FOTO: BRIJUNI- Raj na koji je ljudska noga stupila prije 4000 godina, a i danas je otočje najpoznatije po Titu i svjetskom jet-setu

Legenda o stvaranju otočja

Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koju oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu.  No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli prikupili su djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem  i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni, kaže drevna legenda...

A ovo fascinantno otočje doista i jest raj, ne samo u Hrvatskoj, već i u svjetskim razmjerima. Stoga nije ni čudno da su Brijune posljednjih desetak godina ''otkrili'' i brojni svjetski milijarderi, jet-seteri i oni predubokoga džepa, koji ondje ljetuju u svojim raskošnim mega-jahtama, najčešće u anonimnosti i zaštićeni diskrecijom oko 220 stalno zaposlenih djelatnika otočja, koje je, kao Nacionalni park, pod ingerencijom Ministarstva zaštite okoliša i energetike. 

Arheološka nalazišta, promatračnice ptica, farma nojeva, ugodne šetnice i brojni drugi sadržaji nadopunjavali su bogatu turističku ponudu otoka. Organizirani dolasci vlakom iz Berlina, Pariza, Beča, Venecije i Sankt Petersburga te prijevoz prvim brodom na dizelski motor ili Junkersovim hidroavionima, učinili su Brijune još pristupačnijma i zanimljivijima europskoj eliti.  

Pa, krenimo redom...

Duž zapadnoistarske obale postoji nekoliko skupina otoka među kojima je najzanimljivija, najveća i najrazvedenija brijunska skupina od 14 otoka i otočića i hridi. Ukupna je površina Nacionalnog parka Brijuni 3.395,00 ha, od čega na morski dio otpada 2.651,70 ha, dok površina svih otoka iznosi 743,30 ha. Dužina svih otočkih obala je 46,82 km, a dužina morske granice 22,93 km.

Sadašnje granice Nacionalnog parka Brijuni utvrđene su 1999. godine, obuhvaćaju otoke i okolno more s podmorjem te im ukupna površina iznosi oko 33,95 km2.  Najrazvedeniji otoci su Veliki Brijun (25,9 km) i Mali Brijun (8,3 km).

Nacionalni park Brijuni obuhvaća 14 otoka. A do prije desetak tisuća godina Brijuni su bili dio istarskoga kopna...

Brijuni, ili Brioni?

Većina istarskih toponima ima povijesno utemeljene dvoimene, odnosno dvojezične nazive pa tako hrvatskome nazivu Brijuni odgovara talijanski naziv Brioni. Otoci se nisu oduvijek tako nazivali, njihov se naziv tijekom vremena mijenjao.

Insullae Pullariae

U doba antike, otoci su se nazivali Insulae Pullariae, a spominje ih već Plinije Stariji govoreći o brojnim rimskim ladanjskim vilama koje su krasile obale otočja. U to vrijeme, Mali i Veliki Brijun, činili su jedinstvenu cjelinu. 

U 6. stoljeću prvi se put spominje Brevona, naziv sa značenjem koje upozorava na pličine. Prema nekim znanstvenicima ovaj je toponim kasnoantičkoga, a prema drugima još predilirskoga postanka.

Prvo spominjanje Briona 1421. godine

Iz mletačkoga razdoblja poznati su nam brojni oblici ovoga imena (Brevogno, Brevono, Brevonio/Brevonis, Breoni, Dibrioni). Brioni se prvi put spominju 1421. godine. Ovaj se oblik zadržao u talijanskome jeziku, a preko njega je hrvatskom jeziku svojstvenim zakonitostima ušao u hrvatsku toponimiju. Tako su do danas ostale u uporabi obje povijesne i jezične varijante: Brijuni i Brioni. 

Veliki Brijun

Veliki Brijun najveći je, najljepši i najposjećeniji brijunski otok. Njegova je površina 560 ha, a dužina obalne linije iznosi 25,9 km. Ovaj je otok izuzetan primjer sklada postignutoga prožimanjem prirode i ljudske ruke, a osim izuzetno vrijednih ostataka graditeljske baštine sadrži i očuvane vegetacijske sustave zapadnoistarskoga klimatskog tipa.

