Gordan Jandroković uputio sućut obitelji Josipa Šentije: 'Hrvatska kultura ostala je bez velikoga intelektualca'

Sućut predsjednika Sabora prenosimo u cijelosti:

''Poštovana obitelji,

uime Hrvatskoga sabora i osobno upućujem vam izraze iskrene sućuti i dubokog suosjećanja u povodu smrti gospodina Josipa Šentije.

Gospodin Šentija bio je istaknuti hrvatski urednik, publicist i leksikograf. U svojoj bogatoj karijeri iskazao se potporom Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, kao i sudjelovanjem u Hrvatskom proljeću. Kao urednik u Leksikografskom zavodu radio je na Općoj enciklopediji, a pamtit ćemo ga i kao prvog ravnatelja Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) i savjetnika predsjednika Tuđmana.

Odlaskom gospodina Šentije, hrvatska kultura, leksikografija i novinarstvo ostali su bez intelektualca bogatog iskustva čiji će plodonosan rad ostati trajno sačuvan u njegovim djelima i prijevodima.

Primite još jednom, poštovana obitelji Šentija, izraze duboke sućuti''. 

Bogata biografija

Josip Šentija (Brnaze, 15. ožujka 1931.) diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1972. Novinarstvom i publicistikom počeo se baviti 1949. Od 1962. bio je direktor Radio Zagreba te je sudjelovao u pokretanju II. i III. programa. Smijenjen 1967. zbog potpore Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, potom je bio izvjestitelj Radio-televizije Zagreb iz Rima.

Po povratku u Hrvatsku, kao sudionik nacionalno-demokratskog pokreta Hrvatskoga proljeća, postao je član Izvršnoga vijeća Sabora (1971.–72.), a nakon njegova gušenja isključen je iz javnog života. Od 1972. radio je kao urednik u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža, bio je glavni urednik Opće enciklopedije (I–IX, 1977.–88.).

Nakon višestranačkih izbora 1990. postao je prvim ravnateljem Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina) 1990.–91., potom je kratko vrijeme bio savjetnik predsjednika Republike 1991.

Bio je i glavni urednik "Velikoga školskog leksikona" (2003), priredio je zbirku Krležinih bilješki uz enciklopedijske tekstove "Iz Krležine baštine" (Radovi LZ, VIII–IX, 1998–99), objavio memoarske zapise "S Krležom, poslije ’71" (2000.) i "Ako Hrvatske bude: zapisi iz onih godina" (2005), knjige razgovora "Razgovori s Mikom Tripalom o hrvatskom proljeću" (2005) i "Jedna hrvatska sudbina: priča o Vjekoslavu Prpiću ispričana njim samim na kraju puta" (2007) te publicističko djelo "Skandinavizacija Balkana – helvetizacija BiH" (2008).

Prevodio je s engleskoga i talijanskoga publicistička i povijesna djela.