HUMP: S riječju 'isplativost' moramo se jednom i zauvijek obračunati u sustavu zdravstvene zaštite

Naime, u članku jasno piše da  se "zdravstvena zaštita stanovništva Republike Hrvatske provodi na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, specijaliziranog pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti te na načelima supsidijarnosti i funkcionalne integracije“.

"Samo na slučaju zatvorenog laboratorija na otoku Hvaru jasno je da lijepo sročena odredba članka 13. Zakona ne egzistira u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske, već predstavlja ništa drugo nego jedno deklaratorno i neprimjenjivo načelo. Niz drugih primjera koje je Hrvatska udruga za medicinsko pravo tijekom proteklih mjeseci u javnosti apostrofirala potvrđuju da je uistinu tome tako, a ovaj slučaj laboratorija apsolutno je ogolio smisao i shvaćanje organiziranja zdravstvene zaštite od strane nadležnih u sustavu zdravstva. Sva nelogičnost upravljanja i organiziranja zdravstvene zaštite poglavito na primarnoj razini može se, naime, ogledati u ovom neslavnom primjeru jednog zatvorenog laboratorija", ističe se u priopćenju HUMP-a koje dalje navodimo u cijelosti: 

"Prvenstveno u oči bodu dvije ali zaista notorne činjenice koje, držimo, alarmiraju i trebaju zabrinuti svakog građanina RH, svakog pacijenta i korisnika zdravstvenih usluga, a žalosno je što iste uopće ili nimalo ne zabrinjavaju upravljačke strukture vlasti u RH, bez obzira o kojoj je razini riječ.

Prva, koja se odnosi na činjenicu da je laboratorij, kako to prenose mediji, zatvoren iz razloga neisplativosti.  Kao svima očit i jasan protuargument ovakvoj tezi, Hrvatska udruga za medicinsko pravo samo će u i u ovom slučaju citirati odredbe tog istog Zakona: "zdravstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba. Zdravstvena djelatnost kao javna služba obavlja se u okviru mreže javne zdravstvene službe i izvan mreže javne zdravstvene služba“,  a koje su, makar vrlo egzaktne, u mnogome samo mrtvo slovo na papiru.

Dakle, bez obzira obavljali je zdravstveni radnici kao privatnici ili javni službenici, ona uvijek ostaje javna služba, stoga mjesta riječi ISPLATIVOST u sustavu zdravstvene zaštite nema i ne smije biti. Sasvim je jasno da se s ISPLATIVOSTI u zdravstvenom sustavu konačno potrebno već jednom otvoreno suočiti i obračunati, ali na pravom mjestu i u pravo vrijeme, pri čemu je dobro poznato je i od strane koga – sigurno s jedne strane države, no s druge strane i onih koji tu državu čine, a to smo mi sami. Nismo eskulpirani te obveze, dužni smo se suočiti i istini pogledati u oči i pri tom nemamo alternative, no mještani otoka Hvara sigurno nisu zaslužili da predstavljaju to mjesto i vrijeme obračuna. Nitko ih na to nije pripremio.

Drugi, možda još veći nonsens percepcije, organiziranja i upravljanja djelatnošću zdravstvene zaštite, predstavlja neshvatljiva procedura koju je potrebno zadovoljiti da bi Dom zdravlja preuzeo i uopće ostvario mogućnost sljedništva zatvorenog privatnog laboratorija. Ako je zakonodavac odredio da je Dom zdravlja nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti i da mora osigurati provođenje djelatnosti ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano, pitamo se čemu i kome su u interesu onda sve te silne procedure i odobrenja kao npr. suglasnost ministra, odobrenje HZZO, ugovaranje s HZZO-om, odobrenje za zapošljavanje, odobrenje od Komore za proširenje djelatnosti, odobrenja od HZZO-a za proširenje djelatnosti itd., a da bi Dom zdravlja samo izvršio jednu svoju zakonsku obvezu? Pa zar je stvarno i zašto u našoj zemlji tako teško postupati po zakonu?

Je li sve ovo smiješno ili tragično, neka svaki pojedinac i građanin, sutra pacijent, prosudi sam. Mi držimo da je pametnom dosta da iz svega gore navedenog zaključi da zdravstveni sustav duboko grabi u ponor, a da je temeljnim načelima pružanja zdravstvene zaštite (sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti) u hrvatskom zdravstvenom sustavu uistinu mjesto u odredbi zlosutnog i simptomatičnog, negdje putem izgubljenog, članka 13. Zakona o zdravstvenoj zaštiti", navodi se u priopćenju koje potpisuje dr. Miran Cvitković kao predsjednik HUMP-a.