Rezidencijalna namjena

Iako je otvoren za javnost, dio je otoka pod upravom Ministarstva obrane RH. Dio Velikog Brijuna ima posebnu namjenu i koristi se za rezidencijalne potrebe Predsjednika i Vlade Republike Hrvatske. Ta se područja nalaze oko vile Jadranke, Brijunke i Bijele vile.

Upravo su u tim objektima odsjedali svi dosadašnji hrvatski predsjednici: Franjo Tuđman, Stjepan Mesić, Ivo Josipović, a rado, iako prilično rijetko, na otok dolazi i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, no, ona uvijek odsjeda u dijelu kojega drži Ministarstvo obrane RH, u njihovim objektima, a ne u službenoj rezidenciji.

Uostalom, upravo su na Brijunima potpisani neki od najvažnijih povijesnih dokumenata i akata, uz nazočnost velikih svjetskih lidera...

Mali Brijun

Mali Brijun drugi je otok po veličini unutar Brijunskoga otočja, njegova površina iznosi 108,85 ha, a dužina obalne linije 8,28 km.  Poznat je po fortifikaciji Fort Brioni Minor koja je najveća fortifikacija na jadranskoj obali. U novije vrijeme, fortifikacija je pozornica kazališta Ulysses, čiji članovi i gosti tamo održavaju predstave i odsjedaju već 20 godina.

Mali Brijun zadržao je svoj izvorni krajolik prožet gustom makijom, a skrivene od pogleda mogu se pronaći mnogobrojne austrougarske fortifikacije.  Ipak, vrijeme za uživanje u Malom Brijunu ograničeno je na kratko razdoblje, kada on postaje kazališna scena Ulyssesa, inače je otok zatvoren za posjete javnosti.

Mistični otok Vanga

Otok Vanga ili Krasnica vrlo je vjerojatno i najmističniji otok Brijunskoga arhipelaga. S površinom od 19,84 ha i dužinom obalne linije od 2,65 km, Vanga izgleda poput otvorene školjke sa sjevernim rezidencijalnim i južnim gospodarskim dijelom. Otok Vanga pripada državnim nekretninama gdje je odmor omogućen visokim političkim dužnosnicima. Iako postoje planovi za otvaranje Vange javnosti, otok je još uvijek zatvoren za posjetitelje. 

Titova rezidencija

Na otoku Vanga nalazi se Titova rezidencija u kojoj kao da je vrijeme stalo pa je moguće vidjeti vinski podrum, slovensku sobu te ribarski i indonezijski salon.  Na otočiću su brojni nasadi vinove loze, mandarina i drugoga voća.

''Otac'' Brijuna- Austrijanac Paul Kupelwieser

Gotovo je nepoznato da je Švicarac Hans Wildi 1893. godine Brijune prodao Austrijancu Paulu Kupelwieseru, ali nije mu htio prodati i otok Sveti Jerolim. Razlog tome svakako je vrlo kvalitetan građevinski kamen kojim je otok obilovao, a koji je koristio i Juraj Dalmatinac za portal i stepenište crkve s.Francesco alle Scale u Anconi.

Naime, početkom 19. stoljeća Brijuni su pod vlašću Austrijske Carevine. Austrijski industrijalac, inženjer metalurgije, stručnjak za čelik i veliki vizionar Paul Kupelwieser 1893. kupuje Brijune u želji da učini nešto za “austrijski jug”. Njegov je naum bio izuzetno ambiciozan, a ključ uspjeha ležao je u odabiru vrsnih suradnika. Iskusan labinski šumar Alojz Čufar i poznati Nobelovac Robert Koch, neki su od važnih pojedinaca koji su Brijune oblikovali u središte ljepote i raskoši...

Čak su i nevjerojatni zahvati koje je Paul Kupelwieser uz njihovu pomoć učinio na brijunskome otočju. Neke od impresivnih intervencija učinjenih na Brijunima su oslobađanje otočja od malarije, čišćenje travnjaka od otpadnoga kamena iz kamenoloma, krčenje makije, pošumljavanje, izgradnja luke u koju se ranije moglo uploviti isključivo tijekom plime, izgradnja male vile i luksuznih hotela, kao i prvoga bazena u svijetu s grijanom morskom vodom, izgradnja konjskoga trkališta te igrališta za golf i tenis. 

