FOTO Milanović posjetio El Shatt i položio vijenac na spomen groblju hrvatskim izbjeglicama iz Drugog svjetskog rata

Predsjednik je rekao da je riječ o impresivnom mjestu te da se osjeća kao njegov dio jer su u zbjegu izbjeglica bili i ljudi iz njegove očevine.

''Možda bi trebalo razmišljati o tome da se obilježja prenesu u Hrvatsku, čuo sam takva razmišljanja. Jer ovdje je jako teško doći. Daleko je, objektivno'', naglasio je Milanović. 

Predsjednik je rekao da je spomen obilježje, uzimajući u obzir blizinu Sueskog kanala i pustinje, zbog čega tu rijetko dolaze Hrvati, odlično napravljeno te da je osjećao obavezu posjetiti ga. 

Milanović je u knjizi na spomen području zahvalio egipatskim vlastima na održavanju sjećanja na zbjeg Hrvata koje će ''uvijek ostati važan dio naše povijesti te se nikad neće zaboraviti''. 

''U vihoru Drugog svjetskog rata došli su, puni nade u spasenje i povratak, s dalekih obala Dalmacije, i ovdje na Sinaju naši vječni mir. Domovina ih nikada neće zaboraviti'', stoji na spomen groblju onih koji se iz sinajske pustinje nisu vratili u Hrvatsku. 

Na spomeniku se navodi osamstotinjak imena. 

U pustopoljini bez biljaka, praznog obzora

''Jedne hladne siječanjske noći otisnuli smo se prema Italiji, u Bari'', svjedočanstvo je Lenke Jakić-Gareljić iz Podgore, navedeno na spomen području u Egiptu. 

''Odatle teretnjacima, željeznicom pa brodom prema Egiptu. Etna se dimila, a morska bolest i pojasevi za spašavanje su nas izmorili. Ukazalo se kopno, pred nama je Port Said. Željeznicom do odredišta – na žuti pijesak pustinje. Naš dom?'', pitala se ta stanovnica El Shatta.

Nakon kapitulacije fašističke Italije u rujnu 1943. godine i njihova povlačenja uslijedila je ofenziva nacističke Njemačke u Dalmaciji, zbog čega je velik broj stanovnika tog područja krenuo u bijeg, prvo u sigurnost otoka Visa, središta partizanskog otpora, a kasnije, uz pomoć britanske mornarice, na nedavno oslobođen jug Italije. 

U vrijeme dok su se saveznici još uvijek borili za oslobađanje ostatka Italije, pa i prijestolnice Rima, nekoliko desetaka tisuća izbjeglica iz Makarskog primorja, Lastova, Pelješca, Korčule, Hvara, Brača, Visa, Splita, Trogira, Šibenika te sjeverne Dalmacije i Like prebačeno je u Egipat, na južnu stranu Sueskog kanala, u bivši kamp britanske vojske koji je 'izgubio' funkciju nakon poraza sila osovine u Sjevernoj Africi. 

U tom kampu, za kojeg izbjeglice u svojim svjedočanstvima prepričavaju da je bio smješten u potpuno ogoljenom okruženju, u pustinji bez imalo raslinja, životinja te praznog horizonta, do 1946. je živjelo preko 30 tisuća Hrvata, većinom žena, djece i staraca.

Osamsto umrlih i petsto rođenih 

Izbjeglice su živjele u pet logora u šatorima, a logor je još zbog britanske vojske imao izgrađene administrativne urede, skladišta, kupaonice i medicinske odjele. U izbjeglištvu su pokrenute škole i škole, radionice i kulturne priredbe izbjeglih Hrvata.

Kamp na Sinajskom poluotoku, na granici Afrike i Azije, uspostavila je i prva četiri mjeseca vodila je britanska Administracija za pomoć i izbjeglice na Bliskom istoku (MERRA), uz pomoć dobrovoljaca. 1. svibnja 1944. godine logor je službeno preuzela UN-ova organizacija za pomoć izbjeglicama (UNRRA).

U logoru je umrlo osamstotinjak ljudi te se vjeruje da je rođeno gotovo 500 beba. 

Hrvatska vlada 2003. je odlučila obnoviti spomen područje, a obnova je dovršena 2006. godine. 

Milanović u Egiptu: Hrvatska živi od svoje sigurnosti

Hrvatska živi i od mira i stabilnosti, zarađuje na tome, i stoga ne smije zauzimati strane bez dovoljno razmišljanja, rekao je u nedjelju u Egiptu predsjednik Zoran Milanović. 

Milanović je u izjavi novinarima na mjestu bivšeg izbjegličkog logora hrvatskih izbjeglica u El Shattu kazao da Egipat ima ''nezamislive'' sigurnosne mjere za hrvatske pojmove pa je tako i za njegov posjet organiziran ogroman broj policajaca.

''To je naprosto nevjerojatno, bude ti neugodno. Ovdje je sve fokusirano na sigurnost zato što sigurnosti nema na način na koji se ona u Hrvatskoj doživljava, zdravo za gotovo''. 

''Mi kao država živimo od mira i stabilnosti'', rekao je predsjednik aludirajući na turizam.

"I svatko u Europi tko to ne razumije ili se ponaša suprotno posredno radi štetu i nama. A moj posao i moj platni razred je da brinem o interesima Hrvatske. Tek onda sve drugo dolazi na red'', naglasio je. 

Milanović je u subotu navečer razgovarao s egipatskim ministrom turizma o velikom hrvatskom iskustvu u tom sektoru.

''To je ogroman potencijal i za naše konzultantske firme koje imaju znanje'', rekao je predsjednik, kazavši da egipatski ministar ''prepoznaje da Hrvatskoj postoji pamet" u turizmu. 

''Egipat godišnje posjeti deset, a Hrvatsku dvadeset milijuna ljudi. Hrvatska je čudovište turističko i tu se već akumuliralo znanja i iskustva koje ima neku vrijednost'', rekao je predsjednik. 

Sigurnost je hrvatski kruh

Milanović je kazao kako Hrvatska u Egipat izvozi samo sirovine, velikom većinom drvo, te kako je donedavno imala ogroman suficit s arapskom zemljom dok nije počela uvoziti energente, nakon čega je nastao deficit. 

''Ali zato Hrvatska ima turizam koji debelo naplati. Zato su nam mir i međunarodna stabilnost važni, jedino je život važniji od toga'', nastavio je predsjednik.

Upozorio je na opasnost da se to poremeti i da bi stoga ''volio da ljudi shvate da ne zauzimaju strane naprečac, bez dovoljno razmišljanja''. 

Hrvatska svoju sigurnost ''naplaćuje'' i od toga živi: ''od sigurnosti, povijesti i ljepote''. Stalno treba imati na da joj je to kruh, kazao je Milanović.

Predsjednik se nakon posjeta El Shattu sastao s Upravom Sueskog kanala, a u ponedjeljak će se sastati s egipatskim kolegom El-Sisijem. 

Očekuje ga i susret s glavnim tajnikom Arapske lige, panarapskom organizacijom utemeljenom 1945. godine, kojoj je sjedište u Kairu 

Hrvatski predsjednik trebao bi u egipatskoj prijestolnici sastati i s premijerom Mustafom Madbulijem i predsjednikom Zastupničkog doma parlamenta Hanafijem Gebalijem.