Đuro Gavrilović osumnjičen za ratno profiterstvo, uzeo novac od oružja

Đuro Gavrilović, vlasnik poznate mesne industrije  Gavrilović osumnjičen je za ratno profiterstvo. USKOK ga tereti da je nezakonito prisvojio 7,8 milijuna kuna.

Prema opširnom priopćenju objavljenom na stranicama USKOK-a, sumnja se da je 1992. godine tadašnji ministar financija Jozo Martinović Gavriloviću dao novac namijenjen za obranu i naoružanje Hrvatske, a da je Gavrilović taj novac iskoristio za stjecanje imovinske koristi.

Pretpostavlja se da je akcija povezana sa spornom privatizacijom Gavrilovića, zbog koje je vlasnik tvornice Georg Gavrilović, inače austrijski državljanin, tužio hrvatsku državu, zahtijevajući 300 milijuna eura odštete.

Priopćenje USKOK-a

USKOK piše na svojim internetskim stranicama da provodi istragu, ne navodeći ime i prezime, protiv državljanina Republike Austrije (1940.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti te poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz područja Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. 

Osnovano se sumnja se okrivljenik, od 11. studenoga 1991. do kraja listopada 1992. godine, u Zagrebu, koristeći za vrijeme Domovinskog rata otežano funkcioniranje državnih tijela, u nakani da se na štetu Republike Hrvatske značajno nepripadno materijalno okoristi stjecanjem više trgovačkih društava u stečaju ukupne knjigovodstvene vrijednosti od 67.997.888,21 DEM, sukladno Ugovoru od prodaji društava u stečaju od 11. studenoga 1991. obvezao platiti 3.305.000 njemačkih maraka u roku od 90 dana, iako za to plaćanje nije imao novčanih sredstava niti ih je namjeravao osigurati iz privatne imovine.

Iako nije uplatio navedeni iznos, okrivljenik je 22. studenoga 1991. ishodio promjenu osnivača, djelatnosti i imena tvrtke trgovačkog društva Gavrilović mesna industrija d.o.o., upisavši se pri tom kao osnivač i direktor novog trgovačkog društva kojemu je istog dana izvršio pripajanje trgovačkih društava u stečaju. Potom je, znajući da se na inozemnom računu jedne osobe nalaze novčana sredstva namijenjena za potrebe obrane RH tijekom Domovinskog rata, od ministra financija, koji je bio ovlašten za raspolaganje novčanim sredstvima namijenjenim za nabavu oružja i opreme potrebne za obranu RH, zatražio da toj osobi naloži da u njegovu korist uplati 2 milijuna tadašnjih njemalčkih maraka što je ministar financija, u cilju da mu omogući pribavljanje znatne nepripadne dobiti, 1. ožujka 1992. i učinio.

Nakon što je na inozemni račun okrivljenika početkom ožujka 1992. godine uplaćen navedeni iznos, tim novcem je okrivljenik, uz dodatno ishođenje kredita na temelju zaloga imovine trgovačkih društava u stečaju, prema uputi Trgovačkog suda u Zagrebu od 3. ožujka 1992. uplatio iznos iz Ugovora o kupovini na račun jednog inozemnog trgovačkog društva. Zatim je okrivljenik, tijekom listopada 1992. godine, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi neosnovanim izuzimanjem imovine trgovačkih društava, koristeći pri tome činjenicu da je zbog ratnog stanja u RH bila otežana kontrola zakonitosti poslovanja pravnih osoba, s jednom osobom dogovorio prodaju poslovnog prostora u Zagrebu za najmanje 500.000 DEM.

U cilju prikrivanja da je dio kupovine društava u stečaju isplatio državnim novcem namijenjenim za nabavu oružja i opreme potrebne za obranu RH, okrivljenik je, sukladno dogovoru s ministrom financija, kupcu poslovnog prostora naložio da navedeni iznos ne uplaćuje na račun društva, što je trebao učiniti, već na posebni račun koji je bio otvoren za podmirenje obveza RH za nabavu oružja i opreme potrebne za obranu, što je kupac poslovnog prostora i učinio. Na opisani način okrivljenik je, novcem RH i neosnovanim izuzimanjem imovine trgovačkog društva, stekao nepripadnu imovinsku korist od najmanje 2 milijuna DEM, odnosno od najmanje 7.837.124, 89 kuna.