Hebrang za Direktno: Vesna Teršelič i Drago Pilsel falsificiraju i konstruiraju laži

Zamolili smo prof. Hebranga da nam komentira, komentirajući konferenciju za novinare koju su u petak održali Vesna Teršelič, voditeljica Documente-Centra za suočavanje s prošlošću i novinar te bivši aktivist Hrvatskog helsinškog odbora Drago Pilsel.

Povodom 23. obljetnice akcije ''Oluja'', Teršelič i Pilsel upozorili su da još nije završena istraga za zločine koje su pripadnici Hrvatske vojske počinili 12. kolovoza 1995. godine u selu Komiću i Poljicima, blizu Udbine. 

''Gdje leži problem u procjeni zločina nad životima civila u ratu? U dokazu da je ubijeni doista bio civil, a ne naoružani civil!'', objašnjava Hebrang, govoreći dalje: ''U GSSRH smo, poštujući međunarodne norme od početka srpsko-crnogorske agresije uveli identifikaciju i evidenciju svih ubijenih hrvatskih civila. Organizirali smo mrežu stručnjaka koji su rezultate identifikacije slali u centralnu evidenciju. Svaki podatak uspoređen je s naoružavanjem svih jedinica i dokaz da je ubijeni bio civil bez oružja. Prema međunarodnim standardima naoružani civil nije civil, nego terorist'', nastavlja Hebrang.

''U našoj evidenciji su imena 7263 ubijena hrvatske civila, od čega su gotovo polovina žene i djeca (3182 žene i 345 djece)! To je posljedica planskog etničkog čišćenja Hrvatske u kojima topovske cijevi nisu bile usmjerene u vojne, nego u civilne ciljeve.  Istodobno, srpski agresor je protjerao 240.000 hrvatskih civila s okupirane trećine Hrvatske, iako brojne laži iz ustiju poraženih pokušavaju preokrenuti te činjenice'', kaže Hebrang.

No, što je s ubijenim srpskim civilima, pitali smo prof. Hebranga.

''U istoj knjizi analizirali smo sve izvore agresora i utvrdili neosporne činjenice koje nitko nije demantirao! Na srpskoj strani nije bilo identifikacije i evidencije ubijenih civila, kako bi se kasnije moglo konstruirati laži poput ove falsifikatora Teršeličke i Pilsela. Brojni naoružani civili na strani agresora bili su pripadnici tzv. civila na službi u JNA, rezervisti, razni dragovoljci, teritorijalci i pripadnici brojnih privatnih vojski (Arkanovci, Martićevci, Kninđe i slično). Ti agresorski vojnici često nisu imali vojničke odore, što zbog toga jer im nisu bile dostupne, što zbog zavaravanja hrvatskih branitelja. Viđali smo ih na svim bojišnicama.   

U procjenama civilnih žrtava čak i sami Srbi priznaju da nemaju evidencije temeljene na identifikacijama. Čak i poznati falsifikator i abolirani zločinac Savo Štrbac u svojim dokumentima priznaje da je njihova dokumentacija obuhvatila i razne kategorije poginulih koji se mogu nazvati 'uslovno vojnici'. U istoj knjizi su navedeni i drugi dokazi srpskih prijevara pa se citira i Štrpčeva konstatacija da je među ukupno poginulima bilo 80 civila! Da, 80 srpskih civila prema 7263 ubijena hrvatska civila! U tvornici laži skuhala se i priča o civilnim žrtvama u navedenim selima, za koje istraga nije dokazala da su bili nenaoružani civili!'', navodi prof. Hebrang.

''Jasno je da iznesene podatke ni jedna hrvatska Vlada nije provjerila i upotrijebila u 'normalizaciji' odnosa s agresorima. Ratovi završavaju obeštećenjem svake žrtve i zato taj rat još ni izdaleka nije završen. Čak štoviše, razni protivnici briljantne hrvatske pobjede nalaze u 'Oluji' uporište za lažne optužbe pobjednika. Jedna od najvećih laži koju hrvatske vlasti nisu sankcionirale je tužba koju je u Haagu branio notorni Žarko Puhovski, tvrdeći u dokumentu pod sudskim brojem P2402 da su hrvatski vojnici u 'Oluji' pobili 677 srpska civila! Sva dokumentacija dostupna je na internetu i objavljena u istoj knjizi. Prema njoj Puhovski nije imao dokaze za sramotnu optužbu vlastite države, nije imao identifikacije pokojnika, evidencije ni popisa pa mu je tužba odbačena. Slično kao i u istragama našega DORH-a, postavljena je sumnja na ubojstvo 47 civila, ali bez dokaza da nisu bili naoružani u trenutku pogibije. Svatko tko je bio na terenu sudionik ratnih zbivanja zna kako su naoružani civili ubijali naše branitelje i kako je svaki branitelj imao djelić sekunde za razlikovanje civila od naoružanog civila. Zbog  toga je stradalo nekoliko pravih civila, kao posljedica pogreške u procjeni branitelja. Nasuprot tome, ubijeni hrvatski civili posljedica su planiranih i pomno izvedenih zločina'', napominje Hebrang.

Na koncu zaključuje i ovo: ''Zagađivanje medijskog prostora od strane falsifikatora  gubitničke strane prestalo bi kada bi država utvrdila i eventualno korigirala ove evidencije i učinila ih prihvaćenom istinom. Tada bi naši političari iznosili argumente pred optužbama poltičara bivših agresora, ali i procesuirala one u domaćim redovima koji namjerno kleveću i blate vlastitu državu. Umjesto toga, razni puhovski pune i dalje medijske prostore bez posljedica za svoje lažne optužbe. Barem toliko zaštite od optužbi zaslužili su branitelji od svoje države koju su stvorili!''.