Otvorena uma i uvijek spreman za nove ideje i projekte, Kupelwieser Brijune pretvara u eksperimentalni i inovacijski poligon pozivajući poznatoga lovca na divlje zvijeri Karla Hagenbecka. Hagenbeck ovdje otvara aklimatizacijsku stanicu za životinje tropskih krajeva i stvara mali zoološki vrt.

I upravo, ove, 2019. godine, na Brijunima se nizom događanja i izložbi obilježava stota godišnjica od Kupelwieserove smrti (1843.- 1919.)

Paula Kupelwiesera zamijenit će njegova dva sina, Leopold i Karl. Nakon tragične smrti Karla Kupelwiesera otočje nekoliko puta mijenja upravitelja, a 1936. Italija ga pripaja svom Ministarstvu financija. Brijuni tada ponovno dobivaju sjaj svjetskoga ekskluzivnog ljetovališta. 

Drugi svjetski rat na Brijunima i bombardiranje otočja

Tijekom Drugog svjetskog rata na Brijunima vlada zatišje, a na mjesto europske elite dolaze mornaričke snage. Na otok se prebacuje dio podmorničke škole sa Sicilije, a po kapitulaciji Italije 1943. na otočje dolazi njemačka vojska zbog koje savezničke snage bombardiraju Veliki Brijun te razaraju njegova urbana i privredna dobra. Veliki Brijun oslobodila je u noći s 28. na 29. travnja 1945. tadašnja narodnooslobodilačka vojska, a dvije godine kasnije na otok stiže Josip Broz Tito.

I tada njegovo ime postaje praktički sinonim za Brijune. Ali, vratimo se daleko, daleko u povijest... 

Čak četiri tisuće godina stari ostaci ljudskog djelovanja na otočju

Više od čak četiri tisućljeća na Brijunima je prisutna ljudska noga, jedno je to od najstarijih i najpoznatijih otočja, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Blaga, savršena klima i pogodni geografski uvjeti osigurali su kontinuitet djelovanja čovjeka na otoku od prapovijesti do najnovijega doba.

Iako je otočje površine tek nešto veće od 7 km2, ovdje je evidentirano stotinjak lokaliteta i arheoloških objekata od razdoblja prvoga neolitskog naselja poluzemunica do novijih dana brijunske povijesti!

Utvrđeno brončanodobno naselje na uzvisini s očuvanim bedemima, ulazom i nekropolom, smješteno je na istoimenom brežuljku, sjeverno od uvale Verige.

Rimljani su na Brijunima sagradili više vila među kojima se kao najveći i najraskošniji ladanjski kompleks, ističe vila u uvali Verige. Gradnja vile započela je u 1. stoljeću prije Krista, a najveći sjaj dosegla je u 1. stoljeću poslije Krista. Pojedini dijelovi vile koristili su se do 6. stoljeća.

Sastojala se od niza građevina različitih namjena otvorenim i zatvorenim šetnicama povezanim u jedinstvenu cjelinu, koja se protezala 1 kilometar duž uvale. Bila je bogato ukrašenih mozaicima, freskama, štukaturama te skupocjenim mramorom.

Rimska vila u uvali Verige dio je Rute rimskih careva koja je dobila certifikat Vijeća Europe i Europskog instituta kulturnih ruta. Ruta duga 3,5 tisuće kilometara proteže se kroz Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Rumunjsku te promiče arheološki turizam. Obuhvaća 20 arheoloških lokaliteta značajnih za razdoblje carskog Rima i vezanih uz živote 17 rimskih careva.

Teško je uopće u jednoj reportaži opisati cijelu povijest ovoga otočja; gotovo je nemoguće dočarati riječima svu njegovu raskoš i ljepotu.

Kuća za brodice

Kuća za brodice jedinstvena je građevina. Ova jedina u potpunosti očuvana secesijska građevina na otoku nastala je kao spremište za brodice nad kojim je 1902. godine sagrađen stan.  

