Ivana Petrović: Odličan primjer istraživačkog novinarstva je kako je Milošević krvavim novcem s Balkana korumpirao članove britanskog parlamenta

Jedna je od najprepoznatljivijih novinarki u Hrvatskoj s gotovo 30 godina rada iza sebe. Poznata je po autentičnom stilu izvještavanja, a intervjuirala je brojne poznate hrvatske i strane političke predstavnike. Petrović je dobitnica BBC-eve stipendije 200. i UN-ove 1999. Osim toga, ona je i koautorica priručnika ”Istraživačko novinarstvo” (dr. Inoslav Bešker i suradnici). 

Navodi kako njena ljubav prema medijima potiče još iz dana koje je provodila na radiju, što je bio njen prvi doticaj s medijima još u vrijeme raspada Jugoslavije.

"Naime, ja nisam birala već je novinarstvo odabralo mene, a moja je prva ljubav radio. Novinarstvo je odabralo mene zbog okolnosti. Bivša država Jugoslavija se raspadala, a stvarala se nova. Tada smo u novinarstvu završavali sukladno svojim talentima. Ja sam očito bila talentirana. Meni je radio topao medij, opušten, vibrirajući i duhovan jer se sve prenosi kroz glas. Televizija je došla poslije. Na televiziju sam došla na nagovor mojih bivših kolega na radiju te sam tako započela svoju televizijsku karijeru iako rad novinara informativne redakcije ne volim nazivati karijerom", rekla je Petrović za HKM.

Dobitnica je nagrade za istraživačko novinarstvo, navela je i što taj pojam zapravo znači:

"O istraživačkom novinarstvu puno razmišljam od 2005. godine, otkad se doznalo na koji način je rađena afera 'Watergate' kroz Washington Post. Tada sam razmišljala postoji li istraživačko novinarstvo ili postoji, ali da me nitko krivo ne razumije, 'špijunsko' novinarstvo. To je bilo nakon što je agent FBI-ja koji je radio aferu 'Watergate', dakle pad američkog predsjednika Richarda Nixona, na nagovor svoje kćeri pred smrt u 95. godini života rekao istinu kako je držao 'na liniji' novinare Boba Woodwarda i Carla Bernsteina i kojom dinamikom su te vijesti plasirali".

"Mislim da se stvarno istraživačko novinarstvo ne radi ni u jedan dan, ni u dva niti tri dana, pa čak niti u dva ili tri tjedna, već jako dugo. Za to mi je odličan primjer dnevna novina 'Guardian' koja je dobila Pulitzera za otkrivanje korupcije u britanskom parlamentu. Razotkrili su nešto što je i za nas važno, a to je kako je Slobodan Milošević krvavim i prljavim novcem s Balkana korumpirao pojedine članove britanskog parlamenta, a putem jedne lobističke kuće. Tada je John Major prvi put u povijesti drevnog Westminstera bio prisiljen 'skinuti' glavu nekoliko parlamentaraca. Novinari su na tome radili tri godine i to je recimo pravo istraživačko novinarstvo. Poslije toga je i napisana knjiga o tome kako su radili na tom slučaju. Naravno, njihova znanja su išla do određene razine, a kako bi raspleli financijske tokove zaposlili su i financijske stručnjake koji su im pomagali na tom slučaju. Pravo istraživačko novinarstvo zahtijeva vrijeme i zahtijeva novac", rekla je.

Osvrnula se i na neke od najzanimljivijih događaja koje je popratila:

"Ako mislite na one u posljednje vrijeme, zadnjih deset godina, onda bih istaknula haško suđenje hrvatskim generalima pa sve do njihove oslobađajuće presude. Potom odreknuće od papinske službe Svetog Oca Benedikta XVI. pa izbor novog pape Franje zbog čega smo u Rimu bili mjesec dana. Sjećam se kako je to bilo. U ponedjeljak me na moj slobodan dan, jer sam u nedjelju radila 'Komentar tjedna', zvala urednica Ivana Ivančić i rekla da imam avion za 15 do 14, da po mene dolazi vozač. Rekla sam zašto, a ona da je Papa dao ostavku na što sam ja rekla da me zeza i spustila slušalicu. Ponovno me nazvala pa sam upalila televiziju i vidjela da se to stvarno dogodilo".