MJESEC DANA BORBE

Iskustvo s najgorim oblikom korone: Taj kašalj oboljelog je nešto izvanzemaljsko, noću zvuči kao da netko čovjeku čupa dušu

Autor

bkk/Bojana Mrvoš Pavić/24sata

Glumac Vojin Perić ispričao je kako nikad nije imao kroničnih bolesti, a njemu je korona trajala mjesec dana. "Prekjučer sam došao kući i taj dan, kao ni jučerašnji, ne bih mijenjao ni za što na svijetu", kazao je u ponedjeljak za 24sata.

23.11.2020. u 21:21
Ispiši članak

"Kršćanin jesam, ali nisam praznovjeran čovjek. Taj kašalj oboljelog je, međutim, nešto izvanzemaljsko, takvim sam ga ja čuo u svojoj kalvariji, svuda oko sebe u bolnici. Kao uznemireno jato crnih vrana - noću zvuči kao da netko čovjeku čupa dušu", tim riječima svoju priču iz Covid bolnice na kraju grada započinje Vojin Perić (60), koji je ondje proveo ukupno tri tjedna, od kojih jedan tjedan na respiratoru.

 "Sve što možete skupiti iz literature strave i užasa, slilo se u KB Dubrava", kaže.

Preživio je, vratio se kući prije tri dana i sad, kaže, opet slavi život, novi život. Upravo tako, "Novi život", zove se i kazalište u kojemu Perić radi kao glumac i tekstopisac te na čijem je čelu godinama i bio. Riječ je o kazalištu za slijepe i slabovidne u Zagrebu, u kojem je glumac, inače slijep od svoje 11. godine, dosad odigrao mnoge uloge. 

"Zadnje čega se sjećam iz Dubrave, prije utonuća u umjetni san, bile su riječi doktora koji mi je smirenim glasom kazao: 'Ne brinite ništa, sad ćemo mi vama pomoći...'", prisjeća se Perić tih, zadnjih trenutaka prije nego što je utonuo u sedmodnevni san na respiratoru. 

"Prihvatio sam neminovno, i fizički osjećao samo veliki bol u prsima, zbog obostrane upale pluća. Užasan bol. Poslije, u snu, često sam imao košmare, no jedino čega se sjećam bili su glasovi moje supruge Ana-Marije i kćeri Anje, kao i drugih dragih mi ljudi", nastavlja Vojin.

Njegova je kalvarija s koronom počela 19. listopada.

"Mislio sam, dobro je, ništa što malo odmora i čaja neće riješiti. No grdno sam se prevario. Dan za danom temperatura nije padala niti prolazila, čak ni deset dana. A onda me, tog desetog dana, udario zemljotres. Te noći više nisam mogao disati, nisam mogao do zraka i zaključili smo da moram u bolnicu. Nikad prije kroničnih bolesti nisam imao, bio sam zdrav. Sjećam se puta u Dubravu vozilom Hitne pomoći, sve do trena kad sam navodno počeo buncati, tako su mi poslije rekli. Odmah sam stavljen na intenzivnu skrb, na kisik, no nakon samo dan i pol stanje mi se opet pogoršalo, samostalno disanje više nije bilo moguće i morali su me prikopčati na respirator", nastavlja Perić.

"Slušao sam što se oko mene događa, pratio zvukove, glasove, korake. Ne možete zamisliti koja je borba ondje, kako pacijenata tako i osoblja, za njihove, naše živote. Ti se ljudi ubijaju od posla. Ti ljudi ratuju protiv smrtonosnog malog neprijatelja, nevidljivog. Ne vidim, pa sam situaciju ondje percipirao na drukčiji, svoj način, upijao sam zvuke trčanja osoblja na svaki poziv pacijenta. Njihov se trud može opipati, toliki je. Kao slijepoj osobi, sluh mi je istreniraniji, i možda će vam zvučati nevjerojatno, no ja mogu čuti parkirani auto, zid... Svatko to može čuti, no videća osoba tu sposobnost ne koristi ", opisuje Perić. Osoblje u Dubravi se, zaključuje, do posljednjeg daha bori za svakog pacijenta koji im dođe.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.