Godine 1901. Paul Kupelwieser angažira bečkog arhitekta Eduarda Kramera (1874.─1943.) učenika istaknutog arhitekta Otta Wagnera, da projektira stan iznad postojećeg spremišta za brodice.  Upotreba armiranobetonske ploče na kojoj je sagrađen stan, predstavljala je za to vrijeme revolucionarnu tehnologiju. Jednokatna građevina kao da izrasta iz mora. Prizemni dio kuće rastvoren je prema moru četirima visokim lučnim otvorima, spremištima za brodice. Na katu dominira prostrani otvoreni balkon s elegantnom ogradom od kovana željeza. S kopnene strane je ulaz od kojeg zavojito stubište vodi u stambeni prostor. Tu je i ulaz u spremište za brodice iznad kojeg je grb sa simbolima metalurgije, Kupelwieserova životnoga poziva.  Od 1903. do 1938. godine, kuća za brodice bila je dom i ordinacija brijunskoga liječnika Otta Lenza.  

Vidikovce metalne konstrukcije dao je krajem 19. stoljeća postaviti Paul Kupelwieser. Od triju vidikovaca do danas su sačuvana dva, na brežuljcima Saluga i Javornik.  Vidikovac koji se nalazio na brežuljku Opatija 1925. god. premješten je na polo igralište odakle je uklonjen 1949.

Sva tri vidikovca izrađena su u željezari u Vitkovicama (u današnjoj Češkoj) gdje je Paul Kupelwieser radio prije dolaska na Brijune 1893. god.   
Na osmerokutnome betonskom temelju s dva reda klesanaca podignuta je metalna dvoetažna konstrukcija visine preko 9 m, teška 3100 kg, pokrivena oktogonalnim drvenim krovom. Pri dnu je bazen kružnoga tlocrta za skupljanje kišnice. Zavojite stepenice vode na prvu i drugu ''terasu''. 

Početkom 20. stoljeća elegantni su vidikovci, uz ostale brojne zanimljivosti, mamili goste u šetnju i obilazak staza pažljivo projektiranih kroz najljepše predjele otoka. S vidikovaca se tada pružao pogled u svim smjerovima...

Mauzolej obitelji Kupelweiser

Kupelwieserov mir

Kupelwieserov mir izgrađen je 1917. god. prema nacrtu bečkog arhitekta Eduarda Kramera.

Mauzolej obitelji Kupelwieser trebao je postati posljednje počivalište vlasnika otoka Paula Kupelwiesera (1843.-1919.) i njegove supruge Marije (1850-1915). Kupelwieser je stjecajem okolnosti umro u Beču 1919. gdje je i sahranjen. Na ovoj pomno izabranoj lokaciji, skladno uklopljenoj u krajolik, svoje posljednje počivalište našli su njegova supruga Marija i njihov stariji sin Karl (1872.-1930.) koji je naslijedio oca u upravljanju otokom. 

Impozantni sustav Austrougarskih fortifikacija

Izgradnjom austrougarske pomorske ratne luke u Puli, sredinom 19. stoljeća, Brijuni dobivaju iznimno važno strateško značenje u obrani grada s mora. Započinje gradnja cijeloga niza fortifikacijskih objekata, koji će se preuređivati, opremati i obnavljati sve do početka Prvoga svjetskog rata. Posebna vrijednost i svojevrsna atrakcija ove zanimljive arhitekture svakako je vrlo dobro očuvana oprema koja uključuje čak pet Škodinih topova.

Stari zoološki vrt

Prostor jednog brijunskog kamenoloma koristio se i kao ZOO vrt. Karl Hagenbeck (1848.-1913.) vlasnik zoološkog vrta u blizini Hamburga, nakon jednog posjeta Brijunima 1911. god. ostao je zadivljen viđenim, te je, u suradnji s Paulom Kupelwieserom odlučio na otoku urediti aklimatizacijsku stanicu za egzotične životinje. 

U zaštićenom klancu u starom kamenolomu sagrađene su nastambe koje su trebale što vjernije dočarati prirodne uvjete za životinje koje su tu smještene. U udubinama okomitih stijena kamenoloma bile su smještene razne vrste majmuna (pavijani, hulmani, mangabi); u tim su nastambama bila uređena skrovišta i špilje. Uz majmune stanovnici ZOO-a su bili i malajski medvjedi. Proglašenjem Nacionalnog parka Brijuni 1983. godine i otvaranjem za posjetitelje ponovno se javila ideja da se u centru uredi ZOO vrt. 

