoređivati i tragati.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.