Bivši ravnatelj Jasenovca progovorio o ostavci: 'Posjetitelji iz Srbije odavde odlaze bijesni'

Naime, Pejaković je podnio ostavku nakon što je na platformi CroFacta povjesničar Vladimir Geiger dokazao kako su navodi u jednom tekstu na web stranici JUSP Jasenovac netočni. Radi se o navodima vezanim uz sastanak ustaških i njemačkih nacističkih vlasti, a netočne tvrdnje odnose se na na spominjanje sintagme "konačno rješenje" te tvrdnje da je rješavanje "srpskog pitanja" dogovoreno "masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjem na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore".

Pejaković navodi kako je u tekstu s krivim podacima stajala "nespretna formulacija", a to je konačno rješenje. "Uistinu Hitler i Pavelić nisu spominjali taj termin na sastanku. Iz zapisnika sa sastanka vidi se da je Hitler spominjao da treba voditi jednu netolerantnu politiku, ako treba i više desetljeća", rekao je. "To je bila najveća pogreška s naše strane. Taj tekst postoji još od 2007., mislim da sada nije ni bitno tko je autor. Ja kao ravnatelj sam odgovorna osoba i smatrao sam da je moralno da podnesem ostavku i da novi ravnatelj napravi te ispravke", dodao je.

Navodi da se taj tekst i ranije spominjao i daje sve tekstove na njihovim stranicama trebalo proći i napraviti recenzije. "Novi ravnatelj bi to trebao napraviti, u interesu je institucije da ne bude nikakvih neprovjerenih informacija", smatra Pejaković. Kaže da je prvi put sada čuo za platformu CroFact. "Postoje takve stvari o kojima se često raspravlja u društvu s te jedne ne znanstvene strane. Vidjet ćemo kako će se razvijati ta platforma i u koje će teme ulaziti. Povijest nikada nije završena i uvijek su potrebna neka daljnja istraživanja", naveo je.

FOTO: HINA/Dario Grzelj 

'Genocid u Jasenovcu je povijesna činjenica' 

Pejaković je kazao da nitko nije radio pritisak na njega po pitanju ostavke. "No imali smo dosta sastanaka u zadnjih godinu dana i vidio sam da se sve više razilazimo u stavovima tog nekog službenog tumačenja prošlosti. to su sastanci na razini Ministarstva kulture. Prošle godine Hrvatska je predsjedala Međunarodnim savezom sjećanja na holokaust (IHRA), stručnjaci su došli u Hrvatsku i posjetili Jasenovac te su se pojavile i preporuke za modernizaciju i neke stvari koje bi popravile rad Spomen područja", dodao je.

"IHRA ima svoj termin holokaust i to nije sporno, nema spora da se u NDH dogodio holokaust. No imamo specifičan slučaj, a to je odnos ustaškog režima prema srpskom stanovništvu koje je brojio gotovo dva milijuna ljudi na području NDH. Moj je stav da se dogodio genocid nad Srbima ako pratimo ideologiju ustaškog pokreta i prije 1941. godine u njihovim službenim dokumentima. Bilo je jasno da su oni nastali kao anti-srpski pokreti i njihova ideologija se prelila u te masakre i zločine, ne samo u Jasenovcu i Jadovnu, nego i po selima", napomenuo je.

"Mislio sam da je dobro da se to precizno i jasno definira i tu su se stvorili prijepori kako to definirati jer nitko ne negira da su se ti zločini dogodili, točnije je li bilo genocida", istaknuo je Pejaković. Naveo je kako sada imamo ping-pong zbog Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici. "Po meni je genocid u Jasenovcu povijesna činjenica. Ako vidimo ideologiju ustaškog pokreta, rasni zakoni su bili protiv Židova i Roma, no ne i protiv Srba, ali su bile diskriminacijske odredbe", rekao je Pejaković, piše N1. 

FOTO: HINA/Damir Senčar 

'Jasenovac se razlikuje od drugih logora' 

"U logor su bili deportirani muškarci, žene, djeca i čitave obitelji i po meni bi to trebalo definirati kao genocid", rekao je. Dotaknuo se i deklaracije koja u parlamentu Crne Gore. "Ona je nespretno definirana i očito je na brzinu formulirana. U njoj se ne spominje termin ustaški nego samo termin Jasenovac, a to je naselje koje ima svoju povijest i prije i poslije logora. Kao datum zločina se spominje 22. travnja 1945., što nije točno jer je to bio zadnji dan logora kada se dogodio proboj zatočenika i kada se održava komemoracija, no logor je postojao četiri godine kada su se vršili zločini", objasnio je.

