Đapić za Direktno: Dosta je, treba jasno i bez ustručavanja govoriti o Bleiburgu i hrvatskim žrtvama!

Upravo je Anto Đapić, još dok je bio predsjednik Hrvatske stranke prava, najviše otvarao raspravu o tom dijelu hrvatske povijesti.

Stoga smo ga zamolili da nam opet objasni stavove stranke kojoj je na čelu, DESNO, budući da često podsjećaju na neadekvatne usporedbe tragedije na Bleiburgu i one u Jasenovcu.

''Mi u DESNO želimo još jednom, tragom naših već izgovorenih programskih poruka glede obilježavanja tragedije hrvatskog naroda od Bleiburga preko Križnih putova, pozvati hrvatski narod i svaku Hrvaticu i Hrvata na suočavanje s činjenicama zbog zaustavljanja dodatnog ponižavanja, kako žrtava kojih se prisjećamo, tako i našega naroda u cjelini. Naime, ponižavajuća je činjenica da se kompletan državni vrh bespogovorno poklanja besramnoj srpskoj krivotvorini pod krinkom žrtava Jasenovca, a da pokolj hrvatskog naroda višestruko dokazan, dokumentiran i urezan u duše pripadnika goleme većine našega naroda, komemorira građanska udruga, a da država izražava mizerno pokroviteljstvo preko bezimenih i sporednih izaslanika i šačicom novca'', smatra Đapić u izjavi za Direktno.

I nastavlja dalje:

''Sramotno je, uz svoju krvavo plaćenu državu i državnost, koja bi morala biti jamac slobode i zaštite te promicanja najfinijih osjećaja hrvatskog naroda, dopustiti međunarodnu kompromitaciju do kriminalizacije uspomene na jedno od najvećih stradanja među europskim narodima te isključivo ovisiti od interpretacija, koje iz neslužbenih, civilnih i neprijateljskih krugova dolaze pred austrijsku državu i regionalne uprave. Hrvatska država postoji upravo radi toga da ona s Republikom Austrijom rješava pitanja, pa i pitanje komemoracije na Bleiburgu. Ne može to raditi Počasni bleiburški vod, koji zavrijeđuje povijesno priznanje, kao što i austrijski narod i država zavrijeđuju povijesnu zahvalnost, jer su do uspostave samostalne hrvatske države, usprkos neprijateljstvu pa i opasnostima pred jugokomunističkim zločinačkim režimom, sačuvali živim sjećanje na tragediju na Bleiburgu. Zastupati hrvatsku žrtvu, svaku, a pogotovo žrtvu takvih
razmjera može i smije samo i isključivo hrvatska država. Ili ta država, ako je drugačije - nije država hrvatskog naroda''.

Zašto gušimo svoj nacionalni identitet?

Đapić nadalje pita državno vodstvo, ističući stav svoje stranke, ali i osobni:

''Smatramo da stav suprotan od ovoga čini hrvatsku državu nacionalno nepotrebnom, a sjećanje na žrtve relativizira te izlaže udarima organiziranih hrvatskih neprijatelja, dovodeći ponajvažniji element nacionalnog identiteta u izrazito ranjiv, pa i gubitnički status, dajući opravdanje državnom vodstvu za izbjegavanje povijesne nacionalne obveze preuzimanja komemoracije s najdubljim poštovanjem prema povijesti našega naroda. Ovim putem pozivamo Počasni bleiburški vod, sve hrvatske nacionalne institucije, Katoličku crkvu u Hrvatskoj i cjelokupan hrvatski narod, da svu svoju snagu, potencijale i moć usmjere na to da se država u Hrvatskoj počne ponašati kao hrvatska nacionalna država, da ta država štiti, njeguje i baštini sve nacionalne vrijednosti, da svaki političar eliminacijski polazi od toga i jamči za to, a da se sve one koji se drugačije ponašaju trajno udalji iz procesa odlučivanja o nacionalnim interesima. Ne smijemo, suočeni s politikama koje se ponašaju anacionalno i nedostojno hrvatskoj povjesnosti, odustajati od hrvatske države i povlačiti se u svojevrsnu ilegalnost ispod granica poniženja, prepuštajući državu onima koji nisu dostojni časti i slave hrvatskog naroda. Pogotovo se to odnosi na komemoraciju bleiburške tragedije''.

I na kraju, podsjeća, ali i upućuje poruku:

''Hrvatski narode, komemoriramo naše djedove, bake, naše sestre i braću, a ovo je naša država koju su oni platili krvlju sanjajući je i boreći se za nju. Kad i ako to zaboravimo, išli mi, ili ne išli na Bleiburg, nećemo biti dostojni žrtve, niti ćemo je s tim zaboravom poštivati''.