HRVATI VOLE STRANKE Više od deset posto građana članovi su jedne od stranaka

Prve tri stranke u Hrvatskoj osnovane su davne 1989. godine. Bile su to Hrvatska demokratska stranka, osnovana 11.travnja 1989, (HDS je neaktivna stranka iz sustava brisana prije 14 godina, 2005 godine), zatim Hrvatsko socijalno-liberalna stranka (HSLS) osnovana 20. svibnja 1989. godine te Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) osnovana 17. lipnja 1989. godine. 

Već sljedeće, 1990. godine, osnovano je njih 28, a od tada im broj samo raste. Krivac za ovakvo stanje je Zakon o političkim organizacijama koji je prepisan u Zakon o političkim strankama 1993. i koji od tada nije mijenjan. Hrvatska ima jedan od najliberalnijih zakona o osnivanju političkih stranaka u Europskoj uniji. S potpisima tek 100 ljudi, ako imate volje i afiniteta za bavljenje politikom, možete osnovati stranku i natjecati se na nekim izborima.

Bilo je prijedloga da se Zakon o političkim strankama tako doradi da se uvede pravilo da stranka mora imati barem oko 500 članova. Iz registra bi automatski bilo izbrisano više od polovice njih. Međutim izgleda kako će to riješiti zakon o zaštiti osobnih podataka odnosno GDPR. 

Naime političke stranke moraju kod zaštite osobnih podataka postupati slično kao i udruge i ostale neprofitne organizacije uz nekoliko iznimki. Tako na primjer politička pripadnost posebna je kategorijom podataka koja se u pravilu ne smije obrađivati. Ali političke stranke po prirodi stvari moraju obrađivati takve podatke, pa im je to i dozvoljeno, dok god obrađuju podatke samo svojih članova. 

Međutim, političke stranke takve podatke i dalje ne smiju davati u javnost, osim ako osoba to nije javno iznijela. Dakle, stranke ne smiju objavljivati imenom i prezimenom popis članova bez njihove izričite dozvole ako oni sami nisu javno nastupili i iznijeli činjenicu o svome članstvu. Uz taj primjer postoji još nekolicina njih koji se tiču političkog marketinga i političkog anketiranja. 

Dakle političke stranke morale su svim svojim članovima, baš poput udruga, neprofitnih organizacija, ali i tvrtki poput banaka i ostalih koji čuvaju vaše podatke, prikupiti privolu od svih svojih članova. To znači da bi po obradi podataka trebali znati točan broj članova svih stranaka u Hrvatskoj.

S obzirom na to da političke stranke, a tako tvrde, nisu još uvijek obradile povratne podatke, još uvijek ne možemo znati koliko je hrvatskih građana član neke stranke. Ali ako se poslužimo s brojevima koje su prije GDPR-a u javnost davale stranke najveći broj članova ima HDZ, a trenutno broje oko 220.000 članica i članova dok 'točna brojka varira iz dana u dan'.

Najveća, trenutno oporbena stranka, SDP, ima 35.738 članova, a više od nje članova imaju HSS sa 38.710 članova i HNS koji ima 39.867 članova. HSLS pak ima 17.000 članova, HSU ima 11.000, SDSS 10.100 članova, Narodna stranka – reformisti 9000 članova, IDS 7329. Glas, Most i druge manje stranke imaju manje 1000 članova. 

Ako pogledamo te podatke i uzmemo u obzir da u Hrvatskoj djeluje još 145 izvanparlamentarnih stranaka i neovisnih biračkih lista i udruga građana koje nastupaju politički i sudjeluju u izborima na lokalnoj i regionalnoj razini, po tome bi čak 400 000 građana moglo biti članom jedne od stranaka. To znači da je čak više od 10 posto građana s pravom glasa član neke od stranaka. 

Nedavno provedeni izbori za šefa Konzervativne stranke u Velikoj Britaniji pokazali su kako ta stranka ima samo 160 tisuća članova, čak 60 tisuća manje od vladajućeg HDZ-a. To samo dokazuje kako je Hrvatska politički jako mlado i tranzicijsko društvo koje se još nije oslobodilo tegoba bivšeg socijalističkog sustava u kojem je članska iskaznica Komunističke partije osiguravala zaposlenje, fotelje, napredovanja pa čak i golu egzistenciju, sve ono što danas popularno nazivamo uhljebizmom.  

No, ovo pokazuje i to kako građani još nisu došli do tog dijela razvoja demokratskog i političkog društva. Naime, iako gore navedeni primjer Konzervativne stranke Velike Britanije pokazuje kako oni imaju mali broj članova, s druge strane Velika Britanija buja s raznim društvima, klubovima i udrugama. 

Za razliku od naših koje su većinom nastale kako bi na neki način izvlačile novac iz proračuna JLS-a ili centralnog proračuna, u Velikoj Britaniji, kao i drugim zapadnim demokracijama, one djeluju kao odgovor na politiku određenih političkih stranaka te su na jedan način jedni drugima produžena ruka: prvima kako bi djelovale na određene politike u društvu koje one smatraju važnima, a drugima za pridobivanje naklonosti birača. 

Hrvatska u tom smjeru tek ide i iako možemo na prste jedne ruke pronaći tih nekoliko udruga koje se ne financiraju od proračunskih sredstava još je teže pronaći udruge koje svojim radom beskompromisno promoviraju određene politike, kao ni dovoljno građana koji bi preko udruge radili .

Ažuriranje podataka o broju članova do sad nije bio prioritet ni jedne stranke. Naime na jedan način to im je bio pokazatelj snage i važnosti. No po obradi podataka,takve, brojevne snage za neke bi moglo bi nestati, a to znači da će morati početi voditi više o provođenju obećanih politika od broja članova.