FOTO Butković s predstavnicima Vlade na Golom otoku: To su ostaci zloglasnog zatvora, zadaća države je da se katastarski sredi

Vijenci su položeni na spomen ploču Vlade Republike Hrvatske i Udruge zatočenika logora na Svetom Grguru, a potom i na spomen ploču Vlade na Golom otoku.

Ministar Butković rekao je da se danas, u povodu Dana sjećanja, odaje počast svim žrtvama komunističkog režima, koji je bio autoritarni sustav, a obilježio je Hrvatsku i hrvatski narod u 20. stoljeću. Važno je da njegujemo kulturu sjećanja jer bez istine nema ni poštovanja ni svijesti o svim žrtvama, a naravno, ni pomirbe u kontekstu svakog europskog naroda, tako i hrvatskog, naglasio je.

Dodao je da se svake godine odaje počast, prisjeća se svih žrtava te da je važno da se takve stvari više nikada ne ponove.

Butković: Riječ je o ostacima zloglasnog zatvora

Na novinarsko pitanje bi li se ta mjesta mogla revitalizirati, za turističke i edukativne potrebe, ministar je kazao da je riječ o ostacima zloglasnog zatvora, koji je najprije, iza Drugog svjetskog rata, kraće vrijeme imao zatvorenike u kontekstu Infrombiroa, kasnije su tu bili politički zatvorenici, sredinom 80-tih, a završio je s radom kao kaznionica za kriminalne delikvente.

To su sada ostaci, činjenica je da je to sada zapušteno. Veliki je to sustav i trebalo bi puno sredstava da se sve uredi i dovede na zavidnu razinu, ali jedan dio možda bi se mogao urediti za turizam, vjerojatno bi bilo zaintersiranih koji bi došli razgledati, rekao je.

To nisu male investicije, treba vidjeti mogućnosti, bi li to mogli biti privatni investitori, rekao je Butković i naglasio da je sada "zadaća države u ovom trenutku da se ovo održi, gruntovno i katastarski sredi".

Na upit ne bi li bila jedna opcija i da se sve zadrži u sadašnjem stanju, zbog povijesti, ministar je rekao da bi bilo najbolje da se dio zadrži u sadašnjem stanju.

Kroz logor prošlo 17 do 32 tisuće zatvorenika, broj ubijenih i umrlih nije točno utvrđen

Koncentracijski logor i zatvor na Golom otoku uključivao je i žensku kaznionicu na obližnjem otoku Sv. Grguru. Otvoren je 1949. nakon rezolucije Informbiroa, u vrijeme obračuna s pristašama staljinizma unutar KPJ. Kasnije su se ondje zatvarali i drugi politički neistomišljenici, uglavnom na temelju administrativnih odluka, a manje na osnovi sudskih presuda. Poznat je po surovim kažnjeničkim uvjetima, torturama i teškome prisilnom radu.

Procjenjuje se da je kroz logor prošlo 17 do 32 tisuće zatvorenika, a broj ubijenih i umrlih nije točno utvrđen. Zatvor je postao 1956., kasnije je pretvoren u kazneno–popravni dom za maloljetnike, a ukinut je 1988.