BRANITELJI U MIRU

Dragovoljac i šef kolodvora Osijek ima posebnu poruku za suborce: Branitelji, ne klonite duhom!

Autor

Marija Pandžić

Dragovoljac Domovinskog rata i šef kolodvora Osijek Miroslav Drenjančević svoju današnju poziciju duguje predanome radu i školovanju. Kako je rekao u razgovoru za portal Direktno, za njegov uspjeh zaslužna je i supruga s kojom je podigao dva sina, a danas je i ponosni djed unuke. Uz to, dragovoljno je otišao boriti se za svoju domovinu. 

27.08.2018. u 09:18
Ispiši članak

Drenjančević, rođen 1967. godine, svoj je radni vijek u Jugoslavenskim željeznicama, ŽTP Zagreb započeo još 1986. nakon što je završio Željezničku školu u Zagrebu.

"Moje prvo radno mjesto bilo je prometnik vlakova u ondašnjemu Prometno-transportnom poduzeću (PTP) Vinkovci, u kolodvoru Strizivojna-Vrpolje. Taj posao obavljao sam do početka Domovinskog rata, točnije do 1. kolovoza 1991. godine. Nakon toga aktivno sam se uključio u obranu domovine kao dragovoljac 122. brigade. Bio sam vojnik u postrojbi, u odjeljenju izviđača Prve bojne. Nakon što je moj zapovjednik otišao na druge poslove, postao sam zapovjednik te postrojbe izviđača. Tamo ostajem do demobiliziranja brigade 31. prosinca 1992. godine. Tako sam se iz rata prvi put vratio kući 1. siječnja 1993., kada sam koristio godišnji odmor“, prisjetio se Drenjančević početaka svojega ratnog puta.

"Sjećam se kako me je tadašnji šef kolodvora Strizivojna-Vrpolje tražio da se vratim na posao jer nije imao tko raditi. Neki su otišli u rat, neki su pobjegli u Njemačku... Odvratio sam mu kako se ne mislim vraćati dok rat ne završi, i to u slučaju ako preživim. Iako nisam bio predviđen za ratište, već za službu u kolodvoru, odlučio sam se boriti za svoju domovinu“, istaknuo je naš sugovornik.

Prije nego što je 1990. otišao u rat, Miroslav Drenjančević upisao je višu školu na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, gdje je dao nekoliko ispita. Školovati se nastavio unatoč ratu. 

"Nakon toga sam u jesen 1993. nastavio studij te sam višu školu završio 1996. godine. U međuvremenu sam 1994. kao prometnik vlakova iz PTP-a Vinkovci prešao raditi u PTP Osijek, u  kolodvore Đakovo i Semeljce na pruzi M-302 Osijek-Strizivojna-Vrpolje. U tom se razdoblju nastavio i moj ratni put  te sam razdoblje od 1. listopada 1993. do 1. veljače 1994. proveo u postrojbama 122. brigade", nadodao je.

Kako nam je otkrio, uz pomoć Udruge branitelja nakon završetka više škole povučen je na poziciju u Upravu, PTP Osijek.

"Potom se ukazala prilika da radim kao šef kolodvora Đakovo te sam ondje radio od rujna 1996. do siječnja 2011., a od 2011. zaposlen sam kao šef kolodvora Osijek. U jesen te iste godine nastavio sam studirati na Fakultetu prometnih znanosti, gdje sam stekao titulu magistra inženjera prometnih znanosti. Naime, uvidio sam kako se bez završene škole ne može napredovati. Nadam se da će branitelji dobiti na većoj važnosti i biti više uključeni u odlučivanje o pitanjima važnima za društvo“, poručio je Drenjančević.

Svoj uspjeh, kako kaže, duguje supruzi.

"Trebam spomenuti to kako je bilo jako teško dok sam radio kao prometnik, imao dvoje male djece te studirao, a moja žena istodobno nije bila zaposlena. Morao sam putovati u Zagreb kako bih slušao predavanja i davao ispite, a paralelno sam radio u smjenama u kolodvoru. Bilo je jako naporno. Skidam kapu svakome onome tko kreće u studentske vode dok radi te završi ono što je počeo. Što se tiče moje supruge, imam samo riječi hvale“, istaknuo je naš sugovornik.

Kao dragovoljac Domovinskog rata Miroslav Drenjančević zadovoljan je odnosom HŽ Infrastrukture prema braniteljima, iako bi on, kako je nadodao, mogao biti i bolji.

"Mi smo zaštićeni te zadržavamo razinu svoje plaće i nakon 50. godine života kada postajemo sve bolesniji i nemoćniji“, objasnio je.

Što se tiče budućnosti željeznica u Hrvatskoj, naš sugovornik vidi samo vedru budućnost.

„Postoje velike investicije, kreće se u modernizaciju pružne mreže. Željeznica u Hrvatskoj ima budućnost ako se otvore pravci koji su trenutačno zatvoreni, konkretnije rečeno, oni prema Grčkoj i Luci Ploče. Prometni pravci su srce Hrvatske“, istaknuo je.

Naš sugovornik uputio je i posebnu poruku svojim suborcima.

"Branitelji ne smiju klonuti duhom. Neka budu ustrajni u onome što im je Hrvatska značila 1991. godine. Trebamo biti sretni i zahvalni na tome što imamo svoju zemlju i da naša djeca imaju gdje živjeti i raditi, a ne da odlaze u europske države kao što je to slučaj danas“, poručio je šef kolodvora Osijek Miroslav Drenjančević u razgovoru za Direktno.

Ovaj članak nastao je u sklopu projekta portala Direktno ''Branitelji u miru'', s ciljem predstavljanja veterana, branitelja, ratnih vojnih invalida, stradalnika rata i članova njihovih obitelji kroz prizmu uspješnih priča i poslova u kojima su sudjelovali ili koje su pokrenuli. Ciljevi ''Branitelja u miru'' su promjena percepcije o braniteljima u javnosti, promocija pozitivnih poslovnih i profesionalnih primjera u Republici Hrvatskoj, a za koje su zaslužni sudionici Domovinskog rata, poticanje nezaposlenih i socijalno ugroženih branitelja na socijalni, kreativni i poslovni angažman.

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.