FOTO Hrvatski akademik Slobodan Novak ispraćen na posljednji počinak

Od akademika Novaka oprostili su se predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, tajnik Razreda za književnost HAZU-a Pavao Pavličić, u ime Društva hrvatskih književnika (DHK) Davor Velnić te u ime Matice hrvatske njezin potpredsjednik Stjepan Sučić.

Predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić je ocijenio kako je Slobodan Novak, jedan od najvećih hrvatskih književnika i domoljub, bio izniman intelektualac.

"Napisao je neka od ponajboljih djela hrvatske književnosti", rekao je dodavši kako je kao majstor proze bio književnik svjetskih razmjera.

Ocijenio je kako je Novak romanom "Mirisi, zlato i tamjan" iznimnim stilom postigao dubinu koju je teško nadmašiti.

Predsjednik Razreda za književnost HAZU-a Pavao Pavličić istaknuo je kako Novakovom smrću završava jedna epoha hrvatske književnosti.

"Svojim životom pokazao je da su među nama postojali moralni autoriteti", rekao je dodavši kako smo i onda kad je Novak šutio, znali da je tu.

Istaknuo je kako je njegovo djelo literarni i intelektualni zavičaj koji se nikad više ne da izgubiti.

Po riječima Davora Velnića, Novak je u književnosti tražio smisao života. Opisao je boljševičku infekciju Hrvatske, ali i mentalitet hrvatskoga sluganstva, napomenuo je Velnić.

Slobodan Novak umro je u ponedjeljak, 25. srpnja u Zagrebu u 92. godini. Rodio se u Splitu 3. studenoga 1924. godine. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a maturirao je u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Sušaku 1943. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1953. godine završio je studij jugoslavistike.

Radio je kao lektor, novinar i urednik u novinama, časopisima i izdavačkim kućama Zora i Naprijed, a bio je i direktor drame u Hrvatskom narodnom kazalištu Split.

Pokrenuo je i uređivao književne časopise "Izvor" i "Krugovi" te uređivao književne časopise "Mogućnosti" i "Forum".

Bio je član Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, a 1983. izabran je za izvanrednog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1991. za redovnoga člana.

Književni opus počeo je pjesničkom zbirkom "Glasnice u oluji" (1950. godine). Nakon toga slijedi lirski ciklus "Iza lukobrana".

Prozni opus počinje kratkim autobiografskim romanom "Izgubljeni zavičaj" (1955.), koji ga određuje kao jednoga od najvažnijih pisaca hrvatskoga egzistencijalizma. U zbirci novela "Tvrdi grad" (1961). prevladava ironijski ton, a u njoj su neke od Novakovih antologijskih novela poput "Južnih misli", "Treba umrijeti logično" i "Badesse madre Antonije".

Najuspješnijim Novakovim djelom smatra se roman "Mirisi, zlato i tamjan" iz 1968. Roman je napisan u obliku monologa glavnoga junaka koji se obračunava s komunističkom ideologijom.

Za roman "Mirisi zlato i tamjan" 1969. je dobio Nagradu Vladimir Nazor, a roman je dobio i cijeli niz drugih književnih nagrada.

Napisao je autor i roman "Izvanbrodski dnevnik" (1977.) te nekoliko radio-drama: "Strašno je znati" (1961.), "Trofej" (1963.), "Majstore, kako vam je ime" (1966.), "Zakrivljeni prostor" (1969.). Nakon duže stanke, 1986. objavljuje novelu "Hlap".

Objavio je i knjigu polemičkih intervjua "Digresije" (2001.), tiskanu u prerađenom i dopunjenom obliku kao "Protimbe" (2003.). Godine 2005. objavio je roman "Pristajanje", svojevrstan nastavak "Mirisa, zlata i tamjana", u kojem glavni junak u monološkoj formi iznosi događaje vezane uz raspad Jugoslavije i početak rata na svojem otoku.

Po Novakovim je romanima Ante Babaja snimio filmove "Mirisi, zlato i tamjan" (1971.) i "Izgubljeni zavičaj" (1980.).

Osim za "Mirise, zlato i tamjan", dobio je i Nagradu Grada Zagreba (1962.) za "Tvrdi grad". Za "Zakrivljeni prostor" 1968. dobio je Nagradu Međunarodnog natječaja radio–drame Prag–Varšava–Zagreb.

Godine 1990. dodijeljena mu je Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, 2005. Nagrada Miroslav Krleža Društva hrvatskih književnika, 2005. Nagrada Matice Hrvatske August Šenoa za roman, a 2005. Nagrada Slobodne Dalmacije Emanuel Vidović za životno djelo

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.