Hrvatski nevladin sektor između tri izvora financiranja: Proračunska sredstva najmanje se kontroliraju

Ljevica, naročito udrugama vezanima uz Domovinski rat i veterane Hrvatske vojske, najčešće zamjera "političku bliskost s vlasti", ali i "manjak vlastitih aktivnosti", dok desnica jasno označava kako najveći broj udruga služi kao "podrška lijevim političkim strankama", kao "utočište lijevim političarima" ili za "promoviranje po njima pogrešnih ideoloških pitanja".

Krajnja desnica isto tako udrugama zamjera izvlačenje proračunskih sredstava i život na "proračunskoj sisi".

Činjenica je kako u Hrvatskoj postoji nesrazmjerno velik broj udruga. Mnoge de facto samo životare na papiru. Unatoč jasnim registrima oni nisu do kraja transparentni, tako da nije jasno moguće utvrditi jednostavno koliko je stvarno aktivnih udruga u Hrvatskoj.

FOTO: Pixabay

Bujanje prije dva desetljeća

Procvat njihova djelovanja dogodio se u Hrvatskoj protekla dva desetljeća.

S približavanjem Hrvatske Europskoj uniji otvorili su se i dodatni izvori financiranja, a prije desetak godina teška ekonomska kriza brojne zaposlene u društvenom i privatnom sektoru motivirala je da prinudno pronađu drugo područje djelovanja, tako da su, primjerice, brojni nezaposleni i otpušteni novinari, i ne samo oni, pokretali brojne udruge kako bi na taj način nastavili pisati i ostvarivati neke izvore prihode kroz nevladini sektor.

Definitivno postoje područja djelovanja koja su vrlo slična u raznim zemljama, gdje nevladine udruge ostvaruju najbolje učinke. Od socijalnih pitanja, rehabilitacije deprivilegiranih građana i njihove resocijalizacije, uključivanja ratnih veterana i njihove socijalizacije, kao i invalida raznih kategorija.

Hrvatska specifičnost jest nesrazmjeno velika prisutnost u javnom životu udruga nacionalnih manjina, čije aktivnosti i modeli financiranja, posljedično izazivaju kritike i otpor dijela sudionika političkog života.

Neosporno civilni sektor pridonosi i zapošljavanju dijela teško zapošljivih osoba i od osamostaljenja hrvatske države zasluge nevladinog sektora za daljnju demokratizaciju, razvoj i poštivanje ljudskih i manjinskih prava su neosporne.

Brojne akcije u liječenju teških oboljenja, ali isto tako i korekcije pojedinih zakona inicirale su upravo nevladine inicijative. I tu je njihov doprinos nezamjenjiv.

Hrvatska bez nevladinog sektora nedvojbeno bi izgledala drugačije i manje demokratski razvijeno. Isto tako, u krilu nevladinog sektora skriva se i cijeli niz udruga čije djelovanje je primarno političko, oporbeno ili provladajuće, religiozno ili ateističko i tu Hrvatska nije izuzetak kada su u pitanju zemlje tzv. Istočnog bloka, odnosno bivše socijalističke zemlje koje još uvijek nisu ni na ovom području dostigle zrelost i razvijenost zapadnoeuropskih zemalja.

Tri modela financiranja NGO-a

Hrvatski nevladin sektor primarno koristi tri modela financiranja i to najčešće ih kombinirajući. Prvi izvor financiranja, koji je najmanje značajan za hrvatske nevladine udruge, a dominantan je u zapadnim zemljama, osobito u SAD-u odnosi se na donacije.

Razlika u odnosu na SAD

U Hrvatskoj donacije se svode uglavnom na udruge koje se bave socijalnim pitanjima, dok se kod ostalih donacije pojavljuju uglavnom kao inozemne i tada nije moguće isključiti često političke prigovore s drugog kraja političkog spektra.

Drugi izvor financiranja hrvatskog nevladinog sektora su inozemni fondovi i grantovi. Tu naravno dominiraju razni fondovi Europske unije ili pojedinih država i veleposlanstava. Upravo EU sredstva su i razlog poplave broja udruga u Hrvatskoj jer su izuzetno dostupna, iako podrazumijevaju dosljedno i namjensko provođenje projekata, čemu pojedine udruge nisu sasvim dorasle.

Grad Zagreb financira jedan dio udruga

Treći izvor financiranja hrvatskog nevladinog sektora su proračunska i izvanproračunska sredstva. Taj izvor financiranja najčešće je izvrgnut kritici političkih protivnika i u odnosu na EU sredstva manje izložen kontroli i češće se zlorabi.

*Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.

**Tekst je nastao u okviru projekta "Proračunske pijavice ili posljednje utočište deprivilegiranih" i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz "programa poticanja novinarske izvrsnosti".