Životinje koje su se do tada nalazile na području Bijele vile preseljene su u centar kako bi ih posjetitelji mogli vidjeti. Tako su u prostoru starog kamenoloma bile uređene i nastambe za lavove i medvjede, koji su ovdje obitavali do 1995. - 1996. kada su sve životinje postupno preseljene u Zoološke vrtove u Zagrebu i Osijeku.

Tito je jako volio Brijune, a Jovanku su tamo prezirali

Izložbom fotografija "Josip Broz Tito na Brionima", otvorenom 1984. godine, predstavljena je djelatnost predsjednika bivše Jugoslavije na otoku od njegova prvog dolaska 20. lipnja 1947. godine, do posljednjeg dana boravka 29. kolovoza 1979. godine kada je s brijunskog mola krenuo na šesti summit nesvrstanih u Havanu.

Tito je prvi put posjetio Brijune 1947. godine, a Bijela vila je postala njegovom službenom rezidencijom 1953. godine. Njegov posljednji boravak na Brijunima zabilježen je 1979. godine. Tito je na Brijunima boravio prosječno od četiri do šest mjeseci godišnje, a Veliki Brijun i Vanga bile su mu omiljena boravišta. Brijuni su bili jedno od utjecajnih središta svjetske politike.

Tito je s Brijuna rukovodio državom, Partijom i Armijom

Kao zaljubljenik u prirodu, ljubitelj životinja i poznavatelj povijesno-kulturnih vrednota, Tito se zalagao za zaštitu šuma, uređenje parkova, uzgoj i naseljavanje životinja, istraživanje i konzerviranje spomenika te uređenje hotelskih objekata. Zahvaljujući upravo ovom izboru, Brijuni su očuvali i postali privlačni domaćim i stranim turistima. 

Brijunsko otočje neraskidivo je povezano uz  ličnost Josipa Broza Tita. Tri desetljeća  na Brijunima se nalazila  njegova službena rezidencija, njegov dom, mjesto koje je posebno volio i posvećivao mu mnogo pažnje.

Nekolicina domaćina, danas već u kasnim godinama, a koji su radili na Brijunima za vrijeme dok je Tito tamo obitavao, kažu da je u neposrednom kontaktu bio ''jako srdačan, ljubazan'', sa svakim je zaposlenikom ''znao stati i popričati'', za razliku od drske i bahate supruge Jovanke, koju su zaposlenici prezirali, jer im se uvijek obraćala s visoka. Kažu da je Tito čak znao doći među ljude koji su radili na otočju i upozoravati ih da će ''Jovanka sada doći pa neka malo pripaze da sve bude u redu'', ali i da se često ispričavao ljudima zbog njezina bezobraznog ponašanja.

Dodaju povjerljivo i da je bila patološki ljubomorna na svaku ženu u Titovoj blizini, a on je i u stvarnosti, kao što je bio i na glasu, žene jednostavno obožavao. Nije ni čudno da ga je Jovanka opsesivno pratila u stopu pa bi se on, govore nam njegovi suvremenici, znao od nje čak i sakrivati po brijunskom otočju, a ona divljala jer ga nije mogla pronaći, sumnjajući da je vara. A u tome je često bila i u pravu...

Odmah po njegovu dolasku, 1947. godine, započela je intenzivna obnova i razvoj otočja. Sanirane su posljedice bombardiranja, nadopunjen je pokradeni inventar, položeni su novi vodovodni cjevovod i elektro-kabel Fažana – Brijuni, sanirane su štete na hotelima i vilama, očišćene su šume, uređeni parkovi, pošumljene goleti, zaštićeni su spomenici kulture i obnovljeni zoološki vrtovi. 