Tvrdi kako je logor nastao u kolovozu 1941. i riječ je o nekoliko lokacija na području Jasenovca i Stare Gradiške. "Funkcionirao je po principu kako su funkcionirali nacistički logori u Europi. Kada su ustaše preuzele vlast doneseni su rasni zakoni koji su se odnosili na Židove i Rome, a imali su diskriminacijske odredbe protiv Srba, a tu su bili i politički protivnici, Hrvati, Slovenci i bosanski Muslimani koji se nisu slagali s politikom ustaškog pokreta", ustvrdio je. "Jasenovac se razlikuje od drugih nacističkih logora po tome što nije bilo plinskih komora i industrijskog načina likvidacija, ali to ne znači da se masovne likvidacije nisu događale", istaknuo je. 

"One su se događale uz direktan kontakt čuvara i zatočenika. Postoje masovne grobnice, najveći broj je u selu Donja Gradina u BiH gdje ih je više od 100, zatim u mjestu Uština gdje je bio logor za Rome, a gdje se nalazi 21. masovna grobnica. Tvrdnje koje se mogu pronaći u javnosti, ali ne od ozbiljnih povjesničara, da se nije radilo o masovnim egzekucijama nego o radnom logoru. Tu treba reći i da je logor prisilnog rada jer su oni bili zatočeni i prisiljeni na jedan fizički rad što je doprinijelo širenju bolesti", naglasio je. Pejaković je istaknuo da su iskapanja masovnih grobnica izvođena samo djelomično.

FOTO: HINA/Damir Senčar 

Smatra da se broj žrtava može približno utvrditi 

U nastavku je krenuo na temu žrtava. "Jugoslavija je tražila ratnu odštetu od Njemačke i u tim dokumentima je navedeno da je u Jugoslaviji ubijeno 1,7 milijuna ljudi, od toga čak 700.000  u Jasenovcu, i ta brojka je postala službena. No istraživanja u 60-im su pokazala da je brojka ipak manja, no kako se nisu poklapale s narativima to nije pušteno u javnost i zato se nije išlo na iskopavanje grobnica", ustvrdio je. "Podaci koje mi imamo je nešto više od 80.000 žrtava, no to nije konačan broj jer je kod mnogih u rubrici mjesto stradanja navedeno nepoznato. Kod nekih imaju suprotstavljeni podaci i slično", napomenuo je. Smatra da se broj može približno utvrditi, ali da bi bilo dobro da postoje slični podaci između Hrvatske, Srbije i BiH.

"To pitanje zna opteretiti. Posjetitelji iz Srbije znaju napisati u knjizi, 'imate 80.000 žrtava, a gdje ste sakrili ostalih 620.000?'. To znači da oni odlaze s tog mjesta s osjećajem ljutnje i bijesa, a to ne bi trebao biti slučaj. Takva mjesta moraju slati poruku za sadašnjost i budućnost s empatijom prema žrtvama. iza tih brojeva se kriju ljudske sudbine", napomenuo je dodavši kako je osnova ovog popisa istraživanja 1960-ih godina iz arhiva u Beogradu gdje je popisano 59.000 žrtava."Mi smo u istraživanjima, arhivima, muzejima i razgovorima s obitelji žrtava pokušavali dopuniti taj popis da bi on bio što precizniji i još uvijek nam se javljaju ljudi s podacima", objasnio je. Sada postoje nove tehnologije, ali Pejaković kaže kako nije protiv toga, ali da sve mora biti u znanstvenom okviru.

Ravnatelj Jasenovca podnio ostavku: 'Ovo o Srbima i NDH nitko od povjesničara nije spomenuo'

Pejaković je napomenuo da se najveći broj masovnih grobnica nalazi s druge strane granice. "Nažalost, još uvijek nismo na toj razini da dođemo do konsenzusa", rekao je. O prijedlogu DP-a o muzeju žrtava komunističkog režima. "Radi se o zločinima po završetku Drugog svjetskog rata i činjenica je da se to prešućivalo i da je ta tema isplivala tek nakon 1990-ih. I sada vidimo da je to došlo u prvi plan ispred ovih zločina ranije. Nije samo da kod nas takve stvari opterećuju društvo, Američki građanski rat koji je bio i ranije i dalje opterećuje tamošnje društvo", rekao je. Dodao je da u Zagrebu nema ni jedan muzej obilježja nekog zločina pa da bi trebalo krenuti kronološki.