Frka-Petešić: Posebno su gnusne laži o mom ocu, ni ja ni on nismo bili sljedbenici ni Tita ni Pavelića

Posljednjih tjedana suočen je s medijskim kritikama zbog načina na koji je dobio na korištenje državni stan u Zagrebu, a ovo je njegov prvi intervju u kojem o tome progovara. Šef premijerova kabineta dočekuje nas u svom uredu s hrpom dokumentacije; potvrdom o prebivalištu, svim odrescima od plaće, fotografijama garaže i spremišta koje koristi...

"Na početku da razjasnimo, u Zagrebu sa svojom obitelji od 2011. živim kao podstanar. Nisam vlasnik ni jedne nekretnine, niti ću biti vlasnik stana koji sam dobio na korištenje i za koji plaćam najam od pet kuna po metru četvornom po istoj cijeni i pravilima kao i ostali dužnosnici, sukladno Odluci iz 2001.

'Nisam utajio ni lipe'

Također čitavo vrijeme kao podstanar plaćam najveći porez i zagrebačku stopu prireza od 18 posto, najveću u državi, kao i svi Zagrepčani.

Nisam utajio ni lipe kao neki koji ovih dana o meni pišu, niti sam oštetio proračun. Bitno je da to građani znaju i da javnost zna. Sve ostalo su konstrukcije i čista politička hajka, kojoj se sad pridružio i sam predsjednik Republike", kazao je Frka-Petešić u razgovoru za Jutarnji list.

Nakon četiri godine u Maroku kao veleposlanik, nakon dovršene selidbe iz Rabata, u Zagreb se, kaže, vratio 31. kolovoza, a već sutradan stupio na sadašnju dužnost i postaje dužnosnik.

"U tom trenutku, kao podstanaru u kući svog kolege u Dubravi - gdje je ostala stanovati naša starija kći koja je studirala u Zagrebu dok sam sa suprugom i s maloljetnom kćeri bio u Maroku - teče mi otkazni rok za najam stana koji sam dotad koristio.

Dakle, ja nisam tada imao u najmu useljiv stan, sukladno Uredbi, niti nekretninu u svom ili vlasništvu supruge.

'Administrativni propust'

Naime, nakon godina diplomatske službe u SAD-u i Italiji, moj se kolega tada vraćao iz Rima i bio mu je potreban stan te sam se trebao što prije iseliti. Kako sam se raspitivao za neki drugi smještaj, nadležne službe u Vladi obavijestile su me da kao dužnosnik sada imam pravo podnijeti zahtjev za službeni stan do 90 četvornih metara, s obzirom na broj članova obitelji, što sam i učinio".

Kaže da je prebivalište u Salima prijavio krajem rujna te godine, "u trenutku kad sam podnosio zahtjev za službeni stan".

"U traženoj dokumentaciji zahtijevala se i potvrda o prebivalištu, iako mjesto prebivališta nije uvjet za dodjelu stana. Kako sam znao da moram napustiti stan u Dubravi, ondje više nisam mogao imati prebivalište.

Stoga mi je tada jedina opcija 'trajnog nastanjenja' bila da se prijavim u Salima na Dugom otoku, na očevu kuću, kao jedine nekretnine moje obitelji, što sam učinio koncem rujna. A ne da bih plaćao manji porez ili prirez ili bespravno dobio službeni stan jer, ponavljam, imao bih pravo na službeni stan i da mi je prebivalište ostalo u Zagrebu jer nemam nekretnine ni useljiv stan", kazao je dnevniku.

Kaže da je razlog tomeš što mu je obitelj i dalje prijavljena kod prijatelja u Zagrebu "administrativni propust".

'Izrugivani i osuđeni unaprijed u medijima'

"Vrlo mi je žao što smo moja obitelj i ja unaprijed osuđeni u medijima, izrugivani raznim zlonamjernim fotomontažama, izvrgnuti javnom linču zbog neosnovane sumnje da sam se na bilo koji način okoristio. Tu je bilo i prezirnih i zajedljivih komentara koji se nažalost često lijepe povratnicima iz dijaspore. Nije na meni da se pravdam i branim od lažnih optužbi, nego je vrijeme da se prestane sa zlonamjernim spekulacijama i neutemeljenim optužbama. Nevjerojatno je da se u svakom odgovoru koji date nastoji sustavno pronaći neka skrivena nečasna namjera.

Posebno su gnusne laži o mom ocu, Marinku. Jedan je tjednik išao tako daleko da je citirao dijelove UDBA-ina dosjea o njemu, u kojem se među ostalim neistinama navodi da je bio u vezi s 'fašističkom emigracijom', da kod njega 'dolaze lideri ustaške emigracije', da ga se priprema 'za učlanjenje u neku od ustaških organizacija u Parizu' te da u svom stanu ima i 'sliku Ante Pavelića postavljenu iznad vitrine'. To su najgore laži. To je sve dio iste kampanje u kojoj se ne biraju sredstva. U kojoj se ide toliko daleko da se napada i obitelj. Ja nemam komplekse, jer ni ja ni moj otac nismo bili sljedbenici ni Tita ni Pavelića. Na zidu u stanu mog oca u Parizu su jedino bile slike Brune Bušića i Stjepana Radića.

Otac mi je bio pripadnik domoljubne struje koja se uvijek zalagala za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, što je UDBA u svojim dosjeima karakterizirala kao 'ustašku djelatnost', kao i sve što je bilo hrvatsko. Bio je povjerenik za Francusku 'Nove Hrvatske', najuglednijeg emigrantskog lista sa sjedištem u Londonu, kao i 'Hrvatske Revije'. Isto tako, iskaz mog oca pred sudom u korist supruge i djece pokojnog Nevena Baričevića prikazan je u tom članku posve krivo i tendenciozno. Pitanje je samo, zbog čijih interesa?", pita se Frka-Petešić.