Ideološka panika u Jugoslaviji: Ovim riječima je Tito reagirao na proljećare

Osim uhićenih, nastradali su i gotovo svi pripadnici Matice koji su "provjereni" od strane tajnih službi, samo da bi kasnije većina njih, mnogi kasnije relevantne političke figure u stvaranju samostalne Hrvatske države, tada bili lišeni svojih prava, ali i slobode.

Iako su uhićenja počela sredinom siječnja, prije točno 52 godine i jedan dan, naznake razvoja događaja mogli su se naslutiti još u prosincu 191. Tada je došlo do ozbiljnije opaske Josipa Broza Tite  na tada već aktivne  proljećarske politike i  to na sjednici Predsjedništva SKJ u Karađorđevu 1. i 2. prosinca

Tada je Tito u izlaganju između ostalo naveo da štrajk na Sveučilištu nije samo stvar studenata nego da "postoji jedna grupa već dosta poznatih negativnih ljudi koja iza toga stoji". Ideološka panika je dobila na snazi, i pokret za samostalnošću je ubrzo postao neprijateljem Hrvatima omraženog političkog sustava.

'Kontrarevolucionari'

Što se tiče intelektualaca, nastradali su tada mnogi poznati aktivisti, kasnije političari. Primjerice, Marko Veselica osuđen je na sedam godina zatvora. Dobio je još i zabranu javnog istupanja u trajanju od četiri godine. Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik također su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora čime je vrhuška tadašnjih "proljećara" efektno ostala obezglavljena.

Transkripti tih razgovora između Broza i njegovih najbližih suradnika otkrile su i taktiku slabljenja samog pokreta. Prema Titovim riječima, nije bilo potrebno porušiti cijeli ustroj naše Matice već izdvojiti one najglasnije kontrarevolucionare i s njima se obračunati zatvaranjima i zabranama političkog djelovanja.

Zbog kontrarevolucionarnih aktivnosti su nastradali i neki istaknuti članovi CK-a. Prije samog početka represije na Maticu, u prepisci sa sastanka centralnog komiteta iz prosinca 1971. godine se jasno vidi kako je Tito od Savke Dabčević-Kučar i Pere Pirkera, sekretara Izvršnog komiteta CK SKH, zatražio ostavke, a Miko Tripalo je pak sam odstupio sa svoje dužnosti. 

A potom je krenulo. Prvo su nastradali studenti, a kasnije onda i intelektuacni tadašnje Matice. Studenti su planirali prosvjede podrške za Tripala i Dabčević-Kučar u vrijeme 23. sjednice CK SKH. Policija ozbiljno shvatila studentske nemire koji su bili ugašeni, ali već je idućeg dana bilo posve jasno kako prosvjedi nisu još samo jedan hir buntovnika sa sveučilišta.

Idućeg dana okupilo se oko 5000 demonstranata. Njih stotinjak osoba je privedeno, a protiv nekih su podnesene prekršajne i kaznene prijave. No to je bilo samo početak.

Obračun sa neistomišljenicima

Studentski vođe, danas redom poznate osobe s hrvatske političke javne scene, tada su nastradali od strane jugoslavenskog represivnog aparata. Studentski prorektor Sveučilišta u Zagrebu Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Saveza studenata Zagreba Dražen Budiša i potpredsjednik Saveza studenata Zagreba Goran Dodig, uhićeni su u noći s 11. na 12. prosinca. Vrlo brzo uhićen je i Ante Paradžik, predsjednik Saveza studenata Hrvatske.

Uz same studente, tog kobnog dana u siječnju krenuo je napad i na Maticu, gdje je u travnju 1972. godine izdan dokument koji je okarakterizirao Maticu kao političku, a ne kulturnu organizaciju. Zbog svega toga na udaru su se našli redom Marko Veselica, Šime Đodan, Ante Bruno Bušić, Vlado Gotovac, Hrvoja Šošić, Jozo Ivičevi Bakulić, Zvonimir Komarica, Ante Glibota, Ante Bačić, Vlatko Pavletić i Franjo Tuđman.

Plenković: Hrvatska živi vrijednosti Hrvatskoga proljeća - zbog kojih su 'proljećari' bili proganjani i koje su obranjene u Domovinskom ratu

Progoni su se nastavili, a Hrvatska je svoje proljeće doživjela točno 30 godina kasnije. Doduše prije konačnog oslobođenja okupiranih područja u Hrvatskoj je vladala jedna prava politička zima, ali je zato Oluja 1995. godine stavila konačnu "točku na i" te tako stvorila uvjete za stvaranje toliko željene - hrvatske države.