Na Brijunima Tito nije bio domaćin i sugovornik samo državnicima, političarima i diplomatima, već i mnogim javnim i kulturnim ličnostima (Valentini Tereškovoj, Che Gevari, Albertu Moraviji, Mariju del Monacu, Sofiji Loren, Carlu Pontiju, Gini Lollobrigidi, Elizabeti Taylor, Richardu Burtonu te mnogima iz zemlje i inozemstva). 

Do duboko u noć kod njega je gorjelo svjetlo. Volio je fotografiju. Često je snimao i sam izrađivao fotografije u fotolaboratoriju na Vangi, za koji mu je dio opreme poklonio američki predsjednik Kennedy. 

Svoju ljubav prema životinjama na Brijunima iskazuje uzgojem i zaštitom životinjskog svijeta. Pored autohtonih životinjskih vrsta, u zoološkom vrtu i safari parku živjele su mnoge vrste životinja, pokloni iz raznih krajeva svijeta. 

Tito je često šetao Brijunima, radio u voćnjaku i vinogradu, brinuo o svakom stablu, kulturnom spomeniku, prirodnoj rijetkosti, umjetnini i drugim vrijednostima. Nadaleko su poznate “Titove mandarine” koje je poklanjao širom bivše države.

Na Brijunima  je Tito obavljao značajan dio svojih državničkih i političkih aktivnosti. U devedeset susreta razgovarao je s predsjednicima, kraljevima i carevima šezdeset država, a susreo se i s predsjednicima  vlada i ministrima stotinjak zemalja svijeta. Na Brijunima je Tito primio više od dvjesto pedeset državnih i parlamentarnih,  partijskih, sindikalnih, vojnih, znanstveno-tehničkih i drugih stranih delegacija i dvostruko više delegacija s područja bivše Jugoslavije. Razgovarao je s više od 300 šefova domaćih diplomatskih misija i ambasadora akreditiranih na području bivše Jugoslavije. 

Tijekom svoje dugogodišnje političke aktivnosti Josip Broz je na poklon dobivao mnogobrojne darove. Među uobičajenih protokolarnih poklona bile su i životinje, preparirane ili žive. Dio životinja koje su nekoć stigle u brijunski ZOO vrt odnosno safari park, ili pak prinove tih životinja rođene na Brijunima, po uginuću su preparirane. Tako je tijekom vremena nastala poveća zbirka koja je od 1986. godine uređena i izložena.

Znamenitosti Brijuna

Titov Cadillac

Želja gotovo svakog posjetitelja nacionalnog parka je provozati se Titovim Cadillacom koji je stigao na Brijune još 1953. godine kao poklon nekadašnjem predsjedniku Jugoslavije od naših iseljenika iz Kanade.

Tito je ovim Cadillacom obilazio nacionalni park od 1953. do 1979. godine, a prešao je 18.000 milja. U opuštenoj su vožnji osim Tita uživali i brojni predsjednici i premijeri te glumci i umjetnici - egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser, indijski političar Jawaharlal Nehru, indijska premijerka Indira Gandhi, princ Kambodže Sihanouk, nizozemska kraljica Julijana, kozmonautkinja Valentina Terješkova, glumica Sophia Loren i njezin suprug Carlo Ponti, Elizabeth Taylor i Richard Burton, pjevačica, plesačica i glumica Josephine Baker te naš književnik Miroslav Krleža.

Danas je Titov Cadillac jedna od zanimljivijih atrakcija na otoku te ga je moguće unajmiti ili fotografirati se u njemu, a posebno je atraktivan mladencima koji obožavaju zabilježiti najsretniji dan u životu upravo vožnjom ovim luksuznim old timerom.

Papagaj Koki

Legenda Brijuna je Koki, poznati Titov papagaj, jedan od rijetkih primjeraka žuto-kukmastih kakadua koji žive i do 100 godina.

Tito je Kokija darovao svojoj unuci Aleksandri (Saši) Broz za deveti rođendan. Koki je jedno vrijeme bio odsutan s Brijuna, ali posljednja tri desetljeća je, uz slonicu Lanku, najatraktivniji stanovnik otočja. Zbog svoga doprinosa turističkoj afirmaciji Brijuna Koki je dobio i svoju ljetnu rezidenciju te ljeti ne boravi u fazaneriji, već u neposrednoj blizini hotela Neptun – Istra. Ipak, nedavno su ga morali premjestiti, jer je, zbog prevelikog broja znatiželjnih turista, Koki, kako su rekli veterinari, ''živio pod povećanim stresom''.

