Gotovina je stotinjak metara iznad zemlje ugledao žice dalekovoda: Uspio je sletjeti u rijeku

U Novskoj je ranjen no, žilav poput korijena starih maslina u rodnom Tkonu, brzo se oporavio te ponovno navukao uniformu. Ratni put ga je odveo u Hercegovinu, gdje postaje zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane za područje Livna. Od 1992. obnaša dužnost zapovjednika Zbornog područja Split te se strelovito uspinje u vojnoj hijerarhiji. S činom brigadira, bio je jedan od glavnih zapovjednika u “Operaciji Maslenica”, oslobađanju zadarskog zaleđa, a kao general organizira obranu Livna i Tomislavgrada od Mladićeve do zuba naoružane vojske: u narednih deset mjeseci, njegovi borci slamaju srpski otpor u Livanjskom polju, osvajaju Glamoč i Bosansko Grahovo te opkoljavaju Knin, čime su stvoreni preduvjeti za uspješno izvršenje "Operacije Oluja". "Predsjedniče, hrvatski vojnik je obavio svoju zadaću", rekao je Gotovina Franji Tuđmanu prvi put nakon što su se susreli u oslobođenom Kninu 5. kolovoza 1995. godine. 

U drugoj polovici godine, Gotovina je na mjestu glavnog zapovjednika združenih snaga Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane u "Operaciji Maestral", kada je hametice potučena vojska bosanskih Srba. Premda je nakon rata razmišljao o povlačenju iz aktivne vojne službe, predsjednik Tuđman nije htio ni čuti za to, već ga je, objašnjavajući kako zadaća još nije završena, imenovao za glavnog inspektora Hrvatske vojske. Hrabrost, strateško promišljanje i čelični živci, osobine koje su ga učinile udarnom iglom naše obrane, iskovane su gotovo dva desetljeća ranije, na vrelom pijesku Afrike. Tijekom pet godina, koliko je proveo u Legiji stranaca, mladi Gotovina sudjelovao je u nebrojenim pogibeljnim akcijama. Nenadu Ivankoviću, svome biografu, ispričao je brojne pojedinosti o vremenu provedenom u redovima ovih prekaljenih ratnika, daleko od domovine i s opasnošću kao jedinom konstantom.

FOTO: YouTube

Vatreno krštenje

Vatreno krštenje doživio je u proljeće 1974. godine u Djiboutiju, u operaciji gašenja nemira koji su ugrožavali stabilnost tog područja. Puna tri mjeseca, Gotovinin vod je patrolirao surovim pustinjskim krajem… A onda je jednog jutra izvidnica ugledala karavanu u kojoj je bilo pedesetak ljudi. Momci su smjesta zauzeli borbenu formaciju, a njihov prevoditelj je pozvao vođu karavane da polegne deve i dopusti pregled terena. Odgovor je stigao u vidu rafalne paljbe. Ante se bacio na tlo, potraživši zaklon iza stijene. Kad je povratio prisebnost, s drugovima je krenuo u juriš. Nakon pola sata, pustinjski pijesak bio je natopljen krvlju. Tek nakon što je priveo preživjele neprijatelje i zaplijenio im oružje, Ante je shvatio da je sav izranjavan od bacanja po oštrome vulkanskom kamenju, piše Povijest.hr.

Kad se vratio u bazu u Calviju, poslan je na obuku za niže dočasnike. Nakon šest paklenskih mjeseci, postao je narednik, a potom i jedan od malobrojnih kandidata za komando obuku. Uslijedilo je natjecanje u kojem su kandidati morali pokazati psihofizičke sposobnosti na granici znanstvene fantastike. Primjerice, iskakali su iz aviona po mrklom mraku i za nevremena, sa zadatkom da u što kraćem vremenu pronađu zadane točke. Jednom prilikom, uslijed radarske pogreške, iskočili su iznad naseljenog mjesta. Stotinjak metara iznad zemlje, ugledali su žice dalekovoda koje su im "jurile" ususret. Premda je vidljivost bila slaba, a vjetar ga je zanosio poput otpalog lista, Gotovina je, vješto manevrirajući, uspio sletjeti u rijeku. Zaradio je, ozebline, no bio je sretnik u usporedbi s francuskim kolegom. U pokušaju da izbjegne dalekovod, mladi kandidat udario je u zgradu, smrskavši koljena i slomivši kuk, što je bio kraj njegove vojne karijere. Tek nekoliko mladića utrčalo je kroz cilj, među njima i Ante. Postao je komandos, najelitniji borac francuskih oružanih snaga.

