Kuljiš: Leković je napustio HND kako bi ga destabilizirao, njegova i Lulićeva ostavka bile su koordinirane

"Novinarsko društvo pravomoćno je izgubilo sudski spor s jednim najmoprimcem svojih poslovnih prostora i sad je dužno isplatiti oko 350.000 eura, ne računajući naknadne troškove (proces je trajao 25 godina)", napisao je na svojem Facebooku, referirajući se na stanje Hrvatskog novinarskog društva, Denis Kuljiš, čiju objavu donosimo u cijelosti: 

"Da će se to dogoditi upozorio sam kolege još uoči izvanredne skupštine održane u junu, zakazane zbog ostavke prethodnog predsjednika Saše Lekovića - Lekija, glavnog tajnika Lulića te odlaska u mirovinu kompletne administracije. Tada sam napisao:

Poštovani,

Nakon dugotrajne, traumatične svađe s bivšim predsjednikom Hrvatskog društva novinara preko internih mejlova Društva (uz previše kolateralnih žrtava, jer nisam raspolagao adresama članstva Ogranka) uspio sam, mislim, rekonstruirati aferu iznuđene krize koja je izbila neočekivanom ostavkom predsjednika HND Saše Lekovića i glavnog tajnika Vladimira Lulića.

Mislim da su Leković i Lulić ostavku dali s nakanom da Društvo destabiliziraju i na Skupštini zakazanoj za 29.06. na neki način uspostave prevlast te uklone Izvršni odbor s kojim su ušli u sukob. Zašto to mislim?

Ostavke su bile koordinirane, a zatim je Lulić poslao veoma dugo okružno pismo u kojem je upravo Izvršni odbor okrivio za neriješene probleme, nadasve za nedostatak inicijative oko mogućeg negativnog ishoda sudskog procesa koji se vuče 25 godina, a mogao bi završiti dugom od 350.000 eura i ovrhom nekretnine – Novinarskog doma. U času kad su predsjednik i tajnik davali ostavku, svi zaposlenici HND stekli su pak uvjete za penziju a nije bio raspisan natječaj za njihovu zamjenu. Također, Leković je na sastanku Ogranka slobodnih novinara kojima pripada, pokrenuo pitanje njihovih otpremnina i kao odgovornu osobu za neplanirani trošak naveo bivšeg predsjednika Duku, što je zatim dovelo do diskusije o pokretanju tužbe zbog Dukine navodne krivične odgovornosti.

Istodobno, Leković i Lulić, a s njima i predsjednik Ogranka slobodnih novinara, Mario Ćužić, fotograf zaposlen u Zagrebačkom Holdingu, započeli su 'idejnu diferencijaciju' s Izvršnim odborom u kojemu većinu sačinjavaju tzv. ljevičari (ne sviđa mi se taj skupni naziv, ali sad neću politizirati i sociologizirati, jer je tome mjesto u novinama, a ne u unutarinstitucionalnoj komunikaciji u strukovnom društvu).

Leković je dao ostavku prosvjedujući protiv priopćenja HND (napisao ga je Izvršni odbor) povodom dodjele novinarske nagrade Ivani Petrović za izvješćivanje iz Haaga poslije samoubojstva Slobodana Praljka. I po mojem mišljenju to je bila najniža politikantska i populistička propaganda u prilog tzv. hercegovačke struje HDZ-a, kojoj Praljak, uostalom, nije pripadao (oni su ga prezirali, on ih je većinom mrzio). Politički i profesionalno, držim, to je izvješće bili sramotno. No, Leković je odabrao da se svrsta uz nju, a kad je ostao u manjini u IO, dao je ostavku. To je aktiviralo i Lulićevu ostavku, a zatim i 'proizvodnju krize' oko poslovanja HND. Sekundirao im je Ćužić – on je još davno napao autora ”Novosti” zbog jedne navodno neukusne antihrvatske satirične pjesme kojom se parodira himnu (epigonsko djelce ni blizu izvorniku, Lučić-Dežulovićeva humorizma). Ne vidim zašto bi se članovi HND upinjali da nešto cenzuriraju, kao da u Hrvatskoj nema dovoljno onih koji se time bave, nadasve političari i suci koji sistematski uništavaju slobodno novinarstvo. Priključio im se sad i taj holdinški fotograf, koji a) nije slobodan, i b) nije novinar (barem ne u užem smislu). Do mišljenja koje fotografi eventualno imaju o poeziji osobno nisam nikad previše držao, a mislim da im nikako ne bi trebalo prepustiti rasuđivanje o tim pitanjima. Moj urednik Mario Bošnjak tvrdio je da fotografi (barem neki od njih, iz redakcije tjednika 'Studio' gdje smo radili, riječ preksutra pišu s x).

Iz svega navedenog zaključujem i predlažem:

1. Ostavke predsjednika i tajnika treba sa zadovoljstvom prihvatiti

2. Kolegu Ćužića treba ukloniti s pozicije čelnika Ogranka, no kako je nemoguće statutarno sazvati skupštinu Ogranka ako je ne sazove on sam ili to zatraži čak 45 članova Ogranka, a nije ih se nikad okupilo više od 7, valja ga ukloniti odlukom nekog tijela Društva koje će ga diskvalificirati jer je u očitom konfliktu interesa

3. Novog predsjednika Društva ovog bi puta trebalo birati samo među uglednim, najuglednijim novinarima, koji se zaista bave novinarskim radom, a ne među aktivistima i kvazi-akademskim poslenicima, posebno poazeći da se čovjeka nađe među psihički zaista stabilnim osobama

4. Kako bi se izbjeglo da poslije 3 godine netko optuži Lekovića kao što sad Leković optužuje Duku, sugeriram da se pozove Državna revizija i provede reviziju poslovanja, da se vidi stanje. Mene osobno posebno zanima raspolaganje novcem od EU i norveške donacije, o čemu ne mogu naći podatke na web-stranici HND, a pretpostavljam da će u financijskom izvješću za Skupštinu biti kao i uvijek samo skupne stavke prihoda, skupne stavke rashoda, umjesto da su razdvojeno po aktivnostima, što je nužno da se dobije stvarni uvid.

