Hrvatska nema nijedan ozbiljan dokument o obiteljskoj politici

Raspravom želimo ukazati na probleme i izazove s kojima su suočeni zaposleni roditelji te identificirati načine na koje im država, lokalna zajednica i poslovni sektor mogu pružiti podršku u uravnoteženju njihove roditeljske i radne uloge, a da to bude u najboljem interesu djece, istaknula je Milas Klarić.

Profesor Siniša Zrinščak s Pravnog fakulteta u Zagrebu predstavio je dokument s nizom mjera koji je u srpnju prošle godine upućen Ministarstvu socijalne politike i mladih. Hrvatska nema temeljnog dokumenta o obiteljskoj politici. Zadnji je izrađen 2003., onaj o populacijskoj politici datira iz 2006., nešto malo rezultata o njihovoj primjeni imamo do 2009. i nakon toga nemamo ništa, upozorio je Zrinščak dodajući kako se sada inzistira na populacijskoj politici.

Ta je politika važna, ali obiteljska je nešto puno šire jer se njome smjera prema različitim tipovima obitelji, njihovoj kvaliteti života, obiteljima s više djece, onima koji žive u siromaštvu... Ta se politika sada negdje gubi, a to ne smijemo dopustiti jer ona mora biti prioritet, poručio je.

Govoreći o preporukama EU-a naveo je da 90 posto djece treba biti obuhvaćeno predškolskim programom, odnosno vrtićima, a 33 posto jaslicama. To u Hrvatskoj dosad nije ugrađeno ni u jedan dokument, a cilj bi nam trebao biti da to ostvarimo. Jasno je svima da se to neće ostvariti do 2020., ali od nečega se mora krenuti, kaže Zrinščak.

Upozorio je kako su sada vrtićki i jaslički kapacitetiti strahovito neujednačeni, pa ih u nekim hrvatskim krajevima uopće nema ili ih je nedovoljno. Njihovo otvaranje je u nadležnosti lokalne samouprave koja bi morala na tome poraditi u suradnji sa središnjom vlasti.

Govoreći o mjerama iz predložene obiteljske politike, Zrinščak je istaknuo da roditeljski dopust mora biti fleksibilan i omogućiti roditeljima da sami kreiraju kako će ga i kada koristiti.

Predložili smo dva do tri tjedna obveznog očevog dopusta jer sva iskustava govore da je to pozitivno za odnos u obitelji i razvoj djeteta. Fleksibilnošću korištenja dopusta potiče se radna aktivnost majki, što je vrlo važno zbog usklađivanja njezinih obiteljskih i poslovnih obveza, ističe Zrinščak.

Kao novitet naveo je i mogućnost prebacivanja roditeljskog dopusta na treće osobe. Primjerice, ako je riječ o samohranom roditelju čije dijete čuvaju baka i djed, zašto se dopust ne bi prebacio na njih, pita Zrinščak.

Komentirajući prigovore da  je Hrvatska jedna od zemalja s najdužim rodiljnim dopustom (do navršenih šest mjeseci djetetova života), istaknuo je kako je u drugim zemljama EU-a rodiljni dopust doista kraći, ali zato postoji niz kvalitetnijih modela roditeljskog dopusta (nakon navršenih šest mjeseci djetetova života).

To i kod nas treba fino urediti i izbalansirati i naglasak staviti na dostupnost uslugama, jaslicama, vrtićima, produženom boravku u školama i sl., napominje Zrinščak dodajući da pojedine mjere iziskuju novac, ali ima i onih koje se mogu provesti bez dodatnog ulaganja. Najgora moguća štednja je štednja na obiteljskoj politici, zaključio je.

Ulaganje u djecu, rodna ravnopravnost i potpora obiteljima Hrvatskoj mora biti prioritet, istaknuli su svi govornici navodeći da o tom pitanju treba postići konsenzus svih dijelova društva.