FOTO: YouTube

Okrutno srce pustinjaka

Za ratnika nije bilo predaha. Koncem 1977. godine, situacija u Čadu ponovno se zaoštrila. Gaddafi je tamošnje pobunjeničke vođe privukao na svoju stranu. Izvježbao je njihove ljude i dao im ubojito pustinjsko oružje: džipove s teškim mitraljezima. Antin vod trebao se ubaciti u planine Tibestija i locirati pobunjeničke snage, kako bi ih avijacija potom likvidirala. Više borbenih skupina bačeno je u to osinje gnijezdo, ali međusobno nisu bile u kontaktu.

Usred zvjezdane noći, Antini suborci spustili su se s visine od šest tisuća metara. Jedan od komandosa, koji je pao u neprijateljske ruke, doživio je jezivu sudbinu: bacili su ga na zemlju, a onda mu rasporili trbuh. Potom su ga svezali ispod deve i pustili je da mu mokri po otvorenoj utrobi, sve dok mu srce nije prepuklo od bolova. Unatoč ljudskim gubicima, akcija je bila kratka i efikasna. Neprijatelji su desetkovani u samo pet dana – komandosi su navodili ubojite avione Mirage F1 na pobunjeničke kolone. Na mjestima moćnih džipova ostajale su tek spaljene olupine.

FOTO: Screenshot

Između života i smrti

Od brojnih akcija koje je predvodio kao šef borbene skupine komandosa, izdvojit ćemo još jednu koja se odvijala u Čadu. Sa zaštitnim naočalama na nosu, ratnici su zauzeli položaje u pustinjskim gudurama. Oko sedamsto metara ispred njih, na jednoj uzvisini, smjestili su se protivnici, naoružani minobacačima i snajperima. Ante je izdao zapovijed za pokret: njegovi ljudi su trčali prignuti, a zatim se hitro i vješto bacali u zaklon, dok su im meci fijukali iznad glava.

Komandosi su munjevito napredovali, no njihovog zapovjednika napustila je sreća. U trenutku kad je sa jedne stijene iskoračio na drugu, Gotovina je osjetio strahovit udarac u lijevu stranu glave, malo iznad sljepoočnice… A zatim snažan bljesak. Srušio se na pijesak, izgubivši svijest. Mladi portugalski komandos brzo je dotrčao do ranjenog zapovjednika i sklonio ga iza stijene, a zatim nastavio borbu. Preživjela su samo dvanaestorica neprijatelja, koji su se predali. Za to vrijeme stigao je sanitet. Osim Ante, još dva komandosa bila su ranjena, no njegove ozljede bile su daleko najteže. Snajper ga je pogodio u glavu, a odlomljeni komadi lubanje ušli su u mozak, zbog čega je puna dvadeset četiri sata bio u komi. Hitno je operiran u Parizu, što mu je spasilo život.

Oporavak je trajao nekoliko mjeseci. Rana mu je zacijelila, ali snažne glavobolje nisu jenjavale. I to je s vremenom popustilo, ali su liječnici zaključili kako Ante neće više moći u borbu, jer bi mu nagle promjene tlaka, primjerice pri skokovima s većih visina, mogle škoditi. Po otpuštanju u činu narednika, Legija stranaca pozvala je Gotovinu da se javi u francusko Ministarstvo obrane. Naređeno mu je da hitno nauči španjolski jezik, nakon čega je poslan na Kanarsko otočje, upravo tamo gdje će četvrt stoljeća kasnije biti uhićen i sproveden u zatvor u Haagu. Nakon godine dana provedene u civilnom okruženju, imenovan je instruktorom komandosa u zemljama Srednje i Latinske Amerike, a nove pogibeljne avanture mogle su početi.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.