Kobni četnički 'zvončići' pobili ljude na plaži: 'Kad je eksplodiralo, doživio sam nešto neobično'

Bio je topao lipanjski dan. Na popularnoj plaži Soline u Biogradu okupilo se nekoliko desetaka uglavnom djevojaka i mladića, što civila, što vojnika. Netko tko bi promatrao taj prizor negdje na televiziji po ničemu ne bi mogao zaključiti da se to događa usred rata svega nekoliko kilometara od prve crte. Iz zvučnika vojnog džipa dopirao je glas Jasenka Houre koji je pjevao "Ružu hrvatsku". U tom trenutku nebo se zamračilo, a nad plažom Soline i na njoj nastao je pakao. Smrtonosni projektili padali su na sve strane. Tanja Tolić bila je među napadnutima.

"Prvi rođendan imam 22. prosinca 1976., a drugi je 14. lipnja 1993. godine. Tog dana u 15 sati i 15 minuta taman sam izašla iz mora u koje je upala granata i koje se od detonacije podiglo. U tom trenutku vojnici su shvatili što se događa i krenuli su vikati ‘Bižite, trčite‘. Sklonila sam se iza jednog zidića i legla na desni bok. Tu me pogodilo. Mislila sam se ustati no tada je počelo opet padati. Dečko koji je bio sa mnom na plaži legao je na mene i zaklonio me svojim tijelom. U biti od svih ranjenih najlakše sam prošla. Taj balin koji me pogodio u pluća prošao je jedan centimetar od kičme", posvjedočila je.

Istaknula je da je dečko, koji je bio na metar od nje, iz Biograda, je danas 100 posto invalid, a momak koji se bacio na mene je dobio pogodak u glavu. "Fizičke rane su zacjelile, boli kada dođe promjena vremena, ali daleko teži oporavak bio je psihički. No danas sam zdrava, imam dva zdrava sina i unuka i veselim se životu", kazala je. 

FOTO: Privatna arhiva

Osnovana nova bojna

Među poginulima je bio i Jozo Tomić, časnik HV-a i pripadnik Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a. Mladi Jozo trebao je 21. lipnja 1993. napuniti 19 godina. Hercegovac iz Širokog Brijega odrastao je u gradiću na rijeci Lištici u skromnoj obitelji odgajan u vjerničkom i domoljubnom duhu. Jozini prijatelji iz mladosti pamte ga kao inteligentnog mladića vedrog duha koji se isticao i dugom plavom kosom. Bez nje je ostao kada je 1992. preko noći od učenika postao vojnik. Mladen Galić, zapovjednik širokobriješke satnije, a zatim i bojne u sastavu Pukovnije Ante Bruno Bušić Hrvatskog vijeća obrane dobro pamti dolazak Joze Tomića u postrojbu.

"Ja sam početkom 1992. godine iz Bojne Zrinski odnosno Hrvatske otišao s nekolicinom suboraca u rodnu Hercegovinu jer se vidjelo da bi ondje moglo doći do ratnog sukoba. Po osnutku Pukovnije Ante Bruno Bušić, prve dragovoljačke postrojbe HVO-a, stizali su dragovoljci, a među njima je bio i Jozo Tomić koji je stigao s kolegom iz razreda Daliborom Čovićem. Jozo je imao dugu kosu i prva stvar po ulasku u postrojbu bilo je šišanje", kazao je za Slobodnu Dalmaciju. Kada je vidio da mu to ne pada teško, odmah je, kaže, rekao: "Ovaj će biti vojničina".

Dalibor Čović je istaknuo kako je Ante Gotovina osnovao Bojnu Alpha. "Pojavila se vijest da Gotovina traži mlađariju kojom bi popunio Bojnu i mi smo bez razmišljanja iz Bušića prešli k njemu. Ante Gotovina je nama, koji smo tada imali 18 godina, bio pojam. U njegovoj ekipi tamo su bili Dinko Batur, pokojni Slovenac Srečko Vidervol, Nenad Filipović i ostali dečki od kojih smo brzo počeli usvajati razne vještine", kazao je.

FOTO: Spomenik u Biogradu

Svjedočasntvo ranjenog specijalca

Dolazak grupe specijalaca na to područje nikako nije promaknuo pobunjenim Srbima koji su shvatili da nemaju posla s običnim vojnicima. Djelovanje Bojne Alpha nije promaklo niti načelniku Glavnog stožera Janku Bobetku koji je osobno došao u Biograd na Moru pohvaliti vojnike na izvrsno obavljenim zadaćama. Zadovoljni su bili i Ante Roso i Ante Gotovina. Momci su za nagradu dobili dva slobodna dana. Dio njih otišao je na prekrasnu plažu Soline ne sluteći što slijedi. Među njima bio je i Mladen Galić.

"Odlazak na plažu Soline bio je čisto odmor prije povratka na Sljeme. Možda se netko kupao, no ja nisam. Bili smo po raznim dijelovima plaže, atmosfera je bila opuštena. U jednom trenutku čuo sam nešto kao zvižduk granate koja je, čini mi se, pala u more. Vidio sam kako se val diže. Nekoliko trenutaka kasnije počeli su padati zvončići, to je bila kanonada. Viknuo sam da se sklonimo u šumu jer smo bili na čistini, napravio sam par koraka i kada je to kraj mene eksplodiralo ja sam doživio nešto neobično. Neki kažu da je to klinička smrt. Ja sam sebe vidio dolje na zemlji", kazao je Galić.

Zamislite da je 1993. neki imaginarni predsjednik naredio da se generali i vojnici povuku jer njega nerviraju 'ustaška obilježja'

"Zatim sam ušao u tunel na kraju kojeg je bila svjetlost i tu je bio Isus na križu pognute glave. Ne znam koliko je to trajalo, ali meni je u tim trenucima cijeli život preletio pred očima. Kada sam se probudio bio sam sav krvav, na desnoj ruci mi je bio otkinut mišić, ja sam je držao u ruci i nisam se mogao ustati. Dobio sam gelera po cijelom tijelu", posvjedočio je. Mladena Galića, Stevu Jergovića i Jozu Tomića u automobil, kojem su popucala stakla i probušene gume, unio je teško ranjeni Dalibor Čović. Poginulima u čast na plaži Soline podignut je spomenik.