Hrvatskoj pjevačici otac je poginuo u Domovinskom ratu: 'Gledam i ne razumijem'

Na svom Instagram profilu je podijelila galeriju potresnih fotografija iz Vukovara 1991. koje prikazuju razrušeni grad te kolone prognanika i ranjenika. Uz seriju fotografija Nika je napisala kratku, ali važnu poruku: "Zapamtite Vukovar!" Objava je izazvala lavinu reakcija. "Hvala ti na ovome", "Nikad zaboraviti", nizali su se komentari ispod objave.

Naime, Nikin otac Boris bio je dragovoljac Domovinskog rata. On je s još petoricom dragovoljaca iz Rijeke poginuo u prosincu 1991. kod Gospića. Nika je tada imala samo dvije godine, ali na društvenim mrežama često spominje oca. Podsjetimo, prije nekoliko godina prisjetila se trenutka kada je prvi put bila na mjestu gdje joj je otac poginuo.

"Sjećam se svog prvog sna o Gospiću. Po sredini ceste letim, kao da me netko nosi al’ mu ne osjećam ruke. S lijeva i desna kuće pune rupica. Tenda dućana kao švicarski sir. Sve je sivo, boja je skupa s radosti i ljudima nestala. Taj netko/nešto me nosi do šumarka, ispred mene drvored i puteljak što u šumu vodi. S lijeve u daljini neko brdo i velika kocka, kao od metala da je, na vrhu", započela je opisivati Nika.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀𝙽𝚒𝚔𝚊 𝙰𝚗𝚝𝚘𝚕𝚘𝚜 (@____nika_antolos____)

'Znam da nas čekaš gore'

"Odmah kraj mene lijevo, dva suha drveta. Tako naklonjena jedno na drugo kao majka i otac nad djetetom, nadvila se nad krunicom na podu. Gledam i ne razumijem. Mala sam, možda četiri godine. Kasnije od majke i nonota čujem da je upravo tako izgledalo mjesto gdje je tata poginuo. U Gospić, Bilaj, dolazim tek nakon puno godina, slike tada također, prvi puta gledam. Evo ga, mjesto iz mog sna i let nad upravo tom ulicom kojim moj je tata zadnji puta hodao.

Taj bunker s brežuljka, moja kocka iz sna. Šećem oko špilje u kojoj su se grijali i jeli, a na ulazu joj krunica. Na podu, ista ona na koju mi je u snu ukazano. I sve što sad se čuje je tišina. Tišina puna hrabrosti i straha. Vjetar što prgavo se progura kroz svaku granu. Miris polusmrznute zemlje i tvrdog šikarja. Tu i tamo koji uzdah onih što su svojima svijeću došli zapaliti, ali ne preglasni, da ne započnu zbor plača."

Jean-Michelova majka u Vukovaru: 'Osjećam se kao Hrvatica, ali da bih bila 100 posto...'

"Hrsne svećenikova stranica na Bibliji i vađenje maramica iz džepa tobože zbog prehlade. Njih je šest ovdje tijelo ostavilo, ali gore uselilo u drugo. Neki se vraćaju u prošlost za slike radosti, a ja vidim one što tek dolaze. Znam da nas čekaš gore, znam da me okrzneš po ramenu jer tvoja pjesma zasvira mi niotkud. Znam da šakom udariš mi napadače ravno u savjest i s Njime nadgledaš mi dane. Znam da mamu ušuškaš svake noći i čuvaš do sunca. A ti znaj da naš ponos nema krova", napisala je tada Nika Antolos u objavi.