Istina koju Hrvatska nikada neće zaboraviti: 'Zločinačka banda ovdje je počinila genocid'

Kolonu sjećanja najavili su i potresni razgovori s onima koji su krvavu srijedu preživjeli – liječnikom Borisom Dželalijom i Angelom Žilićem, tada najmlađom civilnom žrtvom Škabrnje, ranjenim s tek godinu i pol dana. Zadarski liječnik Boris Dželalija tog je jutra 18. studenoga bio u vojnoj ambulanti kada su granate probudile selo. "Spustio sam se u prizemlje i ondje me dočekao škabrnjanin u odori hrvatskog vojnika, uplakan, vičući: 'Moja majka, umrijeće majka!'. Krenuli smo pod kišom granata i pronašli njegovu majku ispod murve, teško ranjenu, s višestrukim prijelomima. Zbrinuli smo je i poslali u Zadar", prisjetio se.

U ta dva dana, kaže, Škabrnja je doživjela nešto što se može opisati samo kao masakr: "Stradalo je 59 ljudi, većinom civila. Ozljede su zadavane iz neposredne blizine, od jedne do 13 rana iz vatrenog oružja. Spominje se čak i slučaj gaženja tenkom. To je bila zločinačka banda koja je ovdje počinila genocid". Anđelo Žilić tada nije mogao razumjeti što se događa, ali kako kaže, odrastao je uz priče o vlastitom ranjavanju i hrabrosti liječnika koji je spasio njegovu baku Milku. "Za doktora sam saznao preko obitelji. Odmalena slušam da je pod granatama pomogao mojoj baki. Za mene je on anđeo u uniformi. Ovaj dan nije samo dan sjećanja, nego dan obećanja. Ako prestanemo govoriti, mlađe generacije će zaboraviti. Kad vidim koliko mladih dolazi u Škabrnju, osjećam radost jer znam da našu žrtvu neće zaboraviti i da se ovako nešto nikada više neće ponoviti", rekao je za HRT.

U utorak je obilježena 34. obljetnica stradanja Škabrnje uz poruku ministra pravosuđa Damira Habijana da "dok i posljednja nestala osoba ne bude pronađena, ne možemo biti mirni".   Habijan je izjavio kako je ovaj dan ispunjen tugom, ali i ponosom i nadom, podsjetivši da su na tom području počinjeni iznimno teški ratni zločini, koji i danas predstavljaju "sliku poraza čovječanstva" jer “niti jedna kazna ne može vratiti žrtve ni izbrisati strahotu koja se ovdje dogodila". Naveo je kako je trenutno u Hrvatskoj u tijeku 69 postupaka za ratne zločine, sedam je novih pokrenuto ove godine, dok ih je 74 pravomoćno okončano. Upozorio je i na neriješeno pitanje 1740 nestalih osoba. "Dok i posljednju nestalu osobu ne pronađemo, ne može biti mira", poručio je. Napredak u procesuiranju ovisi o suradnji Srbije, za koju je ocijenio da nije na zadovoljavajućoj razini, te naglasio da Hrvatska ne smije odustati od traženja pravde za žrtve.

FOTO: Jure Miskovic / CROPIX

'Oni su godinama prije toga kovali planove'

Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković poručio je kako ga posebno raduje velik broj mladih ljudi na obilježavanju, jer je upravo prijenos sjećanja na nove generacije smisao komemoracija. "Hrvatska danas, 34 godine nakon tragedije, gradi bolje, tolerantnije i sigurnije društvo", izjavio je Butković dodavši da stanovnici Škabrnje i dalje nose težak teret zbog neprocesuiranih zločina, ali vjeruje da pravosudne institucije rade sve kako bi se to promijenilo. Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić istaknuo je kako je obilježavanje istodobno tužan i ponosan trenutak, podsjetivši na demografske gubitke u Domovinskom ratu, uključujući pogibiju stotina djece i cijelih obitelji. Naglasio je pozitivne trendove u Škabrnji, gdje se stanovništvo vraća, gradi se novi vrtić, a kapaciteti su već nedostatni zbog povećanog interesa mladih obitelji.

"Već pet mjeseci zaredom imamo više rođenih nego lani, gotovo 800 djece više u prvih deset mjeseci", rekao je Šipić te poručio da se Hrvatska, uz komemoraciju žrtava, mora okrenuti budućnosti. Samo nas budućnost može spasiti, beskorisne teme i rasprave ne donose dobro, dodao je.  Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić istaknuo je da se napad na mjesto 1991. nije mogao spriječiti jer su, kako kaže, planovi za porobljavanje Hrvatske postojali godinama prije izbijanja sukoba. "Nije se moglo spriječiti da Ratko Mladić krene iz Knina. Oni su godinama prije toga kovali planove kako će porobiti ostatak tadašnje Jugoslavije, koju su smatrali velikom Srbijom. Hrvatski narod svoju sudbinu nije mogao izbjeći", rekao je. Kao najveće krivce naveo je tadašnje političke odluke o predaji oružja Teritorijalne obrane. "Slovenija je zadržala svoje oružje, a Račan i njegova klika predali su naše oružje da ga čuva JNA. Oni koji su im vjerovali snose odgovornost za ono što nam se dogodilo", dodao je.

Oko 20 vojnika je poginulo, a 40 do 50 ih je zarobljeno, rekao je i naglasio brutalnost zločina počinjenih nad braniteljima i civilima.  "Ovdje, na mjestu na kojem sada stojimo, moj je vojnik bio mučen živ, rezali su mu uši, klali ga. To je promatralo dvadesetak žena iz Škabrnje koje su tada bile zarobljene. Naše vojnike mučki su ubijali, a žene su stavljali pred tenkove", rekao je. Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih. Glavni udar i težište napada agresora bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

FOTO: Tonci Plazibat / CROPIX

'Korak po korak'

Do središta sela i crkve Velike Gospe paravojne snage i pripadnici JNA došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Civili, pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su tjerani van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac. Po okončanju napada Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, crkva je do temelja srušena, a cijelo je područje minirano. Oni civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristegu, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni. Na dan napada mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja, a ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja.

Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine u Škabrnji je ubijeno 86 osoba. Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić. Bila je optužena i osuđena za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991. Najprije je u odsutnosti osuđena na 20 godina zatvora, a po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj na ponovljenom suđenju bila je osuđena na 13 godina zatvora. Nakon poništenja te odluke na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina, a Vrhovni sud smanjio je tu kaznu na šest godina. Iz zatvora je izašla u listopadu 2007. godine.

Evo kako su mladi iz Škabrnje odali počast HOS-ovcima: 'Svetinje naše, Bog su i Hrvati'

U programu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, na obilježavanju 34. obljetnice stradanja Škabrnje, sudjelovat će potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar gospodarstva Ante Šušnjar, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić te ministar turizma i sporta Tonči Glavina. Središnji program obilježavanja 34. obljetnice stradanja Škabrnje počinje ujutro komemorativnim programom, slijedi Kolona sjećanja - Hodnja do Spomen-obilježja masovne grobnice i polaganje vijenaca, te potom sveta misa za sve stradale u Domovinskom ratu. Program završava Hodnjom "Korak po korak" do Spomen-obilježja na mjesnome groblju sv. Luke.