Dirljiv oproštaj Mlinarića Ćipe od Vesne Bosanac: 'Kad nastane kaos u svijetu, krene vrijeme za ljude poput nje'

Objavu prenosimo u cijelosti.

"Zašto je Vesna Bosanac umrla u tijeku reprize opsade Vukovara?

Tko je Vesna Bosanac?

Žena koja je nadomjestila sustav…

Ono čime se naša civilizacija hvali kao dosegom humanosti, učenosti, napretka i organiziranosti, funkcionira samo do onoga trenutka dok situacija ne počne tražiti više od onoga što se može dati kroz svoj plaćeni posao. Ali, svatko malo se dogodi neki kaos u svijetu. Potres, poplava… Ili rat. Tada sustav ne može riješiti probleme, i sve se svede na ljude heroje koji su do jučer koračali među nama nezamjetno, ili možda čak zamjetno neupadljivi, tihi i mirni. No, kad krenu strahote, ono što daju profesionalci, jednostavno postane premalo.

Onda krene vrijeme za ljude poput Vesne Bosanac: Najednom, tiha i povučena, krhka i samozatajna žena koja je i prije tako funkcionirala, iskrsne u prvi plan. Ona nije tek profesionalac, premda je liječnik. Ne radi za plaću, premda je prima. Ne zanima je slava, iako je u fokusu svih medija. Ona samo vidi ljude, ranjenike, mučenike, čovjeka. I preuzima sve ono što je trebao činiti sustav. Brigu o bolnici, ranjenicima, radnicima, humanitarnim akcijama. U interesu čovjeka postaje diplomat, humanitarac, glasnogovornik, mirotvorac, medijsko lice godine, i sve moguće i nemoguće što je potrebno.

A kada sve prođe, sada sa stotinama rana i boli, jer nosi rane svih svojih ranjenika koje je vidala sama ili njene sestre i liječnici, hoda kroz život i nosi ih šuteći. Odbija političke elite i svite, moćnike, trgovce ugledima i častima i vlastima ostajući samo znak da još nije prošlo vrijeme heroja, i da još nije došlo vrijeme sustava.

I 30 godina nakon rata, dok još tražimo (a možda više ni ne tražimo, samo što to ne znamo?) kosti naših nestalih; dok se još borimo (a možda se više ni ne borimo?) da se ispriča istina o ratu, žrtvi i boli; dok još tražio pravdu (a možda ni ne tražimo); u vrijeme stradanja, novih ubojstava, nevino prolivene krvi u Ukrajinu, tom Vukovaru današnjice, uz buke granata i miris paleža, pred još jednom svirepošću i brutalnošću, Vesna Bosanac, vidjevši da se rađaju novi heroji, opet jači od sustava i svih dosega civilizacije zapada, kao da je sebi rekla, s ponovno oživjelim slikama koje sama u boli nosi u srcu, 'sad mogu umrijeti, i pustiti ovaj svijet novi herojima, i usnuti!'

Da, još nije došlo vrijeme sustava! Barem ne u Hrvatskoj. Jer da je, danas bi bio dan žalostiti za cijelu Hrvatsku.

Draga Vesna, nikad Vam nećemo zaboraviti što ste činili za nas. Mi, vaši borci, svojoj zapovjednici utvrde humanosti svijeta, vukovarskoj bolnici kojom ste vi zapovijedali, danas odajemo čast i priznanje. S Vama je u Vukovaru sve mirisalo na sigurnost i majčinsku toplinu. Nedostajete ovom svijetu.

Hvala vam za sve, osobito za to što ste ondje u njegovim posljednjim danima njegovali i moga pokojnog brata Milu.

Počivaj u miru, i odmori te terete rana svojih bolesnika, koje si nosila na srcu sve do smrti! I oprosti nam, ovom svom narodu kojeg si toliko ljubila, što ih nisi imala gdje odložiti i skinuti sa svoji malih krhkih ramena. I bit će sve, mora biti, jednom, sve ono što smo toliko ljubili, i za što si živjela.

Tvoj Ćipe!" stoji u objavi.