Budući da 29. 06. neću moći prisustvovati Skupštini (na putu sam), a ionako nisam Delegat, pa bih mogao doći samo kao promatrač, a ne kao sudionik (s tim što bih se bio kandidirao za predsjednika da zadovoljim formalni uvjet da se obratim skupu), koristim ovaj mejl da nešto sugeriram i predložim, a svakako ću se i dalje baviti svim tim pitanjima kao novinar, te kao član Društva, ako se omogući normalno funkcioniranje Ogranka koji je dosadašnji predsjednik nastojao onemogućiti sazivajući sastanak jednom ili dvaput godišnje.

Nedavni događaji ukazuju na loše funkcioniranja Društva, prije svega u poslovodstvu.

Kako se moglo dogoditi da HND padne u financijsku krizu, ukida posmrtnine, gasi svoje novine koje su se mogle uređivati na dobrovoljnoj bazi, gotovo bez troška, kad ima znatne posesije koje, očito, nisu eksploatirane na način da donose maksimalan profit?

Tim poslom ne bi se smio baviti Predsjednik HND, koji je potpisnik svih odluka, neki novinar koji cijeli život živi od plaće i opdjednom se nađe u poduzetničkoj funkciji pa se pokaže da za nju nije sposoban.

Tajnik društva ne bi trebao biti novinar nego – poslovni tajnik, menadžer, kojega kao i u svim firmama nadzire Nadzorni odbor, tijelo od pet do sedam uglednih ljudi, u našem slučaju novinara sa stručnim poznavanjem ekonomske materije. Trebao bi dobivati bonus u skladu s poslovnim rezultatom. Novinarski dom ima sjajnu poziciju, a mogao bi se djelomično urediti nekim hipotekarnim kreditom, ako to uvjetuje najmoprimac koji će preuzeti povećanu rentu (mislim, to su elementarne stvari, tako se pune svi shopping-centri i nekretnine u trgovačkim i prehrambenim lancima). Čak bi se možda mogao naći nekretninski fond koji bi preuzeo upravljanje uz garanciju prihoda za HND, ali o tome bi trebao odlučivati stručnjak (tajnik-menadžer) pod nadzorom Nadzornog odbora.

Predsjednik društva tada bi se mogao posvetiti onome što je glavna zadaća Društva – aktivizam na stručnim pitanjima od kojih je ključno pitanje cenzure u Hrvatskoj, činjenice da je zakonodavnom regulativom onemogućen normalni rad medija (zato su u velikoj mjeri i propali, pa sad ostraje samo prostor za 'besprofitne', a to znači državno sponzorirane, neslobodne).

Novinarsko društvo trebalo bi u suradnji sa stručnim predstavnicima iz odvjetništva i sudstva, koji su se javno deklarirali kao reformisti, pokrenuti izradu alternativnog legislativnog sustava regulacije i samoregulacije izdavaštva.

Tobožnje usklađivanje s EU-praksom koje je tobože provedeno pod okriljem Vladimira Šeksa, obična je floskula – bilo bi sjajno da je, recimo, usvojeno nešto od njemačkih zakonodavnih iskustava, što bi se moglo postići uz pomoć njihovih zaklada koje bi sigurno pokazale interes, umjesto što su prepisivane austrijske i švicarske regule, najrestriktivnije na svijetu. U Austriji nije bilo dozvoljeno objaviti memoare Haiderova zamjenika u FPO i ljubavnika, jer bi to narušava privatnost ucviljene udovice, a u Švicarskoj, razumije se, ne možeš objaviti ništa, jer inače ondje ne bi bili svraćali Mobutu i ostali likovi s ten-tola bars u svojoj prtljazi. Čak bi ih i kolega Ćužić uvrebao da se rasporedi na Klotenu, iako pretežno slika semafore za Holding, pa bi poslije mogao prijeći u Ogranak investigativnih novinara, umjesto da se mrijesti ovdje među nama koliko-toliko slobodnima.

Toliko od mene i hvala na pažnji...

Denis Kuljiš

Jesu li me poslušali? Ni govora. Opet su izabrali predsjednika i tajnika koji će se baviti poslovodstvom, a kako im ide, vidi se po rezultatu... Tužitelj će se uknjižiti na nekretninu, a koliko se ja razumijem u pravo, on će steći hipoteku na cijelu zgradu. Ako mu ne budu mogli vratiti novac, a neće, jer nemaju prihoda osim od te nekretnine kojom više neće moći upravljati, on će zgradu i preuzeti. Što je možda i najbolje, jer novinari-samoupravljači nisu sposobni za poslovni opstanak, budući da odbijaju povjeriti menadžment menadžerima, budući da osjećaju kako je to popuštanje mrskom kapitalizmu. To je klasični slučaj kolapsa, na vlas isti kao Uljaniku. Privatni vlasnik znat će komercijalizirati Novinarski dom - to je najpoželjnija nekretnina u gradu. Novinarima je ionako dovoljno nekoliko sobica i pravo da koriste dvoranu, dok udio u novcu od eksploatacije nekretnine treba uplaćivati na račun Društva u gotovom, za potrebite iz redova novinarske socijale.