Ovaj bijeli polu-stoljetni lukavac s nekoliko žutih pera inkarnacija je dobrog turističkog radnika, biće koje zna animirati, zavoditi i privući pažnju na neograničeno vrijeme. Razgovara, šepuri se, a ponekad se želi čak i rukovati. Poznat je i po sočnom vokabularu, a jako voli i psovati, stoga je na njegovom kavezu pisalo i upozorenje- da je kadar izgovoriti neprimjerene riječi...

Ovaj papagaj zasigurno zna mnoge tajne Brijuna, a s njim su se fotografirali gotovo svi poznati posjetitelji otočja (npr. princeza Carolina od Monaka, glumac John Malkovich i brojni drugi).

Kuća za brodice

Na samome ulasku u luku Veli Brijun jasno se ističe neobična građevina - Kuća za brodice. Izgrađena 1902. godine u secesijskome stilu austrougarske arhitekture, i dan danas plijeni pažnju. U kući je živio otočni liječnik Otto Lenz prema kojemu je ova kućica nazivana “La casa del Dottore” (Doktorova kuća).  U Kući za brodice otvoren interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnoga parka Brijuni. 

Stalni postav prezentiran je na inovativan i interaktivan način te u njemu posjetitelji mogu samostalno otkrivati, učiti i saznati pregršt informacija o kulturno-povijesnoj i prirodnoj baštini otočja.

Unutar edukacijsko-interpreptacijskoga centra postavljena je interaktivna stalna izložba podijeljena u šest tematskih cjelina: “Brijunski vremeplov”, “Brijunski arhipelag”, “Kopneni svijet”, “Podmorje”, “Ugroze” i “Svijest”.

Živa voda

Spomen-zdenac (tzv. staklena piramida) i Kršinićeva skulptura dio su spomen-obilježja iznimnom tehničkom postignuću - crpljenju izvorske vode na otoku. Naime, u razdoblju od 1951. do 1953. godine na otoku su provedena geoistraživanja izvorske vode koja je, pored ostalih lokacija, pronađena i na livadi znakovitoga naziva “Živa voda”.

Mogućnost crpljenja podzemne vode oblikovana je prema ideji Aleksandra Freudenreicha kao ''nova pobjeda u borbi s prirodom''. Umjetnički, arhitektonski i tehnički, u kamenu, bronci i staklu prikazana je oskudica vode u prošlosti (koju simbolizira Kršinićeva skulptura) od tada suvremenog teškog života na otocima (cisterna za skupljanje oborinske vode) do blagostanja u budućnosti (spomen-zdenac iznad bušotine s izvorskom vodom). Ovo iznimno tehničko dostignuće korištenja podzemne vode na otoku s dubine od 251 metra istaknuto je i na spomen-kamenu koji uz već spomenutu skulpturu, cisternu i spomen-zdenac te mirinu čini sastavni dio ovoga obilježja.

Stope dinosaura

ogatstvo Brijunskoga otočja uvelike pridonose i paleontološki lokaliteti na kojima je pronađeno više od  200 otisaka stopala dinosaura. Vjeruje se da su ovi drevni gmazovi šetali ovim područjem prije 125 - 100 milijuna godina.

Do sada su otisci stopala dinosaura otkriveni na četiri lokaliteta Velikog Brijuna te na otocima Vangi, Galiji i Vrsaru. Posjetiteljima su dostupni otisci na Velikom Brijunu: na rtovima Ploče, Vrbanj, Barban i Pogledalo.

Kako bi se posjetiteljima dočarala veličina ovih mezozojskih bića koja su ovdje ostavila tragove, na rtu Vrbanj/Barban/Pogledalo, postavljena je rekonstrukcija dinosaura - znanstveno-umjetnička skulptura teropoda, grabežljivoga mesojeda koji je ovim prostorom šetao prije 125 milijuna godina...

