Hrvatska sudi teritorijalcu SAO Krajine za ubojstvo vlastitog zapovjednika

Tužiteljstvo Mandića tereti da je 6. svibnja 1995. tijekom razgovora na parkiralištu ispred zapovjedništva u svog zapovjednika iz neposredne blizine ispalio najmanje dva hica iz automatske puške, jedan u glavu, a drugi u prsa. Razlog ubojstva, kako je Hini nakon ročišta kazao tužitelj Željko Brkljačić, bio je što Čiča nije htio Mandićevog sina maknuti s "nekog ratnog rasporeda".

Današnji svjedok Janko Butelj, koji je u vrijeme ubojstva kao vojni policajac radio na stražarnici te se nalazio desetak metara od mjesta zločina, rekao je da je vidio kako Mandić i Čiča razgovaraju na parkiralištu. Obojica su imali i pušku i pištolj, što je bilo uobičajeno u ratnom stanju, a u jednom je trenutku čuo rafalnu paljbu i na tlu vidio krvavog zapovjednika.

Odmah je, kaže, Mandića pritisnuo uza zid i zadržao ga, a on se nije opirao, rekavši "radite od mene što hoćete". Svjedok je kazao i da je zapovjednik ubrzo prevezen helikopterom u bolnicu u Banja Luku gdje je nakon dva dana umro.

Kako u slučaju postoje još neki svjedoci, ali nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, sutkinja Elma Kaleb Mamić najavila je da ih pokušati ispitati zamolbenim putem preko ministarstava pravosuđa Hrvatske i Srbije.

"Pokušat ću organizirati da očevica Nikolu Radovića, koji živi u Beogradu, saslušamo putem video-konferencijske veze, što bi moglo biti unutar mjesec dana ili pak zamolbenim putem, da ga ispita neki tamošnji sudac, a što bi u korespodenciji ministarstava dviju država moglo i potrajati“, kazala je sutkinja.

Odvjetnik Hrvoje Medarić koji Mandića brani po službenoj dužnosti kazao je da ne odustaje od Radovićeva svjedočenja. Ustvrdio je i da u ovom slučaju zastara nastupa 6. svibnja 2020. godine.