I novinare ubijaju, zar ne? Ovi heroji su ’91. bili naoružani samo kamerom

Ponešto video zapisa uspjeli su snimiti pojedini branitelji, no za većinu koje sada imamo u arhivi treba zahvaliti ratnim reporterima koji su s kamerom kao jedinim oružjem – dolazili na prvu crtu. Poznato je da su na obavljanju svojih smjelih zadataka tijekom Domovinskog rata brojni novinari i ratni reporteri izgubili živote.

Žarko Kaić, Đuro Podboj, Nikola Stojanac, Željko Ružičić, Branimir Polovina, samo su neka od imena poginulih medijskih djelatnika, no najzvučnije je svakako ime Gordana Lederera koji je iza sebe ostavio zanimljive snimke sa banijskih bojišnica, pa je tako skup njegovih radova objavljen pod imenom Banijska praskozorja jedan od najgledanijih.

Već u prvom razdoblju Domovinskoga rata strani su dopisnici uočili da za agresore JNA oznaka press nije zaštita novinara na profesionalnom radu, nego razlog za ubijanje ili onesposobljavanje u obavljanju novinarske dužnosti. Tretirani su kao neprijateljski vojnici, pa je tako do 17. listopada 1991. na prostoru Hrvatske ubijeno 14 ratnih izvjestitelja, a ranjeno ili zlostavljano oko 170. 

FOTO: Screenshot

'Godine prolaze i ja sve teže prihvaćam...'

Do kraja Domovinskog rata ubijena su 23 novinara: 15 hrvatskih novinara, snimatelja, fotoreportera i tehničara te 8 stranih novinara, što je tada bio najveći broj ubijenih novinara nakon II. svjetskog rata. Ipak, najzavidniju arhivsku video građu iz Domovinskog rata posjeduje bivši ratni reporter i vanjski suradnik HRT-a Petar Malbaša koji je, srećom, preživio. Iako na bojišnicama nije bio naoružan, količina ispucanih filmova i nasnimanih materijala tijekom Domovinskoga rata pogodila je ravno "u sridu" i zauvijek ovjekovječila ratnu istinu, te pobila mnoge "istine" koje nam se serviraju godinama.

"Godine prolaze i ja sve teže prihvaćam da me jednom neće biti, a da Hrvati neće doznati kojom je mukom stvorena naša Domovina. I ne samo to, nego i čašću. Znam to, gledao sam sve te momke… Mnogi nisu preživjeli. Zbog njih želim sprati ljagu koja im se sustavno nameće i dokazati da je hrvatski vojnik bio častan", kaže Malbaša. Ovaj ratni reporter iza sebe ima brojne snimljene filmove, niz tonskih zapisa i snimaka velike vrijednosti. Jedna od njih, po kojoj se ovaj ratni reporter i pročuo, jest ona na kojoj je snimao generala Gotovinu koji u Kninu tijekom Oluje generalima i zapovjednicima "drži lekcije".

Najpotresnija snimka Domovinskog rata također je snimljena iz Malbašinih ruku i to na Dinari tijekom operacije Zima ’94. koju je vodio pokojni Andrija Matijaš Pauk. Tamo su, kaže, na vrhu planine zatekli banjalučke civile koje su Srbi držali kao živi štit. Nakon pucnjave snimio je jednog civila koji je tražio svog sina. Zajedno su ga našli mrtvog u snijegu, a Petar Malbaša tada je ovjekovječio najpotresniji ratni kadar – oca koji oplakuje svog sina prekrivenog snijegom. Što se susreta s Ratkom Mladićem tiče, s njim je imao priliku biti oči u oči nakon čega je odmah zaključio kako je riječ o psihopatu.

FOTO: HINA/Tomislav Pavlek

'Doživio sam ga kao psihopata...'

Mladić je 26. rujna 1991. došao na pregovore, ali i prvu razmjenu zarobljenika u Hrvacama, ispod Alebića kule. Hrvatski tim za pregovore kamerom je pratio upravo Malbaša: "Doživio sam ga kao psihopata koji je ipak jako razumio moć medija i važnost kamera. Apsolutno je dominirao i prvih pola sata isključivo je vrijeđao našu ekipu. Kada je došao, prvo što je rekao bilo je da se trebaju likvidirati svi oni koji nisu pripadnici vojske u našem timu. Nastupio je bahato i s uvredama… Potpuno je kontrolirao situaciju i razgovarao na način da bi s lakoćom svakoga uvjerio u ono što priča".

Situacija koju je ratni snimatelj Petar Malbaša "ulovio" tijekom akcije Maestral također se smatra jednim od najintrigantnijih događaja u Domovinskom ratu, oko kojeg su se lomila koplja. Naime, riječ je o spašavanju ranjenog srpskog vojnika Perića, čija je priča svojedobno ocijenjena kao "propaganda kojoj je cilj bio osvjetlati obraz hrvatskog vojnika" i za kojeg se tvrdilo da je na kraju ubijen. Istinu najbolje zna jedan od njegovih spasitelja, snimatelj Malbaša koji je snimio spašavanje, ali ne samo to, piše Povijest.hr.

Mirko Norac i novinarka HRT-a bili su ludo zaljubljeni: Ona je nakon svega donijela tešku odluku

"Moj interes za ranjenog vojnika Perića nije prolazio ni godinama nakon rata. Želio sam ga vidjeti, ne znam zašto. Možda sam želio vidjeti je li se isplatilo. Tako sam 2005. godine, na desetu obljetnicu Oluje, odlučio otići i potražiti ga u njegovoj rodnoj Bosni. I našao sam ga. Odmah je počeo plakati i grliti me, a iz novčanika je izvadio sliku generala Krstičevića izrezanu iz nekih novina. To mu je bio podsjetnik na zapovjednika brigade koja mu je spasila život", kazao je.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata”, kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.