Farčić: Na obrani Gotovine radili smo po 10 sati svaki dan. Nismo se usudili hodati okolo s tom dokumentacijom...

On je, među ostalim, otkrio je li imao dojam da je Gotovina od samoga početka bio odabran za Haag.

"Haag je bio legalistički sud, ali s političkom zadaćom da dovede do trajnog mira na ovim prostorima, to je pisalo u rezoluciji. Kako se to dogodilo? Oni su počeli obuhvaćati sve više i više rangirane dužnosnike. U jednom trenutku, a ja tu nemam potvrdu, to je iz priča i analiza s kolegom, oni su htjeli optužnicom obuhvatiti najviše dužnosnike, međutim svi su umrli i onda je preostao direktni zapovjednik te vojne operacije, a to je bio general Gotovina", govori Farčić, koji je pokušao detektirati i zašto se general dao u bijeg nakon izdavanja optužnice protiv njega.

"Ne mogu ja sve govoriti u njegovo ime, ali on je vjerojatno zaključio u jednom trenutku da je životno ugrožen, pogotovo kad su po njega krenuli dolaziti ljudi s dugim cijevima. Kad nekoga treba privesti ili mu uručiti poziv, onda po njega dolazi temeljni policajac. Po njega je došla interventna s dugim cijevima. To može jako loše konotacije donijeti i motivirati vas na neke poteze koje inače ne bi napravili", smatra Farčić.

Otkrio je odvjetnik i kakve je posljedice po njegovu karijeru imalo to što je branio generala Gotovinu.

"S jedne strane sam bio prisiljen raditi jer sam živio od toga, ali taj posao je bio takav da smo mi 10 sati dnevno radili samo taj predmet. Mi smo napravili poseban ured u kojem smo radili i to je bilo odvojeno od mog odvjetničkog ureda koji je funkcionirao uglavnom bez mene. Napravili smo to zato što smo imali toliko puno zaštićene dokumentacije koja je bila klasificirana oznakama tajnosti da se nismo usudili s tim hodati okolo, nego smo uzeli jedan veliki prostor i sve smo tamo radili.

Ja sam se prije tog predmeta jako puno bavio trgovačkim pravom. Kad je počeo taj predmet, uglavnom sve one firme koje su morale biti dobre s državom su mi počele otkazivati. Jedna od firmi s kojom sam dalje nastavio raditi je bio Večernji list, ali on je tada već bio privatiziran i nije ovisio o državi. Dakle, to vam nešto govori. Bila je jedna velika državna firma kod koje sam imao 5000 predmeta koja se jednostavno skupila i otkazala mi suradnju", prisjeća se odvjetnik za Večernji list.