Ivan Brodić o 'aferi plin': Evo što se zapravo dogodilo...

"Kako se bliži nova izborna godina, samo ovoga puta ona s nekoliko izbora, vidljivo je čak i onima koji čitaju samo naslove u dnevnim novinama i na portalima, a news televizijske kanale drže ugašena zvuka na kućnim televizorima.

Ludilo je započelo, no ovoga puta i doslovno, jer tako glasi najpopularnija, ako već ne stručno najbolja definicija. Ludilo je, naime, činiti jednake postupke, a očekivati drugačiji rezultat.

I ovoga puta, u nevidljivoj mogućnosti preuzeti vlast kompetitivnim putem, neke su se sistemske stranke odlučile za neformalnu koaliciju s dijelom medijskih opinion makera, analitičara, zabrinutih građana, raznih savjetnika i jednom frakcijom (premda to kod nas nije službeno moguće imati) stranke čijega šefa žele otjerati iz politike.

No, kako nisam ugledni televizijski novinar koji je u stanju tvitati o trgovini plinom, a pomiješati, namjerno ili slučajno, najmanje dvije regulatorne odredbe ili ugledna novinarka koja ne zna kako su Međunarodni sud pravde i ICTY dvije različite arbitrarne institucije ili pak ugledni međunarodni stručnjak za plin koji ne zna, ili ne želi znati, kako HEP nema podzemno skladište plina, neću se baviti dubinskom političkom analizom, mogao bih pogriješiti.

Ipak, ono u čemu je teško pogriješiti jest činjenica vidljivosti destruktivnog etatističkog utjecaja na hrvatsko gospodarstvo neformalne koalicije nekih antisistemskih stranaka, dijela medijskih djelatnika, pernarolikih FB analitičara, raznih savjetnika i neformalnih frakcija unutar stožerne stranke desnoga centra.

Destruktivan utjecaj o kojemu govorimo vidljiv je i na pokušaju destrukcije, ili elementarnog neshvaćanja tržišta kao takvoga svejedno je. Aktualna 'afera plin' s tko zna kojim brojem ekstenzije, nije prvi takav slučaj.

A što se zapravo dogodilo. Vlada je prisilila INA-u da proizvodi puni kapacitet plina, pod pritiskom javnosti, a nakon ruske agresije na Ukrajinu, koja je prošlih godina dovela do potresa na plinskom tržištu. Također, nakon afere Škugor, Vlada je prisilila INA-u da prodaje plin HEP-u pod točno određenim uvjetima.

INA proizvodi negdje oko 0,7 milijardi prostornih metara plina. Dio toga plina je prodavala HEP-u po 47 eura po MWh. Kako je plinsko skladište Okoli gotovo popunjeno, a njegov je kapacitet 0,5 milijardi prostornih metara, u sustavu se našao višak plina. Sustav je potrebno uravnotežiti, to čini industrija ili trgovci plinom na pozivnom natječaju. Stoga su raspisani tenderi.

Nevolja za antitržištarce je u tomu što tržište gotovo uvijek odredi cijenu koja je njemu prihvatljiva, a ne onu koju dirigira neki arbitrarni regulator. Tako je bilo i ovoga puta, pa se plin prodavao po nižoj cijeni nego li je Vlada prisilila INA-u da njime trguje s HEP-om. Jer kuda s njime?

Nerijetko se dogodi takva situacija. I to nema nikakve veze sa upravom HEP-a, koja uzgred postoji samo zato da bi sačuvala utjecaj politike na taj bankomat političkih interesa.

Primjerice, početkom 2020. godine skladišta nafte su bila puna, pala je potražnja, tankeri su puni besciljno plutali morem, pa je nafta kratkoročno postala roba za koju prodavatelj plaća samo da je se riješi. Ekstreman je to primjer kada je cijena nafte za isporuke potonula ispod nule. Kod električne se energije takve stvari događaju i češće, gotovo na dnevnom ili tjednom nivou.

Populisti kao populisti sada tvrde kako je ovo praksa kojom je HEP opljačkan i da zato HEP ima lošu prošlu godinu, koja se ako ničime drugim mjeri dokapitalizacijom od 900 milijuna eura. Naravno, niti jednom populistu, antisistemcu, medijskom djelatniku, savjetniku ili pripadniku frakcije stožerne stranke nije sporno to što je HEP bio socijalna poluga Vlade za pomoć građanima tijekom dvije krize koje smo proživjeli u posljednjih tri godine.

Krivo je tržište, zar ne? Krive su kompanije koje su se javile na pozivni natječaj za uravnoteženje sustava i željele, Bože mi oprosti, zaraditi. Jer i spomenuta gospoda kada vide rasprodaju kajjaznam Varteksovih odijela, okrenu glavu, i kažu, nije moralno i legalno kupiti na sniženju. Kaj got!

No, tko je kriv?

Griješe svi oni ministri koji nas posljednjih dana uvjeravaju kako imamo previše plina. Naime, Hrvatska potrebuje najmanje 2,5 milijardi prostornih metara plina u godini, ovisno o radu industrije, poglavito Petrokemije. U posljednjem slučaju, fabricirane afere plin, s ne znam ni ja kojom ekstenzijom, radi se o INA-inom plinu čija kumulativa iznosi oko 0,7 milijardi prostornih metara.

Jedino podzemno skladište koje imamo ima kapacitet od 0,5 milijardi prostornih metara. I u tome je štos. Nemamo mi previše plina, Hrvatska ima premalo skladišnog prostora ili barem premalo ugovora za skladištenje plina u zemljama okruženja.

O tome nećete čuti razne populiste, oni vole proračunsku potrošnju samo kada se radi o transferu novca širokim masama, infrastrukturna potrošnja im je u pravilu nepotrebna, da ne govorimo da bi potencijalni ugovor o skladištenju energenta na strani bio 'trgovina nacionalnim interesima'.

Još je jedna tema o kojoj vam populisti u pravilu neće govoriti. A to je sudbina HEP-a uza koji već dugo postoj mišljenje Europske komisije da se treba razdijeliti na tri dijela, opskrbu, proizvodnju i infrastrukturu.

Dodao bih, opskrbu kao tržišnu djelatnost treba privatizirati, proizvodnju radi efikasnosti dati u koncesiju, a infrastrukturu modernizirati i učiniti servisom tržištu", piše Brodić.