DORH tvrdi: Uspjeli smo osporiti tužbu nizozemskog investitora pred arbitražnim sudom u Washingtonu

DORH je podsjetio da je riječ o sporu u kojem su tužitelji pokrenuli arbitražu pred ICSID-om u Washingtonu protiv Hrvatske prema pravilima Konvencije o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država iz 1965. i Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja zaključenog između Hrvatske i Nizozemske.

Tužitelji su tvrdili da su izvršili velika ulaganja u Hrvatsku radi realizacije projekta Golf Srđ na platou iznad Dubrovnika na način da su kupili zemljište i izradili odgovarajuću dokumentaciju.

Nadalje, tvrdili su da je postupanje hrvatske strane dovelo do gubitka vrijednosti projekta i povezane imovine, što je dovelo do toga da je zemljište izgubilo značajan dio svoje vrijednosti i da je doveden u pitanje i sam projekt, kao i da je Hrvatska, između ostaloga, indirektno izvršila eksproprijaciju tužiteljevih ulaganja, a sve pozivom na odredbu Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja između RH i Nizozemske.

DORH navodi da je tribunal svojim pravorijekom utvrdio da Hrvatska nije povrijedila odredbe o poštenom i pravičnom postupanju, legitimnih očekivanja, kao i Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja te da nije bilo diskriminatornih postupanja nadležnih tijela.

''Stoga je Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova u cijelosti odbio tužitelja sa zahtjevom, što je još jedan veliki uspjeh Državnog odvjetništva Republike Hrvatske'', priopćilo je tužiteljstvo.

DORH je izvijestio i o uspjehu u investicijskoj arbitraži u kojoj je prihvaćen prigovor nadležnosti u sporu u kojem je Marko Mihaljević potraživao oko 200 milijuna eura štete koja mu je, po njegovim navodima, nastala postupanjem Hrvatskog fonda za privatizaciju i hrvatskih sudova.

Tribunal je, precizira DORH, odlučio da pretpostavka nadležnosti nije ostvarena jer je tužitelj bio dvojni državljanin Hrvatske i Njemačke na dan registracije zahtjeva što isključuje nadležnost ICSID-a.

Nadodaju da je jedan od arbitara u postupku donio podupiruće mišljenje ističući da je tužbu valjalo odbaciti ne samo zbog razloga navedenih u pravorijeku, već i zbog zlouporabe postupka, a na što je DORH i ranije ukazivao.