Safari park

Na sjevernom rubu Velikog Brijuna prostire se devet hektara jedinstvenoga Safari parka kojega nastanjuje neobičan spoj autohtone istarske i egzotične južnoameričke, afričke i azijske faune. Indijska slonica Lanka (dar nekadašnje indijske premijerke Indire Gandhi Titu), koja je desetljećima živjela sa svojim partnerom, divovskim slonom Sonyjem, iako se nikada nisu uspjeli pariti i imati potomstvo. Upravo je priča Sonyja i Lanke jedna od najljepših i najtužnijih u životinjskome svijetu. Sony je uginuo 2009. godine, Lanka je dugo za njime tugovala, a i danas je odsutna, distancirana prema ljudima i stalno se sakriva.

Blizu su još i ljame - južnoameričke deve za koje indijanska legenda kaže da su pripitomljene u najranije doba ljudskog postojanja, zebre, indijske svete krave i nojevi simpatični su stanovnici Safari parka.

S desne strane samoga ulaza u Safari park ponosno se šepure nojeve i paunovi, među kojima se posebno ističu potpuno bijeli albino paunovi.

Na lijevoj strani ulaza u Safari park šeta ljama, vrsta južnoameričkih deva koje se od deva kakve mi poznajemo razlikuju manjim tijelom i razmjerno velikom, jako zbijenom glavom sa šiljastom njuškom, velikim očima i vitkim nogama čiji su prsti jače rascjepkani.  Ljame nemaju grbu, a dlaka im je dugačka i vunasta.

Ljamama društvo prave stepska i planinska zebra dobivene na poklon iz Gvineje 1960. i 1961. godine od Sékou Touréa, bivšega gvinejskog predsjednika. U prirodi zebre nastanjuju gorske dijelove južne i istočne Afrike. Zebu ili sveto Indijsko govedo (Bos indicus) poklon je indijskoga državnika i političara Nehrua te je Brijune nastanilo 1959. godine. To malo sveto govedo u stvari je patuljasta vrsta svetih indijskih krava te ima sve karakteristike goveda, osim što je mnogo manje i lakše.

Etno park

Unutar Safari parka nalazi se i etno park koji prezentira istarsko seosko gospodarstvo i koji je uprava Brijuna obogatila autohtonim istarskim životinjama - istarskim govedom (Boškarin), istarskim ovcama (Istarska Pramenka), magarcima i kozama.

Maslina stara više od 1600 godina

Jedna od znamenitosti Brijuna je najstarija maslina na Mediteranu. Naime, metodom karbonske analize (upotrebom radiaktivnog izotopa ugljika C14 na uzorku komada drva iz korjenovog vrata debla masline) ustanovljena je starost preko 1600 godina.

'70-ih godina prošloga stoljeća uslijed velikoga nevremena maslina se raspukla na dva dijela. Rane nastale puknućem stabla konzervirane su betonom (tada je to bila vrlo popularna metoda konzerviranja u arborikulturi).

Projekcija krošnje iznosi 22 x 8 metara, a maslina je visoka šest metara.

Mediteranski vrt

Brijunski vrt predstavlja pravu atrakciju unutar Nacionalnoga parka Brijuni. Vrt je osnovan 2007. godine na području bivšega šumskoga rasadnika, na površini od 17.000 m2.

Na posebno dizajniranim plohama danas udomljuje 169 vrsta autohtonih biljaka i egzota koje su obilježene pločicama s QR kodovima za dodatne informacije...

I, ovdje ćemo, barem za sada, završiti svoje putovanje po Brijunima.

Otočju koje je obilježilo tisućljeća, kao malo koje, ali i otočje koje već desetljećima vapi za boljom i ažurnijom adaptacijom, većim financijskim sredstvima i ulaganjima, jer, imati ovakav biser u svjetskim okvirima, a ne ulagati u njega, ili ulagati nedovoljno, zapravo je svetogrđe.

Iako su mnoge političke elite obećavale, do dana-današnjega Brijuni, unatoč pokušaju uvođenja luksuza, brojnih golf-igrališta i sličnih zanimacija za one dubokoga džepa, još uvijek to nisu postali.

Možda je dio problema upravo i u tome što su u vlasništvu države, a znamo kako je njezina administracija spora i kruta.

Možda, jednoga dana...