PRIJE 34 GODINE

HOS-ovac o danu kojeg neće zaboraviti: 'Kažu kako kukuruz nikad nije bio tako visok'

Autor

av

Vukovarski branitelj, pripadnik HOS-A, Damir Markuš, prisjetio se događaja koji se odvio na današnji dan prije 34 godine. Objavu prenosimo u cijelosti.

16.11.2025. u 15:58
Ispiši članak

"16.11 na 17. 11. 1991. krenula je skupina nas od 38 u proboj, prema Vinkovcima. Od 44 HOS-ovaca sa Sajmišta, taj dan na liniji nas je bilo osam. Od tih osam samo dvojica nisu ranjavani. Ostali, ili izašli u prvom konvoju teških ranjenika, ili poginuli, ili ranjeni ostali u Vukovarskoj bolnici. Dio je iza nas pokušao proboj, nažalost, nisu uspjeli", započeo je.

"Na ovoj slici se već vidi po nama, na licu, da je jasno da Vukovar više ne možemo braniti. Ostali smo bez protuoklopnih sredstava, a i ljudi. Svaki dan nas sve manje. Što poginuli, što ranjeni, što 'nestali'. Ja sam prvi s lijeva, do mene čuči Vlado Karešin pa Viktorin Jurić Paša (njegov fotoaparat) i Igor Široki, također snajperist", napisao je Markuš.

"Krenuli smo. Vodio nas je Jakob Crnomarić. Ni dan danas mi baš nije jasno kuda i kako, zahvaljujem se Bogu, ali uspjeli smo doći do slobode, Vinkovaca. Pri odlasku, najgora je misao bila kako iza nas ostaju ranjenici u bolnici, koji ne mogu u proboj. Što će biti s njima? Teško je bilo očekivati ženevsku konvenciju, jer, svaki dan su imali mrtve na sve strane. Slijedila je osveta, na nemoćnima", dodao je. 

Zaspali su

"Kažu svi kako kukuruz nikad nije bio tako visok. To i vjetrić koji je njihao kukuruz i time stvarao šumenje, pa nas zasjede nisu čule, a ni opazile. A minska polja? Ipak, rekao biH ja da je tu dragi Bog imao prste", naglasio je Markuš na Facebooku. 

"U jednom trenutku, već blizu slobode, onda nismo znali, stali smo u kukuruzu kako bi se odlučilo kuda dalje. Igor Široki i ja, sjeli smo na zemlju, leđima jedan na drugoga. Izranjavani, gladni, žedni, izmoreni. Ekipa je krenula, mi ostali, zaspali smo", prisjetio se. 

Sa samo 19 godina je otišla u obranu Vukovara: 'Do zadnjeg dana nisam vjerovala da ćemo pasti'

"Rambo je shvatio nakon ne znam koliko vremena da nas nema. Vratio se kroz kukuruz i probudio nas. Ja sam desnu čizmu skinuo, jer me boljela rana od metka. Spasio nam je život. Siniša Mataija Rambo. Zato, danas, i svaki dan slavim život. Slavim i pričam o njima, onima koji su dali najviše, svoj život... I kad zadnji od nas ode, molim vas, nastavite s pisanjem. Neka žive vječno, heroji Vukovara", zaključio je Markuš na Facebooku. 

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.