Jugoslavenski diplomat: Goli otok je nastao jer smo se morali braniti

"Sudbonosni podvig Jugoslavije", naslov je knjige objavljene u nakladi bosanskohercegovačke Udruge za suvremenu povijest (UMHIS) i predstavlja svojevrsni podsjetnik na "povijesno NE staljinizmu", nastalo kao odgovor na rezoluciju Informacionog biroa komunističkih partija (Informbiro) od 28. lipnja 1948., kojom je kritizirano tadašnje jugoslavensko vodstvo, predvođeno Josipom Brozom Titom, i zatraženo njegovo svrgavanje zbog navodnog revizionističkog tumačenja socijalizma. 

Dizdarević je nekadašnji visoki državni dužnosnik i diplomat bivše Jugoslavije. Rođen je u Fojnici 1926. godine, od kolovoza 1943. pridružio se partizanskom pokretu, zajedno sa još šestoricom braće od kojih su trojica ubijena. Književnika Ziju Dizdarevića likvidirale su ustaše u Jasenovcu, Nusreta su zaklali četnici, a Hasan je poginuo u borbi.

Nakon Drugog svjetskog rata Raif Dizdarević je do 1950. radio u sigurnosnim službama tadašnje Jugoslavije, a od 1951. je postao diplomatom i ta ga je karijera 80-ih godina prošlog stoljeća dovela do pozicije ministra vanjskih poslova SFRJ i člana državnog Predsjedništva.

Kao mladi diplomat Dizdarević je u vrijeme eskalacije sukoba između SSSR-a i njegovih država-saveznica s jedne strane i Jugoslavije s druge bio na službi u veleposlanstvima u Moskvi, Pragu i Sofiji osobno svjedočeći dramatičnim zbivanjima.

Iako su mu 92 godine on i danas s nevjerojatnom lucidnošću i preciznim sjećanjem na osobe, datume i konkretne događaje opisuje što se točno zbivalo.

U razgovoru s novinarima u utorak u Sarajevu inzistirao je na tvrdnji kako se u pojednostavljivanjima sve svodi na priču o sukobu Tita i Staljina i na Goli otok.

"Ono što se zbilo 1948., odnosno 28. lipnja kada je objavljena rezolucija Informbiroa, bila je svojevrsna objava rata Jugoslaviji", kazao je Dizdarević dodajući kako je 1948. na granicama Jugoslavije sa susjednim državama bilo više od 900 obavještajnih cetara iz kojih su idućih pet godina ubacivane terorističke i diverzantske skupine u zemlju.

Iznio je podatak kako je u vrijeme kada je objavljena rezolucija Informbiroa u tadašnjoj Jugoslaviji više od devet tisuća osoba bilo izravno povezano s obavještajnim i sigurnosnim službama SSSR-a i drugih država tzv. socijalističkog lagera.

"Goli otok je nastao jer smo se morali braniti", ustvrdio je Dizdarević, dodajući kako su tisuće ljudi do 1948. odgajane kao "vjernici SSSR-a i obožavatelji Staljina", a rezolucija Informbiroa je sve njih pozvala na pobunu i rušenje jugoslavenskog vodstva.

Brojkama se, tvrdi Dizdarević, uglavnom manipuliralo, a ističe kako je netočna ona da je kroz Goli otok prošlo 50 tisuća zatočenika. Tumači kako je to zapravo broj onih koji su isključeni iz KPJ, dok je kroz zatvorski sustav na Golom otoku prošlo oko 16 tisuća osoba.

Dizdarević ne niječe kako je tamo bilo "nepotrebne surovosti" i "nezakonitog postupanja", no dodaje kako se plenum Centralnog komiteta KPJ 1951. - za što je ponudio i dokumente - jasno odredio prema tome i osudio takve pojave.

"Time je do određene mjere presječen surovi postupak prema zatočenicima, no nije potpuno prestao", Dizdarevićevo je tumačenje. Na pitanje tko je zapravo osmislio Goli otok on kaže kako je Edvard Kardelj, bivši visoki jugoslavenski dužnosnik podrijetlom iz Slovenije, bio taj koji je u jednom razgovoru s Titom spomenuo kako bi sve one koji su se eksponirali kao simpatizeri Staljina i predstavljaju opasnost trebalo "držati na jednom mjestu i pod punom kontrolom", no Dizdarević kaže da je siguran kako je sve to osmišljeno uz Titovu suglasnost i dopuštenje. "Nije se moglo dogoditi ništa te vrste, a da Tito nije znao", kazao je Dizdarević.

Istaknuo je kako se nakon najgore početne faze, u kojoj je Staljin svim silama pokušavao ukloniti Tita, sukob Jugoslavije i SSSR-a zapravo na manje ili više prikriveni način nastavio sve do ere posljednjeg sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova. Uzrok svemu bila je želja SSSR-a da na manje ili više otvoreni način upravlja procesima i u Jugoslaviji i ta politika vođena je praktično sve do pred raspad sovjetske države.

"To je bio neprihvatljiv odnos", kazao je Dizdarević dodajući kako je to vodilo ka jasnom izboru: ili postati sovjetski satelit ili braniti svoju neovisnost.

Činjenica da je Tito izabrao neovisnost i na tome dosljedno inzistirao, tumači Dizdarević, dovela je do toga da bivša SFRJ postane uvaženi čimbenik međunarodnih odnosa i tako je bilo sve do njezina raspada.