DP se prisjetio velikog političkog vođe: 'Bio je najveći promotor ljubavi prema Hrvatskoj'

"Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine", objavili su uz fotografiju Ante Starčevića. Starčević je rođen u Žitniku kraj Gospića 23. svibnja 1823. godine, a preminuo je na današnji dan u Zagrebu 1896. godine. 

Gimnaziju je završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju studira u Pešti, gdje stječe i doktorat filozofije. Revolucionarne 1848. godine vraća se u domovinu, nastavlja teološke nauke u Senju, ali kad se trebao zarediti, odlazi u jednu od najpoznatijih tadašnjih odvjetničku kancelariju Ladislavu Šramu u Zagrebu. Tu se oduševio ilirskim idejama, povezao se s Eugenom Kvaternikom, a u ''Danici'' Ljudevita Gaja objavljuje poeziju i prozna djela. Sredinom stoljeća piše filozofske kozerije, aforizme, te četiri drame od kojih je sačuvan ''Selski prorok''.

U to doba Starčević se buni protiv Vuka Karadžića i njegovih sljedbenika te se zauzima za očuvanje hrvatskih narječja i optužuje Vuka što je pod nazivom srpskih narodnih pjesama obradio hrvatsku kulturnu baštinu. U to doba prvi put izriče misao da ilirizam nije postigao svoju svrhu te da će teško biti postići slogu među južnim Slavenima.

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine. pic.twitter.com/wSUsj48wcR

— Domovinski pokret (@DPHrvatska) February 28, 2024

'Sukus Starčevićeve političke ideje'

Sloge nije bilo ni među Hrvatima koji lome politička koplja oslanjajući se na Beč, Peštu ili na slavenske, odnosno južnoslavenske narode. Tijekom Bachova apsolutizma prigušena je svaka politička djelatnost, ali odmah nakon sloma tog režima Starčević u Rijeci 1861. ističe svoja glasovita načela koja će postati temelj pravaštva u Hrvatskoj i koja će mu donijeti naziv Oca Domovine.

On je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i, oslanjajući se samo na sebe, obnoviti vlastitu državu koja ima svoj legalitet još u srednjovjekovnom razdoblju. Bog i Hrvati: to je sukus Starčevićeve političke ideje. On ističe kako suverenitet proizlazi iz nacije, naroda, a ne iz vladarske veličine postavljene tobože milošću i voljom Božjom.

Potičući emancipaciju hrvatske samosvijesti, Ante Starčević veliča hrvatsku povijest i kulturu, smatrajući Hrvate jednim od odabranih naroda s važnom povijesnom misijom koja je u proteklom razdoblju dovršena obranom Europe od Turaka. Bosanske muslimane naziva najčistijom hrvatskom braćom. Svom žestinom obara se na monarhiju kao izvor sveg zla toga vremena, a na saborskim raspravama napada sve pristaše sporazuma s Bečom i Peštom.

Objavljene dvije knjige: O Starčevićevoj nacionalnoj ideologiji i Matoševom odnosu prema jugoslavenstvu

Cijeli znameniti govor Ante Starčevića u Saboru 26. lipnja 1861. možete pročitati OVDJE.

Zbog svoje žestine izgubio je službu, bio je osuđen na mjesec dana tamnice, a nakon gušenja bune, koju je vodio njegov najbliži suradnik Eugen Kvaternik, dva je mjeseca zatvoren, iako s bunom nije bio povezan. Potkraj života Starčević se miri s Josipom Jurajem Strossmayerom i razmatra ponovno neke panslavenske ideje. Nastanjuje se u Starčevićevu domu koji mu je 1895. izgradio hrvatski narod. Tu i umire već sljedeće godine doživjevši prije smrti raskol Stranke prava.