'Još ne vjerujemo Vučiću, ali postignut je dogovor oko nekih stvari'

Predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir predvodila je izaslanstvo obitelji u Beograd na sastanak s Aleksandrom Vučićem. I osobno je uključena u cijelu priču o nestalima jer već 27. godinu s obitelji traga za bratom Robertom, a za 24 sata progovorila je o dosadašnjim iskustvima u traženju dokumentacije o nestalima.

Prošlo je gotovo 14 dana od vašeg sastanka s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem u Beogradu. Koje nove informacije imate?

Nove informacije su one koje dolaze iz Ministarstva hrvatskih branitelja, a kažu da je održan konstruktivan sastanak Uprave za zatočene i nestale s Komisijom Srbije za nestala lica. Grobnice koje su bile jedan od naših zahtijeva još nisu riješene. No postignut je dogovor oko nekih stvari jer postoje i drugi problemi vezani za sporazum te za one alate kojima se rješava pitanje nestalih.

Vjerujete li predsjedniku Aleksandru Vučiću?

Ne. Povjerenje se gradi dugo i u ovom ga trenutku nema. Mi smo sad tek počeli graditi nešto i dajemo šansu vjerodostojnosti njegovih riječi izrečenih u Zagrebu vezanih uz pitanje nestalih osoba.

Cijelu sebe dali ste u traženje nestalih u Domovinskom ratu. Jeste li zadovoljni u kojem se to smjeru kreće?

U ovom trenutku da. Opet postoji ona jedna skepsa, ono jedno nepovjerenje prema svemu što se događa. Ali zadovoljna sam time što u ovom trenutku i obitelji i ja osjećamo da pitanje nestalih više nije deklarativno pitanje koje se koristi samo u neke dnevno-političke svrhe. Imam osjećaj da su hrvatske institucije u ovo uložile maksimalne napore, da mogu još više, ali da u ovoj situaciji imaju stvarne namjere riješiti to pitanje. I srpska strana, koja je dosad stalno opstruirala ovo pitanje i samo ga prigodno spominjala, pokazala je da mu se barem u toj jednoj komunikaciji želi posvetiti.

Je li ovo prvi put nakon puno vremena da je pitanje nestalih postalo bitno pitanje u vrhu hrvatske politike?

Je. Ja bih čak rekla da je to prvi put od 2000. Nekoliko godina prije toga otkrivale su se velike masovne grobnice te organizirali masovni ispraćaji branitelja i civila. Imam osjećaj da je pitanje nestalih stvarno postalo bitno pitanje i prva tema na našoj političkoj sceni.

Dolaskom u Zagreb Vučić se hvalio da je donio papire o troje nestalih. Ispostavilo se da je riječ o već riješenim slučajevima. Je li mu to šamar i udarac na ego?

Sigurno da je. Iako javno neće pokazati koliki mu je to bio udarac. No možda je u tom trenutku osvijestio kolika je njegova stvarna moć.

Ta činjenica je potkrijepila vaše dugogodišnje tvrdnje da je Srbija ta koja koči i štopa.

Upravo je to apsolutni dokaz svega što smo govorili. Opstrukcija sa srpske strane, donošenja praznih korica i stalnog laganja oko tog pitanja.

I sigurno će poslužiti da dokažemo međunarodnoj zajednici da su izvješća koja je Srbija slala i u kojima je hvalila sebe, a Hrvatsku optuživala za nekorektnost - potpuna laž. Postavlja se u javnosti pitanje je li to udarac nama. Nije. Stvari treba drugačije gledati. To je dokaz da smo mi u pravu.

Što najviše tišti vaše članove, obitelji nestalih?

Najviše ih tišti strah od smrti. Strah da neće ispuniti životni zadatak te da će to ostaviti svojoj djeci i unucima. To je njihova najveća muka. Neki su mi i govorili: ‘Ma samo da to riješim, onda se ne bojim ni umrijeti. Ali što ako ja to ne riješim? Tko će to rješavati?’. Mi njima pokazujemo da i dalje tražimo i ulažemo sve napore da riješimo pitanja članova koji više iza sebe nikoga nemaju, ali svejedno im je teško.